(19. do 22. lipnja 2009.)

PRVA
Ljeto dočekao u Bavarskoj. Dvorac do dvorca. Kap do kapi. Tuča. Prelijepo. Vaništa piše: Tao kaže da otići daleko znači vratiti se. Hodočašće, otići, Onome koji Jeste. Susret sa ja.

Sedam godina nono Vitorio je pod zemljo. Pokoj vječni daruj mu Gospodine…


DRUGA
Sipi kišica. Cijeli njemački dan. Putovima bavarskog kralja Ludwiga Drugog Ludog. Nije bio lud. Čudan, ekscentričan (moje tumačenje).Živio u bajci, živio snove. Bez kontakta sa vanjskim svijetom. Stol za obroke podizali liftom, da ne mora gledati sluge pokorne, da može gledati i žderati, preživljavati. Bajku pretvorio u zbilju. Pobjegao od buke.

Opet Vaništa: Ako je vidljivost dobra i nema buke, a čovjek sam i u mogućnosti da se izrazi, svijet se čini savršenim.

Samoća, odsustvo buke slike i zvuka, stvaranje, savršenstvo.

TREĆA
Ludwig je rođen 25. kolovoza 1845 (isti dan slavio imendan i rođendan).-umro 13. lipnja 1886 godine, na svetoga Antuna.Zanosio se mišlju: reinkarnacija sam Luja XIV, kralja sunca, tvorca sintagme: ''Država to sam ja''.



Obiteljskim novcem, sljedeći slike i vizije iz glave, gradio dvorce. Nepotpuna Lujeva reinkarnacija.Umro pod nerazjašnjenim okolnostima.

ČETVRTA
Ludwig, reinkarnacija, Petar Pan naših dana. Ispred dvorca Schloss Nymphenburg kažem Boštjanu, vodiču:
- Podsjeća me na Michaela Jaksona. Ekscentričnost/izolacija, dvorci/Neverland, uzori/Petar Pan/Luj, vlastita planeta, opsesija.Pravi LUDWIGOVAC.

PETA
Otok Herreninsel, dvorac Herrenchiemsee, kopija (preslika) Versaillesa. Nacrt za dvorac ima šesnaest verzija. Ni jedne slike Ludwigove.

Jedan haiku-slika iz Münchena:

Grad redovnika.
Prosjak prosi. Časna
prolazi. Zaobilazi.


Prosjak, fotografirao Karlo Drašković
ilegalno snimih u Trakošćanu, 24.lipnja 2010.

Osjećaj sigurnosti na ulicama. Neobjašnjiva plima sigurnosti.

P.S.
Kartulina, na labinskom dijalektu razglednica.