2.
Vaš suputnik u apostolatu mons. Antun Bogetić upoznao barba Branka, ''munjenog profešura ki išće stare stine'' (tako se predstavljao), u Labinu, nakon Drugog rata.


Labin 30-tih godina - Razglednica - Trg - Gradska kula - Pijaca

ANTUN: S njim je bilo ugodno, jer ima veliko znanje, a i uvjeren je katolik. Jednom idemo po uskim ulicama Labina kada s prozora čujemo dvije ''drugarice'':
Vara, vara dvo popa - Vidi, vidi, dva popa!-

Nisu mogle zamisliti da bi učeni laik išao po gradu sa svećenikom.


Mons. Antun Bogetić i današnji labinski župnik vlč. Željko Zec
fotograf: Moreno Franković


Ne znam koje je to godine točno bilo. Antun je bio labinski župnik od 1947. do 1950. godine, negdje u to vrijeme.Moj nono Vitorio, pokojni nažalost, spominjao je često barba Branka, još više njegovu stručnu pratiteljicu Jelku (ne znam koju po redu), ženu umjetnika Radauša. Nono je vodio gostionice i pansione, a ona je bila lepa ko pupa.


Branko Fučić ''išće stare stine''

Barba Branko uvijek se šali o vlastitoj smrti.
BARBA BRANKO: Na sprovod neka dođu samo najbliži i oni do kojih stigne glas zvona s groblja svetog Apolinara iz Dubašnice. Ne želim ni cvijeće ni svijeće, a ponajmanje velike govore.
LJILJANA: Dobro, recite mi, kad toliko volite govoriti o odlasku, gdje ćete nakon smrti, u raj ili u pakao?
BARBA BRANKO: U raj naravno, pa zar nisam već dovoljno vremena proveo u paklu.

U siječnju, nakon Mise, najavio putovanje bez povratka. Mislili su da se šali.

Petak, po posljednjoj kemoterapiji.
BARBA BRANKO: Dođi gore da se oprostimo. Imam dobro misno vino.
LJILJANA: Tko da se od koga oprašta, vi idite doma, a ja na posao u promet, na cestu.

Uporno poziva. Odbija. Nikad prežalila uporno odbijanje.Dva dana kasnije, u nedjelju, teta Neda, barba Brankova odana supruga, javlja lošu vijest.

nastavit će se...


P.S.
Svjedoki:
LJILJANA, Jerkić

Dokazi:
1. Velčić, Zdenko: Čarobni Kvarnerski trokut, Rijeka, 2009
2.. Život
''Branko Fučić istaknuti je hrvatski znanstvenik istarskog kraja, kvarnerskog primorja i otoka, Gorskoga kotara, širega zadarskog i drugih područja Hrvatske te Bosne i Hercegovine, koji je velik dio života te znanstvenoga i umjetničkog rada posvetio temama iz povijesti umjetnosti, slavistike, arheologije, etnologije, književnosti (alias Toni Tinov) i dr. Rođen je u selu Bogovići na otoku Krku 8. rujna 1920. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1944. godine skupinu predmeta: povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, hrvatsku povijest te opću povijest i talijanski jezik. Godine 1965. doktorirao je pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani disertacijom "Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri".Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti u Ljubljani. Autor je i koautor brojnih djela: Istarske freske ,Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Terra incognita i dr. Branko Fučić preminuo je u nedjelju, 31. siječnja 1999. godine u Rijeci. (http://www.croatianhistory.net/etf/fucic_branko.html)