1. Bilo je to, čini mi se, u veljači 2002. Prijatelja, flacijanistu, kodnog imena Don Kihot posjetio sam u rimskoj poliklinici Gemelli. Tu se liječe i pape. Don Kihota je liječila papinska liječnica, plavokosa Simona, druga supruga Vlade Gotovca.

Don Kihot, Don Kihot, kako si ti svršio u bolnicu. Jest papinska, ali je bolnica, upitao sam starog prijatelja.

Pričao sam ti kako sam poslan u Afriku, od libijske granice do tuniskih oaza, sa zadatkom da gledam i opišem jutra i večeri među pustinjskim dinama, gdje ima mnogo, trostruko više boja nego u sunčevu spektru . Na prethodnim putovanjima Afrikom naučio sam dvjestostotinjak arapskih riječi. Tako da sam se mogao sporazumijevati s beduinima. Sprijateljio sam se s njima, davali su mi kamilino mlijeko da pijem. Ovdje sam završio zbog čaja. Svakih pola sata u pustinji se pije čaj. Dnevno smo, nas dvadesetak, tridesetak, pješačili sedamdesetak kilometara. Svih dvadesetak/tridesetak pili smo čaj iz iste limene šalice. Ne možeš u pustinji tražiti poseban tretman. Iz Afrike sam se vratio sa gadnim hepatitisom C. Vlado je umro od hepatitisa C. Imao sam sreće, moglo se zakomplicirati, pretvoriti u cirozu jetre ili rak.

Kako ti je sada?

Čuj, nije lako sjediti. U početku sam samo ležao i spavao. Onda sam se organizirao. Sada sam u bolnici, ali u ova tri mjeseca više sam kući nego u bolnici. Samo dva sata dnevno smijem biti u vertikali. Terapija uključuje 22 sati ležanja dnevno. Ležim u vodoravnom položaju, okružen bilješkama, fasciklima i notesima, pišem rukom, pa na kompjutoru, ovaj mali stolić mi pomaže. Već peti put prepisujem ovaj rukopis. Nikad nisam imao toliko slobodnog vremena. Nije lako, prijatelju, meni lutalici, koji boluje od vagabundskog kompleksa, ležati ovdje.

Prijatelju Don Kihotu izložio sam svoj problem. Prva zakonita supruga Đovanina povremeno mi zna spočitnuti kako joj nisam kupio dar kad smo se razvodili. Ljudi organiziraju prave oproštajne zabave po okončanju procesa razvoda, jadikuje Đovanina, a ti meni ništa, ni cvijetak za uspomenu.

Prijatelj Don Kihot jedno vrijeme je šutio. Znam da nije imao lijepo iskustvo u svom procesu razvoda od prve supruge, da zna širiti neistine o njemu i Miri, drugoj supruzi, pa sam pomislio da ne želi pomoći prijatelju u nevolji.

Imam ideju, oglasio se Don Kihot nakon višeminutne tišine. Tijekom posljednje posjete Veneciji, upoznao sam jednog od posljednjih osobnih gondolijera, već je starac, doduše tridesetak godina mlađi od tebe.

Kako nisam bio upoznat sa gondolijerskim leksikonom upitao sam ga što je to osobni gondolijer, kako mi može pomoći, ne misli valjda da ga iznajmim na određeno vrijeme da pravi društvo sve usamljenijoj Đovanini.

Naravno da ne. Osobni gondolijer je bio specijalizirani gondolijer za jednog ili nekoliko korisnika. Upoznao ga je kada je posjetio Palazzo Venier di Leoni na Canal Grande.



2. Kada je Don Kihot ozdravio, bilo je ljeto, pohodili smo Mletke. Prvi put, što je nevjerojatno, prvi put u životu moja je noga ''kročila'' u Venecijansku lagunu. Nemojte zaboraviti da je moj davni predak, slavni Baldo Lupetina skončao u laguni. Ljutim se kada ga danas tituliraju fra. Kada je usmrćen nije bio franjevac, prema tome, draga gospodo, nemojte ga svojatati. Inkvizicija ga je gonila kao gorljivog propovjednika reformacije. Triput su mu sudili. Triput je osuđen; na doživotnu robiju, nastavio ''protestirati'', na odsijecanje glave, ne da se, ''protestira''; osuđen na vodu, protestirao dok nije ugušen u ne znam kojoj venecijanskoj laguni.

Gadila mi se Venecija koja je usmrtila moga Balda. Nisam mogao smisliti mostove i kanale, gondole i mačke. Briga me za njenu ljepotu, jedinstvenost, Trg svetog Marka, baziliku sa zvonikom, Duždevu palaču, kanale, crkve, muzeje, galerije. Dođoh po psa, obavimo to, preuzmimo animalnu pošiljku, i odoh ja u svoj Grad.

Dok hodamo do Riva degli Schiavoni Don Kihot me poučava oprostu, mržnja nije dobra, pusti Baldovu dušu da počiva u miru, prošlo je četiristo i pedeset godina, pusti ga da spava, oprosti inkvizitorima. Poučava i pokazuje Don Kihot ljepote Venecije. Don Kihot je pravi vodič kroz alternativnu stvarnost Prejasne, tajanstvene Mletke. Pokazuje mi vlagu i rđu, dijalektiku vlage i rđe, patinu,običnom namjerniku skrivene vrtove, kamene zidove, pročelja; govori o grobljima ljudi i galebova, dinama, busenima zelenog bilja, barenama

Na dogovorenom mjestu (Riva degli Schiavoni) pokupio nas je šinjor Luciano Miletti (65), još uvijek radi, jedan od posljednjih osobnih gondolijera u Veneciji.

Nisam ga pitao je li čuo za futuriste koji su predlagali koktel za liječenje ovog grada koji truli; kao lijek nudili su spaljivanje gondola u kojima se ljuljuškaju kreteni. Nisam ga pitao. Pretpostavljam da je čuo za Marinnetija i ekipu. Nakon cjelodnevnog druženja zaključio sam da me u gondoli vozao načitani svat.

Ovo je Capucino Drugi, na lijepom hrvatskom, predstavio je gondolijer osobni gondolijer Luciano Miletti malog psića koji je skakutao po gondoli. Šinjor Don Kihot rekao je da ste zainteresirani.

Krenuli smo na put do Canala Grande. Do Palazza. Ponovio sam Don Kihotu da me i dalje ne zanima ništa o Mlecima, čak ni o notornim vjetrovima i morskim strujama, kao ni o Mannu ili Brodskom, koji je pokopan u Veneciji.

Uputio nas je u rodoslovno stablo Capucina Drugog Venecijanskog.

Capucino Drugi je unuk Cellide (1964.-1979.) posljednjeg ljubljenog psa šinjore Peggy.

Kao mladić, Luciano Miletti došao je raditi za gospođu Guggenheim. Gospođa je voljela tri stvari, imala tri strasti, neki kažu slabosti; uživala u svojim psima, umjetnosti i obožavala muškarce. Pokušao sam pitati da li je to bio razlog što je njega angažirala. Džentlmen šuti, odgovorio je gondolijer.

Došli smo do Palazza. Pristali. U kamen je uklesano:
PEGGY GUGGENHEIM
COLLECTION

THE SOLOMON R. GUGGENHEIM FOUNDATION



Don Kihot je šutio. Proveli su me, Don Kihot i osobni gondolijer Luciano Miletti, interijerom, galerijom. Odveli u vrt muzeja . Osobni gondolijer skinuo je šešir.

Eko, rekao je osobni gondolijer, pokazujući na mramornu ploču, desno, ovdje leži familija Capucina Drugog. Na ploči piše:
HERE LIE MY BELOVED BABIES

CAPUCINO 1949 1953
PEGEEN 1951 1953
PEACOCK 1952 1953
TORO 1954 1957
FOGLIA 1956 1958
MADAM BUTTERFLY 1954 1958
BABY 1949 1959
EMILY 1945 1960
WHITE ANGEL 1945 1960
SIR HERBERT 1952 1965
SABLE 1958 1973
GYPSY 1961 1975
HONG KONG 1964 1978
CELLIDA 1964 1979

Voljela ih je, rekao je Don Kihot, žalila za njima, i tu ih pokopala. Capucino Drugi Venecijanski je zalajao, ispalio počasni pasji plotun.

Muzej je javni, groblje privatno, dodao je Don Kihot.

Eko, rekao je Luciano Miletti, pokazujući na mramornu ploču lijevo, i šinjora je tu pokopana. Posve blizu svojih ljubimaca, tužno će Don Kihot.

Na ploči piše:
HERE RESTS
PEGGY GUGGENHEIM
1898 - 1979

Mnogi prođu pored tih grobova, a da ih i ne primijete, rekao je Don Kihot na odlasku. Capucino Drugi je još jednom zalajao. Vjerojatno posljednji put pozdravio pokojnu rodbinu.

3. Prvotna Đovanina rekacija bila je pobuna. Hvala, hvala, ali što će njoj još jedan pas, još Capucino Drugi Venecijanski. Spor je riješen prihvaćanjem prijedloga o nasilnom pokrštavanju. Capucino Drugi je postao Sizif. Na drugom mjestu opisujem zajednički život Đovanin i Sizifov. Prethodni zapis nastao je nakon što sam danas, u sat vremena, doznao dvije tužne vijesti.


Umro je Don Kihot danas u 14 sati javila je u četvrtak popodne njegova Mira. Umro je Sizif danas u 15 sati javila je u četvrtak uvečer moja prva zakonita supruga Đovanina.


2.02.2017.