Dragi blogeri,

gašenje Blog.hr-a za mnoge od nas nije samo tehnička promjena, nego kraj jednog posebnog razdoblja. Na ovom mjestu smo pisali, dijelili misli, radost, tuge i male komadiće svog života.

Zato sam odlučila napraviti Facebook grupu, mjesto gdje naše priče mogu i dalje živjeti.

Grupa je zamišljena kao siguran kutak za sve koji žele nastaviti pisati, dijeliti svoje tekstove, upoznavati druge autore i pružati si međusobnu podršku. Voljela bih da ostanemo povezani, da se čitamo i da zajedno stvaramo nove uspomene.

Svi ste iskreno dobrodošli!
Možete objavljivati svoje tekstove, dijeliti linkove za blogove i upoznavati druge autore.

Ako želiš biti dio ove male zajednice, pridruži se klikom na link: Svijet blogera

Dragi moji,
I dalje ostaju riječi, iako se stranica gasi.
Kao svjetlo u sobi, kad svi polako odu,
još malo titra, još malo grije.
Ovdje smo dijelili dane,
misli, male radosti i brige.
Negdje između redaka
ostali su naši tragovi.

I kada se putovi razdvoje,
uspomene se nikada ne izgube.
Jer ono što je bilo iskreno
ne nestaje klikom na „kraj“.

Hvala vam na vremenu,
na pažnji, na svakoj riječi.
Na svakoj podršci i grešci.
I kada tišina ispuni prostor,
Gdje su nekad bile riječi,
Neka u vama ostane šapat,
Ne zaboravite:
"Još uvijek imate papir i olovku"

Kad ne znam, kamo vodi moj put,
Kad je dan dug, a korak krut,
Ne tražim znak ni odgovor putem snova,
U tišini srca nalazim Boga.

Ne moram znati što donosi novi dan,
Ni kuda me vodi Božji plan,
Dovoljno je vjerovati, pustiti sve,
I znati da nebo, vodi me.

Kad snaga oslabi, a nada se skrije,
Kad srce zaboli, a suza niz lice klizne,
U tihoj molitvi nalazim glas:
Spas dolazi u pravi čas.