Oproštajna

01 srpanj 2024

Ja,
Nisam imala hrabrosti,
Da nam se pogledi susretnu,
Da osjetim tvoj zagrljaj,
I svu tvoju ljubav.

Ja,
Sam bila tjeskobna,
Za tvoj sjaj u očima,
I osmijeh na usnama,
I tvoje poljupce.

Ja,
Sam samo prazna duša,
Koja luta gradom,
Koja tone do dna,
Do beskraja.

Ja,
Sam beživotno tijelo,
Koje pluta nikuda,
Izgubljeno u pustinji,
Prozirnih ljudi.

Ja,
Sam četvrtina srca,
Propalog kao kruška,
I samo mala mrvica,
Smrvljena kruha.

Ja,
Ne mogu biti svatko,
Ja sam samo nitko,
Moja duša je ništa,
Ljubav moja je prazna.

Za mene,
Je već prekasno,
Za vesele stvari,
Vrteći ringišpil,
I ljubavne igre.

Za tebe,
Život još postoji,
Osmijeh tvoj sjaji,
Ljubav tvoja blista,
I zato leti kao ptica.

Za oproštaj,
Ne tražim ništa,
Ni svijeću ni cvijeće,
Niti jedno sjećanje,
Neka ostane ništa.

Želim samo da znaš,
Za sobom nosim tugu i jad,
Samo ljubav prema tebi,
I životni sat.

<< Arhiva >>