Hrvatica. Ivana Tomljenović Meller, Koka. Najbolja prijateljica moje sestre Raše. Dopisna flacijanistica.

Umjetnica, politička aktivistkinja, sportska zvijezda, avanturistica,svjetska putnica, temperamentna bonvivanka, umjetnica života u trenutku,istinska flacijanistica.

Otac Tomislav Tomljenović, poduzetnik, posljednji hrvatski ban. Majka Vilhelmina. Ugledni preci: političari, liječnici, umjetnici, odvjetnici, kolekcionari. Bezbrižno djetinjstvo, vrhunsko obrazovanje (Likovna akademija, dva semestra 1929./1930., na glasovitom Bauhausu).

Koka je imala tri sestre i brata.

Jedina studentica na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, diplomira u klasi Ljube Babića. Odlazi na poslijediplomske studije u Beč (oduševljava ju Hannes Meyer) i na Bauhaus, Dessau. Tu klije jedna od revolucija Dvadesetog stoljeća, umjetnička evolucija, pod parolom: umjetnost za sve.
1922. djeveruša na vjenčanju Aleksandra Karađorđevića. Pripadnica zagrebačke zlatne mladeži između dva rata, lijepa i pametna, izaziva ''sveopće divljenje''.

1922. na praškom rukometnom prvenstvu njezina ekipa osvaja zlatnu medalju.



Jedan brak, udovica sa 28. godina. Profesorica u Zagrebu i Bujama. Turistička vodičkinja.

Za boravka u Istri upoznaje Rašu. Jednom godišnje zajedno putuju.

Nikada za života nije priredila izložbu slika i fotografija. Na kraju puta, već teško bolesna, posložila albume i kolaže, sa prisjećanjima na ljude i događaje Dvadesetog. stoljeća.

U oporuci zabilježila: ''U ovim albumima je čitav moj život. Zato molim nasljednike da ih ne bace.''

Umire 30. kolovoza 1988. u Novom Marofu.