C h a r p a t i a. Putnički brod. Vlasništvo Cunard Linea, anglo-američke kompanije. vodećeg prijevoznika putnika na Sjevernom Atlantiku.

Nekoliko godina ranije ta parobrodska kompanija otvara prekoocensku liniju Rijeka - New York. Danas, u dvadeset i prvom stoljeću, više nema te brodske linije.




Neki članovi našeg ''plemena'' na nedavnoj riječkoj izložbi (photo:www.24sata.hr)

Od studenog do svibnja, na tisuće pečalbara i emigranata, ukrcavalo se trbuhom za kruhom. Marni sakupljači i interpretatori podataka došli su do brojke od 500.000 Hrvata iseljenih iz Austro-Ugarske od 1890. do 1914. godine. Na brodove su se ukrcavali i naši mornari, konobari, ložači, sobari, podmazivači…

Carpathia je bila deset metara uža, sto metara kraća, sporija i skromnija od Titanica.

Jedan brod iz Cunardove flote (Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, laconia, Franconia, Carpathia) svaka je dva tjedna kretao iz Rijeke put New Yorka. Posljednji put isplovljava iz Rijeke u srpnju 1914.

Četiri godine kasnije, pogodila su je tri torpeda (izumljeni u Rijeci) sa njemačke podmornice. Posada, putnici i brod pridružit će se stradalnicima sa Titanica na dnu Atlantika.U isti sat, u 2.45. Morske ostatke pronašli su na prijelazu stoljeća.

J a k o v K r a n j a c. Pranono je rođen u Kranjcima 11. kolovoza 1879., umire 7. siječnja 1927. u rodnom selu od bolesti pluća. Na Carpathiu se prijavio u Liverpoolu 7. veljače 1912. Tada trideset trogodišnjak na brodu je radio kao konobar i prevoditelj za talijanski jezik. Plaćali su ga 4 funte ili 100 tadašnjih kruna. Odjavio se u Rijeci 7. kolovoza iste godine. Simbolika broja 7?



Pranono (krajnje lijevo, super frizura i brkovi) i njegova medalja na izložbi (www.novilist.hr)

Usmenom predajom baštinili smo njegovu rečenicu o brodolomu: ''manikomio na more''.

Kapetan Arthur Henry Rostron (1869.-1940.) za hrabru akciju spašavanja nagrađen je kilogramima odličja.

Članovi posade, njih sedamdeset i šestero, dobili su brončane, srebrne ili zlatne medalje. Koliko se zna danas se čuvaju pranonetova i jedna u karlovačkom muzeju.

Napisao sam posljednju rečenicu kada sam u ponedjeljak, dan poslije, doznao ekskluzivnu vijest: nađena je još jedna brončana medalja !
Mit o Titanicu se nastavlja.

J o s i p C a r. Pranonetov kolega koji se na Charpatiu ukrcao mjesec dana kasnije u Rijeci. Petog svibnja Charpatia uplovljava u riječku luku. Na pramcu ima dvjestotinjak prsluka za spašavanje i deke brodolomaca. Samo je Josip Car u rodni grad donio spasilački prsluk s Titanica, jedan od pet sačuvanih primjeraka u svijetu, jedini u Europi.


Glavom, bradom i stasom. (Desno prsluk sa Titanica,). Rijeka, 13.travnja 2012., Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, izložba TITANIC – CARPATHIA (photo:24sata.hr)

Charpatia se izložila riziku. Zamišljam da je i ona udarila u santu leda. Nono Vitorio ne bi bio rođen. Ne bi bilo četvero unučadi i osam praunučadi…druge ruke pisale bi ovaj zapis.


P.S.
Popis od 37 putnika pronađen u riječkom Državnom arhivu napisan je na mađarskom i njemačkom, a imena i prezimena su bez »kvačica« i ponekad krivo zapisana. Ispravno napisana imena su: Grga Čačić, Luka Čačić, Manda Čačić, Marija Čačić, Petar Čalić, Jovo Uzelac, Joso Ećimović, Jovan Dimić, Nikola Lulić, Marija Orešković, Jeka Orešković, Luka Orešković, Mate Pocrnić, Toma Pocrnić, Ivan Strilić, Bartol Čor, Ljudevit Čor, Mirko Dika, Ivan Čor, Josip Draženović, Ivan Jalševac, Jovan Stanković, Mara Osman-Banski, Ignjac Hendeković, Milan Karajić, Štefo Pavlović, Matilda Petranec, Stjepan Turčin, Ivan Markun, Franz Karum, Anna Karum, Janko Vovk, Jakob Pašič, Ćerim Balkić, Redžo Delalić, Husein Sivić i Ejdo Rekić.

»Titanic« je potonuo u noći 15. travnja 1912. nakon sudara s ledenim brijegom potonuo u Atlantskom oceanu. Među članovima posade »Titanica« Hrvata nije bilo, ali ih je na »Carpathiji«, brodu koji je spasio 716 brodolomaca s »Titanica«, bilo čak 56, i to iz Istre i Hrvatskog primorja.
http://www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=620

Šapićo se Agnija i Boh:

Neka se
Tonetu i Marije Gaspić
rodi otrocić.

Neće docekat šezdeset i pet let.
Do rakvi će delat:
kavador
težok
miner
đornalista
kamaljer
partizan
impjegat
dominištar
profešor
mornor
peškador
škritor
Stankin muž
od Saveta i Janči zet
ćaća cetiri mladići.

Smrt ga spražit neće:
moli od foguna
šesnajs let
koko akademik će živet.
I umret.

PRVI RAKLJAN KI JE NAPISAL 50 KNJIG







P.S.
(1) Šapićo se Agnija i Boh

Sveta Agneza, Janja,Agnija: ''u dobi od 12 ili 13 godina Agneza je trebala biti žrtvovana rimskim poganskim bogovima tako što je trebala izgubiti djevičanstvo silovanjem. Dovedena je u rimski Minervin hram, a kada je dovedena do oltara, napravila je znak križa. Bila je silovana, a zatim mučena jer je odbila osporiti svog Boga. Nakon toga nekoliko se mladića ponudilo da će je oženiti - ne zna se da li iz stvarne želje ili iz samilosti. No, ona je to odbila rekavši da želi sačuvati svoje intimno djevičanstvo, te da želi prihvatiti smrt i vidjeti Krista. Prema različitim izvorima nakon toga joj je odrubljena glava i spaljena je, ili je pretučena do smrti. To se dogodilo ili 21. siječnja 254. ili 304. godine (izvori daju različite podatke). Sahranjena je pokraje Via Nomentana u Rimu. Ime Agneza (ili Ines) označava čistoću, ali i janje, pa se na slikama često prikazuje s janjetom u naručju…'' (http://www.zupa-svkriz.hr)
Kralj Raklja se nalazi crkvica svete Agnije.


(2) moli od foguna
''U vrijeme jedrenjaka, a i kasnije, na mornarskoj ljestvici mali od foguna bio je - nitko i ništa. M. Malić u listu Naše more (1925.) postavlja ovo retoričko pitanje:
Što je mali foguna? Ono što je piccolo u kavani. Najmlađi mornar, kuharov pomagač. “Djevojka za sve”. - Tko se ujutro diže u 4 sata, te kuha kavu mornarima? - Mali od foguna. - Tko lijega najkasnije? - Mali. - Na koga se prvi poručnik najprije izdere ako je srdit? - Na malog od foguna. - Ako fali božmanu duhana iz kabine, tko je...? - Mali. Fali li mistru vina... mali. Kad mornarima dijeli kavu ili čaj, oni smatraju svetom dužnošću da ga uštipnu za obraz, potegnu za kosu, uho ili pljunu po zatiljku. On hrani kokoši i prasad na brodu, ako ih ima. Njemu nije dopušteno glasno govoriti, a kamoli glasno psovati kao ostalim mornarima.
Mali o’ kužine, naravno, povezuje se s brodskim terminom fogun, a to je "ložište, peć na brodu". Točnije, primitivna peć od metalom iznutra obložene bačve ili jednostavno prilagođena metalna bačva s otvorom za zrak sa strane i eventualno s cijevi umjesto dimnjaka.'' (Slobodna Dalmacija, 26.8.2004.)
(2) Tonetu i Marije Gaspić, roditelji Mate Balote/Mije Mirkovića
Rođen: 28. rujna 1898. u Raklju
Umro: 17. veljače 1963. u Zagrebu
Na nadgrobnoj ploči uz nadnevak rođenja, Rakalj, 28. rujna 1898., i smrti, Zagreb, 17. veljače 1963., piše da ondje počiva: težak, ribar, mornar, akademik, pjesnik, prvi Rakljan ki je napisal 50 knjig.

(3) Smrt ga spražit neće… postat će besmrtnik, akademik


(4) moli od foguna
''U vrijeme jedrenjaka, a i kasnije, na mornarskoj ljestvici mali od foguna bio je - nitko i ništa. M. Malić u listu Naše more (1925.) postavlja ovo retoričko pitanje:
Što je mali foguna? Ono što je piccolo u kavani. Najmlađi mornar, kuharov pomagač. “Djevojka za sve”. - Tko se ujutro diže u 4 sata, te kuha kavu mornarima? - Mali od foguna. - Tko lijega najkasnije? - Mali. - Na koga se prvi poručnik najprije izdere ako je srdit? - Na malog od foguna. - Ako fali božmanu duhana iz kabine, tko je...? - Mali. Fali li mistru vina... mali. Kad mornarima dijeli kavu ili čaj, oni smatraju svetom dužnošću da ga uštipnu za obraz, potegnu za kosu, uho ili pljunu po zatiljku. On hrani kokoši i prasad na brodu, ako ih ima. Njemu nije dopušteno glasno govoriti, a kamoli glasno psovati kao ostalim mornarima.
Mali o’ kužine, naravno, povezuje se s brodskim terminom fogun, a to je "ložište, peć na brodu". Točnije, primitivna peć od metalom iznutra obložene bačve ili jednostavno prilagođena metalna bačva s otvorom za zrak sa strane i eventualno s cijevi umjesto dimnjaka.'' (Slobodna Dalmacija, 26.8.2004.)


Na literarnom natječaju ''CA JE ČA'' pjesma je osvojila prvu nagradu. Proučavatelj lika i djela Mate Balote, publicista Mirko Urošević nedavno mi je poslao mail sljedećeg sadržaja:

''Hvala, Daniele, na nadahnutim i duhovitim stihovima.

Zaslužili su nagradu. Naime, kad se zna i malo je riječi dovoljno

da se kaže mnogo i lijepo.

Drago mi je da smo se upoznali i to zahvaljujući Baloti!''