1. Scena je postavljena pod Domininom palicom: zeleni stolnjak, roza šalice, plavi tanjuri, žute ruže u vazi. Sve pršti od boja. Živa, luda Vincentova slika.

Upravo smo dokrajčivali obilni doručak, Domina i ja, u našoj blagovaonici , kada je ušla šinjora Đulija, na pijat virtualne ćakule poziva EM sa Otoka, stara Dominina prijateljica i dopisna flacijanistica, ljetos je bila u gostima.

Domina i ja prelazimo u knjižnicu, tamo je računalo, smještamo se, nakon što je šinjora Đulija izvršila nužne pripreme započinjemo komunikacijski proces,

Inače, pretelice redovito virtualno ćakulaju predvečer. Sinoć smo se družili preko Mreže, čestitali smo EM i njenom dragom šezdeset i petu godišnjicu braka.

Mi u našoj knjižnici, oni u staroj dnevnoj sobi: obiteljske fotografije, portreti bake, djeda, unuka, praunuka (i najmlađeg praunuka). cvjetni dekor. Ispod kamina, električne grijalice-i bogati štede.

Prisjećali se lijepih trenutaka. Suglasili se: nakon toliko godina zajedničkog života bračni drug i drugarica postaju jedno: ON plus ONA jednako ONI.

ONI dijele misli i rečenice. Ona započne, on nastavi nakon zareza ili točke, i tako do kraja komunikacijskog procesa.



2. U ovoj staroj kući provela sam cijeli život, kaže ONA; i ja sam većinu života ovdje, kaže ON.

Isti dan kada slavimo 65 godišnjicu braka, kaže ONA… najstariji sin C. slavi šezdeset i četvrti rođendan, kaže ON.

Poznajem ga odmalena, kaže ONA; sudbonosan susret dogodio se kada je meni bilo devetnaest, kaže ON; a meni samo trinaest godina, kaže ONA.

Igrala sam se vlakićima, kaže ONA;, ja sam joj se približio, kaže ON; pogledi su nam se sreli, kaže ONA, već mi je tada bilo jasno da je on onaj pravi.

Od tada do danas nikada nisam pogledala drugoga muškarca, ni danas ne skidam pogled sa njega, kaže ONA; da ti ne pobjegnem, dodaje ON.

(Ona stoik, on navodni ženskar, dodajem JA.)

Tata je bio bogati farmer, kaže ONA; zaljubila si se u siromaha koji je od svog oca baštinio valižu odjeće, četku za brijanje, dugmad za manžete i pečatnjak, kaže ON.

Mama je govorila da si Hun,kaže ONA; utjecala je na tvog oca, zajedno su strahovali da sam neodgojen, neobrazovan, da ću vjerojatno biti nevjeran prema njihovoj najstarijoj ljubimici, kaže ON.

(Ona stoik, on navodni ženskar, dodajem JA.)

Čekali smo, kaže ONA; dočekali, kaže ON.

Ulazila sam u sve poslove Tvrtke, kaže ONA; a ja sam bio u mornarici, kaže ON.

Zaprosio me u dvadesetoj godini, kaže ONA; pristala si bez konzultacija sa voljenim roditeljima, kaže ON.

Vjenčali smo se 20. studenoga 1947, kaže ONA; otac te je sa osjećajem boli predao, kaže ON, odreknuće od cigareta bila je prva važna odluka; bila sam nesretna zbog očeva pušenja, kaže ONA; koje će ga odvesti u grob, kaže ON.

Brak je otpočetka savršeno funkcionirao, kaže ONA; perfektno, kaže ON.

Majci sam sa medenog mjeseca pisala kakav si anđeo, kaže ONA; a ja prijatelju kako cijela imaš predivnu put, kaže ON.

Prostak jedan, kaže ONA; ipak sam Hun, kaže ON

(Ona stoik, on navodni ženskar, dodajem JA.)

Neko vrijeme živjeli smo u inozemstvu, kaže ONA; na malom otoku, kaže ON.

Najljepše doba zajedničkoga života prije djece, kaže ONA; Tada smo najviše u ž i v a l i, kaže ON.

Sljedeće godine dobili smo sina, kaže ONA; dvije godine kasnije kćer, kaže ON.

Nakon pet godina braka tata umire, kaže ONA; nasljednica Tvrtke je morala donijeti tešku odluku: djeca su morala uzeti njezino prezime, dodaje ON.

Bunio se i jadikovao da se osjeća kao glupa ameba, kaže ONA; Trinaest godina me iritirao sam spomen tvoga prezimena, kaže ON.

Htjela sam ti udovoljiti, dragi, tada sam bila dešperatno zaljubljena, kaže ONA;. 8. veljače 1960. godine, ne zaboravljam taj historijski dan, nađeno je kompromisno rješenje: djeca će nositi njeno prezime, unuci i praunuci…oba, kaže ON.

Kako Vam je na imanju, pitamo MI.

Kao djevojčica željela sam ostati živjeti na ladanju, kao dama, s mnogo konja i pasa, kaže ONA; san joj se ostvario. i danas živimo na farmi, klasičnoj farmi, zemlja, ljudi i životinje, kaže ON. Farma mi je život. I u osamdeset i osmoj nedostaju mi otac i majka (preminula u sto i drugoj, imala sam svega sedamdeset i šest!), naše svakodnevne šetnje, razmjena pisama, bila je čudesna, kaže ONA.

Ona te je naučila osnovno pravilo odnosa sa javnošću:sa zaposlenicima uvijek na distanci, nikada bezobrazna, kaže ON; ne mama, baka me naučila lekciju: nikad prebliska sa suradnicima, kaže ONA,

Kako ste proveli obljetnički dan, pitamo MI?

Uobičajeno, jednoglasno će ONI. Buđenje, slušanje radija, ispijanje čaja, doručak, odijevanje, sastanci, ručak, šetnja, križaljka, gledanje TV, večera, kaže ONA. Ujutro sam bio u lovu, ona u šetnji, kaže ON. U posjetu, na večeru, dolazi cijela obitelj, samo što nisu stigli kažu ONI.

(Ona stoik, on navodni ženskar, dodajem JA.)



3. Možda je bolje da kraj ne pročitate.

(Nakon našeg večernjeg razgovora, tijekom obiteljske večere došli su nepozvani gosti, u plavom.

Njihovi najstariji unuci, dvojica uzorite braće, posredstvom prijatelja tražili su ''cure za druženje''. Tako su našli jednu djevojku, odveli je u stan, postali napasni. Skinuli njenu majicu, prestrašenu fotografirali. Stariji brat silovao ju je u kupaonici, mlađi u sobi., uz prijetnje njoj i obitelji, kao njima nitko ništa ne može, a njenu obitelj mogu kupiti. Kao nijema je obavila što se od nje tražilo. U nonin dom sjatila se policija,prekinuvši svečanu večeru stavili su im lisice na ruke. U optužnici se prilaže fotodokumentacija i DNA tragovi. Podignuta je optužnica, sin slavljenik šezdeset i petog rojendana, je jutros platio jamčevinu od dva milijuna, suđenje čekaju na slobodi. Nono i nona žele pobjeći, zauvijek.

Zamolili za pomoć, traže dom daleko od domovine.

MI ćemo zamoliti Domininu sestru Petricu, da ih primi u svoj Institut za duhovno zdravlje, ONA ima osamdeset i osam, ON devedeset i tri, ONI udovoljavaju uvjetima.)