(19. do 22. lipnja 2009.)

PRVA
Ljeto dočekao u Bavarskoj. Dvorac do dvorca. Kap do kapi. Tuča. Prelijepo. Vaništa piše: Tao kaže da otići daleko znači vratiti se. Hodočašće, otići, Onome koji Jeste. Susret sa ja.

Sedam godina nono Vitorio je pod zemljo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine…


DRUGA
Sipi kišica. Cijeli njemački dan. Putovima bavarskog kralja Ludwiga Drugog Ludog. Nije bio lud. Čudan, ekscentričan (moje tumačenje).Živio u bajci, živio snove. Bez kontakta sa vanjskim svijetom. Stol za obroke podizali liftom, da ne mora gledati sluge pokorne, da može gledati i žderati, preživljavati. Bajku pretvorio u zbilju. Pobjegao od buke.

Opet Vaništa: Ako je vidljivost dobra i nema buke, a čovjek sam i u mogućnosti da se izrazi, svijet se čini savršenim.

Samoća, odsustvo buke slike i zvuka, stvaranje, savršenstvo.

TREĆA
Ludwig je rođen 25. kolovoza 1845 (isti dan slavio imendan i rođendan).-umro 13. lipnja 1886 godine, na svetoga Antuna.Zanosio se mišlju: reinkarnacija sam Luja XIV, kralja sunca, tvorca sintagme: ''Država to sam ja''.



Obiteljskim novcem, sljedeći slike i vizije iz glave, gradio dvorce. Nepotpuna Lujeva reinkarnacija.Umro pod nerazjašnjenim okolnostima.

ČETVRTA
Ludwig, reinkarnacija, Petar Pan naših dana. Ispred dvorca Schloss Nymphenburg kažem Boštjanu, vodiču:
- Podsjeća me na Michaela Jaksona. Ekscentričnost/izolacija, dvorci/Neverland, uzori/Petar Pan/Luj, vlastita planeta, opsesija.Pravi LUDWIGOVAC.

PETA
Otok Herreninsel, dvorac Herrenchiemsee, kopija (preslika) Versaillesa. Nacrt za dvorac ima šesnaest verzija. Ni jedne slike Ludwigove.

Jedan haiku-slika iz Münchena:

Grad redovnika.
Prosjak prosi. Časna
prolazi. Zaobilazi.


Prosjak, fotografirao Karlo Drašković
ilegalno snimih u Trakošćanu, 24.lipnja 2010.

Osjećaj sigurnosti na ulicama. Neobjašnjiva plima sigurnosti.

P.S.
Kartulina, na labinskom dijalektu razglednica.

4.
Cija Pjerina.
Nije bila slikarica, spisateljica, diplomatkinja ni istraživačica.
Bila je vrhunska umjetnica života.

Predanjem podigla dušu, u kojoj je, riječima Ivana Merza, na čvrstim temeljima izgradila katedralu Duha.

Većinu života živjela u istom selu. Trpjela i služila. Doživjela skoro jedno stoljeće.

Umrla sa riječima: ja, sada, gren….


Cija Pjerina i Daniel, 07. rujna 2008.

Kao da je poslušala apostola Pavla:
''I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo, nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom'' (Rim 5, 1-5).

Likom i djelom utjecala na sve koji su je imali čast upoznati. Sprovod bio prava svetkovina duha.

Tijelom iščeznula, duhom prisutna.


Unaprijed zahvaljujem na razmatranju

DM

P.S.Pjerina Juričić (28. listopada 1909.-25. siječnja 2009.), majka, baka, cija, Isusova učenica

3.
Početak 1998. godine, jedna rimska bolnica. Anton Uhač i sin mu Vlado došli u posjet bratu i stricu Josipu, zvanom Pepić. Sa njima monsinjor Simčić.
ANTON: Kako si, Pepić moj?
PEPIĆ: Ča da ti rečin, sve vidiš. Nego, naćas ti i tvoj sin Vlado ostanite s manon, a ti Milane hodi počinut.


Josip Uhač

Cijelu noć molili i ćakulali.I ćakulom se može moliti.
Drugi dan nazvao kardinala Reua da zahvali papi Ivanu Pavlu II na crvenom talaru..
PEPIĆ: Ale ja to neću dočekat, naćas ću umret.
ANTON: Ma ča to govoriš, jutre ćemo opet prit h tebe.
PEPIĆ: Samo vi pridite ma me nećete više nać.


P.S.
Živi svjedok:
Anton Uhač, brat

Dokazi:
1.Velčić, Zdenko: Čarobni Kvarnerski trokut, Rijeka, 2009.
2. Život

Mons. Milan Simčić: Nizu hrvatskih kardinala valja pribrojiti i nadbiskupa Josipa Uhača, koji je preminuo dan prije najave imenovanja za kardinala. Dugi niz godina djelovao je u diplomatskoj službi Svete Stolice, bio je tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, zamjenik predsjednika vrhovnoga Vijeća Papinskih misijskih djela, savjetnik Papinskog vijeća za laike, član Papinskog vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika te Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika. Rođen je 1924. u Brseču u Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Za svećenika je zaređen 1949., a 1970., nakon što je izabran je za apostolskog pronuncija u Pakistanu, prima biskupsko posvećenje te biva imenovan naslovnim nadbiskupom Tharrosa. Na dan njegove smrti 18. siječnja 1998., papa Ivan Pavao II. potvrdio je, obraćajući se vjernicima okupljenim na Trgu sv. Petra u prigodi tradicionalnoga „Angelusa“, da je nadbiskup Uhač 21. veljače trebao biti imenovan članom Kardinalskoga zbora. Svećenički vijek proveo je u diplomatskoj službi Svete Stolice. Radio je u Pakistanu, u Africi, Španjolskoj i Njemačkoj, a život je završio u Rimu. Tijekom života služio je Crkvi u Aziji, Africi i Europi, a kasnije se iz Rima bavio misijskim zemljama. (http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=15802)

2.
Vaš suputnik u apostolatu mons. Antun Bogetić upoznao barba Branka, ''munjenog profešura ki išće stare stine'' (tako se predstavljao), u Labinu, nakon Drugog rata.


Labin 30-tih godina - Razglednica - Trg - Gradska kula - Pijaca

ANTUN: S njim je bilo ugodno, jer ima veliko znanje, a i uvjeren je katolik. Jednom idemo po uskim ulicama Labina kada s prozora čujemo dvije ''drugarice'':
Vara, vara dvo popa - Vidi, vidi, dva popa!-

Nisu mogle zamisliti da bi učeni laik išao po gradu sa svećenikom.


Mons. Antun Bogetić i današnji labinski župnik vlč. Željko Zec
fotograf: Moreno Franković


Ne znam koje je to godine točno bilo. Antun je bio labinski župnik od 1947. do 1950. godine, negdje u to vrijeme.Moj nono Vitorio, pokojni nažalost, spominjao je često barba Branka, još više njegovu stručnu pratiteljicu Jelku (ne znam koju po redu), ženu umjetnika Radauša. Nono je vodio gostionice i pansione, a ona je bila lepa ko pupa.


Branko Fučić ''išće stare stine''

Barba Branko uvijek se šali o vlastitoj smrti.
BARBA BRANKO: Na sprovod neka dođu samo najbliži i oni do kojih stigne glas zvona s groblja svetog Apolinara iz Dubašnice. Ne želim ni cvijeće ni svijeće, a ponajmanje velike govore.
LJILJANA: Dobro, recite mi, kad toliko volite govoriti o odlasku, gdje ćete nakon smrti, u raj ili u pakao?
BARBA BRANKO: U raj naravno, pa zar nisam već dovoljno vremena proveo u paklu.

U siječnju, nakon Mise, najavio putovanje bez povratka. Mislili su da se šali.

Petak, po posljednjoj kemoterapiji.
BARBA BRANKO: Dođi gore da se oprostimo. Imam dobro misno vino.
LJILJANA: Tko da se od koga oprašta, vi idite doma, a ja na posao u promet, na cestu.

Uporno poziva. Odbija. Nikad prežalila uporno odbijanje.Dva dana kasnije, u nedjelju, teta Neda, barba Brankova odana supruga, javlja lošu vijest.

nastavit će se...


P.S.
Svjedoki:
LJILJANA, Jerkić

Dokazi:
1. Velčić, Zdenko: Čarobni Kvarnerski trokut, Rijeka, 2009
2.. Život
''Branko Fučić istaknuti je hrvatski znanstvenik istarskog kraja, kvarnerskog primorja i otoka, Gorskoga kotara, širega zadarskog i drugih područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine, koji je velik dio života te znanstvenoga i umjetničkog rada posvetio temama iz povijesti umjetnosti, slavistike, arheologije, etnologije, književnosti (alias Toni Tinov) i dr. Rođen je u selu Bogovići na otoku Krku 8. rujna 1920. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1944. godine skupinu predmeta: povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, hrvatsku povijest te opću povijest i talijanski jezik. Godine 1965. doktorirao je pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani disertacijom "Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri".Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani. Autor je i koautor brojnih djela: Istarske freske ,Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Terra incognita i dr. Branko Fučić preminuo je u nedjelju, 31. siječnja 1999. godine u Rijeci. (http://www.croatianhistory.net/etf/fucic_branko.html)