Izvod iz dnevnika studentice nestale 30. listopada.
23. listopada
Danas smo na faksu imali predavanje o mitovima i legendama ruralnih krajeva. Profesor je spomenuo Svarthold, mjesto koje je svega nekoliko kilometara udaljeno odavde. Nikad nisam čula za njega, a navodno je poznato po sablasnoj legendi o staroj vještici koja je ondje živjela stoljećima. Profesor je spomenuo kako su ljudi ondje vjerovali da je ta vještica mogla kontrolirati živote i smrti onih koji su kročili u šumu
Zainteresirala me ta priča. Čudno je koliko blizu može biti nešto za što nisi nikad čuo ili možda samo nisi obraćao pažnju. Razmišljam o tome da posjetim to mjesto. Možda nije pametno, ali nešto me vuče.
24. listopada
Provela sam noć pretraživajući sve što mogu pronaći o Svartholdu. Većina je bila praznovjerna gomila gluposti: priče o nestancima, o djeci koja su se izgubila u šumi i nikada nisu pronađena. Ali, jedan članak mi je zapeo za oko. Govorio je o malom groblju usred šume, a navodno su tamo pokopani oni koji su „pali pod kletvom“. Te kletve su bile vezane uz vješticu, ona je uzimala njihove duše, a tijela su ostajala u selu.
Ono što me najviše uplašilo, bio je opis te žene: bila je stara, ali ne prirodno stara, nego iskrivljena. Bar su je tako opisivali mještani. Njezina koža bila je blijeda i zategnuta preko kostiju kao da se raspada, ali nikad nije u potpunosti umrla. Neki tvrde da ona živi vječno. U članku je pisalo „tko vidi njezine oči, postaje njezin“.
Nešto mi je stegnulo želudac kad sam to pročitala. Znam da su to samo priče, ali...
25. listopada
Danas sam pričala s kolegama o vještici iz Svartholda. Svi su se smijali, naravno i svi su rekli da su to obične izmišljotine koje je profesor ispričao da nas uplaši. Ali, kada sam spomenula šumu, Filip, koji živi blizu tog kraja, samo je problijedio. Filip je rekao da se nikada ne ide u šumu bez razloga. Ispričao mi je priču o svom djedu, koji je prije mnogo godina otišao po drva i vratio se bez riječi. Nikada više nije govorio o tome što je vidio.
Sve me to nervira, više nego što bih htjela priznati. Filip mi je dao neku kartu šume i rekao da nije siguran koliko je precizna, ali da pokazuje put do groblja o kojem sam čitala.
Ne znam zašto, ali odlučila sam sutra otići.
26. listopada
Šuma je tamnija nego što sam očekivala. I tiša. Dok sam hodala, imala sam osjećaj da me netko promatra cijelo vrijeme. Zrak je bio gust, kao da je vlaga natopila sve. Ponekad bih čula škripu grančica pod vlastitim korakom, ali čini mi se da je bilo i više od toga. Kao da netko drugi ide za mnom.
Karta me dovela do starog groblja, ako se to opće može nazvati grobljem. Neki nadgrobni spomenici su bili napuknuti, drugi posve uništeni, a zemlja oko njih izgledala je izrovana, kao da su grobovi davno zaboravljeni.
Tada sam ugledala nešto što nisam očekivala. Stara koliba. Bila je mala, skrivena, između drveća i gotovo u potpunosti prekrivena mahovinom i granjem. Unutra je bilo mračno, a vrata su bila poluotvorena, kao da me pozivaju da uđem.
Ušla sam!
Unutra je bilo sablasno tiho, a zrak je mirisao na trulež. Na zidu su bile obješene stare, požutjele slike. Neki dijelovi su bili izbrisani. A lica su bila iskrivljena, kao da ih je netko grebao noktima. U kutu sobe nalazila se lutka, stara i prašnjava. Na njezinom licu je bilo nešto čudno, koža je izgledala previše stvarna i kao da je bila poprskana krvlju koja se davno osušila.
U tom trenutku sam osjetila jezu. Trnce kroz cijelo tijelo. i hladan vjetar. Pobjegla sam.
29. listopada
Ovo je treća noć da ne mogu zaspati. Nešto se čudno događa. Stalno viđam sjene u daljini i prati me snažan osjećaj da me netko non stop promatra.
Odma prve noći sam čula teško disanje pred vratima, diše polako i čeka. Ostala sam u krevetu jer me je bilo strah. Nisam se usuđivala pomaknuti. Ujutro sam ispred vrata pronašla tanak komadić kože, kao one što sam vidjela u kolibi. Uhvatila me panika! Svugdje vidim te oči, na prozorima, u ogladalu, čak i u vodi dok perem lice.
Druge noći bilo je još gore. Bila sam umorna od nespavanja. Noću sam čula korake u hodniku, ali kad pogledam kroz špijunku, nema nikoga. Možda polako gubim razum! Počela sam osjećati peckanje po rukama, kao da mi se koža suši i raspada. Kada god dotaknem lice, osjećam nešto ispod kože, nešto što ne pripada meni. Bojim se. Mislim da gubim razum. Ujutro, kad sam se pogledala u ogledao, lice mi je bilo puno crvenih ožiljaka i blijedo. Koža mi izgleda staro i naborano. Stoga sam ostala doma, nisam izlazila cijeli dan.
Večeras sam pronašla poruku ispred vrata na kojoj je pisalo „nađimo se kraj groblja u šumi nakon faksa, Filip“. Odmah sam malo živnula, nadam se da će mi Filip pomoć. Ali... što ako je to zamka? Tada sam začula jako lupanje na vratima. uzela sam bejsbol palicu i otvorila vrata. Nema nikoga! Povirila sam kroz hodnik, svijetlo se na trenutak zatreperilo, a na dnu mračnog hodnika sam vidjela nekoga u sjeni. Siuleta stare žene, pogrbljena, s drugim mršavim rukama. Zastala sam srce mi je divlje kucalo, ali kad sam trepnula, više je nije bilo. Osjećaj da me netko promatra postao je neizdržljiv.
Ne mogu više!
30. listopada
Razmišljala sam cijelu noć... idem se naći s Filipom kraj groblja. On mi je jedina nada, on zna nešto. Zna kako se obraniti od vještice.
Ako čitaš ovo.. znači da sam mrtva!
Napomena istražitetelja:
Studentica je nestala 30. listopada. U njezinoj studentskoj sobi pronađen je dnevnik, no drugi tragovi nisu otkriveni. Filip, mladić spomenut u dnevniku, glavni je osumnjičeni za njezin nestanak, ali negira da joj je poslao pismo. Njegove izjave izazivaju sumnju, a istražitelji se pitaju je li možda upleten u misteriozne okolnosti njezina nestanka. Zanimanje studentice za mračne legende o vještici iz Svartholda dodatno komplicira situaciju. Istražitelji nastavljaju pretrage u šumi, nadajući se da će pronaći odgovore koji će rasvijetliti ovaj zagonetni slučaj.
Studentica je nestala 30. listopada. U njezinoj studentskoj sobi pronađen je dnevnik, no drugi tragovi nisu otkriveni. Filip, mladić spomenut u dnevniku, glavni je osumnjičeni za njezin nestanak, ali negira da joj je poslao pismo. Njegove izjave izazivaju sumnju, a istražitelji se pitaju je li možda upleten u misteriozne okolnosti njezina nestanka. Zanimanje studentice za mračne legende o vještici iz Svartholda dodatno komplicira situaciju. Istražitelji nastavljaju pretrage u šumi, nadajući se da će pronaći odgovore koji će rasvijetliti ovaj zagonetni slučaj.
***
Članak iz novina:
Misteriozni nestanci povezani s kultom: istraga vodi prema šumi Svarthold
8. studenog – Policija još uvijek istražuje nestanak dvoje studenata, koji su nestali u razmaku od tjedan dana, a slučaj postaje sve zamršeniji. Prva je nestala studentica Filozofskog fakulteta (22), posljednji put viđena 30. listopada, dok je njezin kolega Filip (23), nestao tjedan dana kasnije.
Dnevnik koji je studentica vodila prije svog nestanka otkriva nove tragove u istrazi. Prema izvorima bliskim istrazi, u njemu se spominje lokalna legenda o vještici iz šume Svarthold, te sugestija da je studentica bila opsjednuta otkrivanjem tajni koje šuma skriva. Profesor, koji je spominjao legendu na predavanjima i kolege kažu da je pokazivala neobičnu zanimanje starih mitova i lokalnim praznovjerima.
Filip, koji je navodno posljednji bio u kontaktu sa studenticom, također je ubrzo nestao, a policija vjeruje da je znao više nego što je otkrio o legendama i ritualima povezanim s vješticom. Prma riječima izvora, u njegovoj sobi pronađeni su stari zapisi, kao i karta koja vodi do zabačenog dijela šume. Međutim, policija ostaje šutljiva o tim zapisima, dok glasnogovornik tvrdi da su „određeni dokazi trenutno pod istragom i nisu za javnost“.
Tijekom pretrage šume, istražitelji su otkrili ostatke ritualnog okupljališta – kameni oltar prekriven simbolima uklesanim u stijene. Policija sumnja da je kult, za koji se vjeruje da stoljećima djeluje u sjeni, povezan s nestancima. Prema izjavama lokalnog stanovnoštva, kult je usko vezan uz legende o vještici koja je vladala tim područjem prije nekoliko stoljeća. Pripadnici kulta, prema vjerovanju, održavaju mračne rituale kako bi prizvali vješticu i dobili njezinu naklonost.
U jednom dijelu šume pronađeni su i zastrašujući dokazi – dijelovi ljudske kože. Ovaj nalaz izazvao je veliku uznemirenost među istražiteljima, ali policija odbija komentirati čija je koža. „Ovo je dublje, nego što se čini“, kazao je jedan istražitelj koji je želio ostati anoniman. „Postoje tragovi ritualnog djelovanja koje se proteže generacijama. Ove nestanke ne možemo gledati kao izolirane slučajeve.“
Policija je odbila komentirati jesu li pronađeni novi tragovi vezani uz samog Filipa ili studenticu, ali mnogi vjeruju da šuma skriva još mračnije tajne. Roditelji nestalih studenta izrazili su svoju frustraciju zbog nedostatka informacija. „Želimo odgovore, želimo znati što se dogodilo našem djetetu“, rekla je majka nestale studentice.
Lokalna zajednica Svartholda, inače mala i zatvorena, suočava se s rastućom panikom. Stanovnici tvrde da su godinama znali za šumu i njezinu mračnu povijest, ali mnogi sada izbjegavaju govoriti o tome. “Ovdje se ništa ne događa slučajno“, izjavio je stariji mještanin. „Svi mi znamo za tu šumu. Zna se tko tamo ide i zašto, ali to su priče koje se ne pričaju javno.“
Policija ne isključuje mogućnost daljnih pretraga, ali zasad šuma ostaje zapečaćena, dok istražitelji pokušavaju otkriti više o ulozi kulta i nestanku dvoje studenta. „Istražujemo svaki trag, ali ima mnogo toga što još ne možemo podijeliti s javnošći,“ kazao je glasnogovornik policije. „Radimo na tome da donesemo pravdu obiteljima i otkrijemo što se točno dogodilo u šumi.“
Istraga se nastavlja, ali misterij nestanka ostavlja zajednicu u strahu, dok se mnogi pitaju hoće li tajne šume Svartholda ikada biti potpuno otkrivene.