DADA, prijateljica, glumica, kiparica, slikarica, poetesa, izrađivačica nakita i minijatura, obrađivačica metala, performerica. Devet godina mlađa od mene. Članica pokreta od 23.11.1978. Bila je fer, bila je frend, složili smo se nakon njene smrti. Skromna i ponosna. Živjela u stančiću punom slika i knjiga, bez struje. Nekoliko dana prije smrti slavila je osamdeset i šesti rođendan, kod prijatelja. Jeli smo njoke s pancetom. Dada je pjevala. Bili smo veseli.



Stradala pripremajući najnoviji performans. Javio mi je njen susjed Daniel:Strašno sam uznemiren jer sam upravo ja osjetio miris plastike nakon što sam iz susjednog stana izašao na terasu zapaliti cigaretu. Pomislio sam da mi se učinilo, ali nakon nekoliko minuta miris plastike je bio izraženiji, pa sam pokucao susjedi na vrata, ali se nije odazivala. Potom sam nazvao vatrogasce da ih pitam za savjet, a u međuvremenu sam obavijestio i drugu susjedu Ivanku ne bi li i ona pokušala dozvati susjedu jer sam u prvi mah pomislio da nije kući. No, gospođa se javila na telefon i rekla susjedi da joj se nešto malo zapalilo u stanu, nije ništa strašno.

Sljedeći dan posjetio sam Dadin stan u riječkoj Ružićevoj. Stan otvoren, nezapečaćen. Ušli smo Daniel i moja velikost. Odlučili spasiti nekoliko slika, među njima jedno bijelo platno, crnim slovima ispisano: NEK NE VLADAJU NAMA, NEGO SOBOM.

Ostalo nam je još nekoliko slika prenijeti u Danielov stan kada je došla policija i privela nas. Branili smo se da nam je Dada bila draga susjeda i prijateljica, kako ne bismo htjeli da njeni radovi, brdo knjiga propadnu. Zakon je zakon, policija je policija, mi smo provalili na mjesto zločina. Kako provalili kada su vrata bila otvorena. Zakon je zakon, mjesto zločina je mjesto zločina. Tako sam, nakon dugo godina, proveo sat vremena u pritvoru.

Dada mi je bila dobra prijateljica i suradnica, prava flacijanistica. Jako me je pogodila njena smrt. Morao sam je pustiti da ode i to me pogađa. Nisam išao na sprovod. Jedini sprovod kojem ću morati prisustvovati jest moj vlastiti.

Znam da smrt nije kraj. Dada će s nama i dalje živjeti. Njeno djelo zvano život nećemo zaboraviti. U našem Flacijanističkom ateljeu (FLAT-u, Matije Vlačića 7) oprostili smo se jednostavnim in memoriam performansom. Na stol sa crnim stolnjakom postavili smo Dadinu fotografiju, jednu svijeću, i spašeno platno: NEK NE VLADAJU NAMA, NEGO SOBOM.