U tihome jutru, more cvijeta,
Ples valova, polako se budi,
Kapljice sjaja u tisuću boja,
Kao u zrcalu, magično ludi.

U tvojim očima, plava zora,
Horizont u daljini mirno sjaji,
Lagani maestral tiho šapuće,
O pričama, o cvjetanju mora.

More na plaži valovito pleše,
Zrake sunca igraju na dnu,
More u cvatu, živi i diše,
Slani miris mora, u zraku.

Skriveni vrtovi ispod valova,
Algi, kolara i bisernih školjaka,
Svjetlucavi plankton, bijesni u travi,
Dok iznad mora gnjurac vreba.

U plavetnom, čarobnom svijetu,
More cvijeta, srcem diše,
Priroda pleše, u vječnom krugu,
Cvjetanje mora, u punome sjaju.

Ti ćeš zauvijek živjeti,
U pjesmama mojim,
Tvoje ime će odjeknuti,
I u dubinama morskim.

U mojim krvnim žilama,
Mirno ploviš samo ti,
Tvoja duša leti s pticama,
Sanjam o našoj ljubavi.

Tvoje ime je zapisano,
U svakom mojoj pjesmi,
Tvoja duša živi vječno,
Srce tvoje vječno svijetli.

Kroz svaki stih i rimu,
Tvoja duša će živjeti,
Jer ljubav tvoja u mom srcu,
Nikad neće utihnuti.

Ja,
Nisam imala hrabrosti,
Da nam se pogledi susretnu,
Da osjetim tvoj zagrljaj,
I svu tvoju ljubav.

Ja,
Sam bila tjeskobna,
Za tvoj sjaj u očima,
I osmijeh na usnama,
I tvoje poljupce.

Ja,
Sam samo prazna duša,
Koja luta gradom,
Koja tone do dna,
Do beskraja.

Ja,
Sam beživotno tijelo,
Koje pluta nikuda,
Izgubljeno u pustinji,
Prozirnih ljudi.

Ja,
Sam četvrtina srca,
Propalog kao kruška,
I samo mala mrvica,
Smrvljena kruha.

Ja,
Ne mogu biti svatko,
Ja sam samo nitko,
Moja duša je ništa,
Ljubav moja je prazna.

Za mene,
Je već prekasno,
Za vesele stvari,
Vrteći ringišpil,
I ljubavne igre.

Za tebe,
Život još postoji,
Osmijeh tvoj sjaji,
Ljubav tvoja blista,
I zato leti kao ptica.

Za oproštaj,
Ne tražim ništa,
Ni svijeću ni cvijeće,
Niti jedno sjećanje,
Neka ostane ništa.

Želim samo da znaš,
Za sobom nosim tugu i jad,
Samo ljubav prema tebi,
I životni sat.