28
četvrtak
lipanj
2007
PONOVNO NA OBJE NOGE (zar ste sumnjali)
Nema toga što me može baciti na koljena 
...
Nogica zgleda malo "nezgrapno", poplavila je s vanjske i unutarnje strane, ali ne boli i hodam kao "stara". Što hodam - skačem s lojtre, perući prozore 
Jutros mi stigao Nosko, zalio je daljinski od TV-a čajem (a jučer sam mu promijenila baterije u njemu) 
Ima Nosko pretpotopnu "Sabu", koju ne da iz kuće ni za vraga, iako ima novi TV. Već je kupio toliko daljinaca, da bi mogao samo za to kupiti omanji LCD.
I danas je kupio novi daljinac - s baterijama - 150 kn. I gumenu futrolu... Dva daljinca je razbio, jer su mu opali s krila dok je ustao, pa je još nagazio na njih, jedan je stavio na plinsku peć, pa se rastopio (!!) 
, jedan je razbio praunuk, ovaj posljednji je zalio s čajem, toliko se sjećam...
Dok sam ja kuhala ručak, on se domogao TV-a i gleda zasjedanje Sabora, uzeo daljinac od videa i uporno pokušava pojačati zvuk na TV-u . I veli on meni : "ni tebi daljinski ne radi" 
Smrdao mi sve programe na videu (!!).
Silom prilika sam slušala zasjedanje, istupe naših saborskih zastupnika oko "Maestra". Dakle, koja su to vrijeđanja i kajlanja 
Onda sam otišla upisati Noska za Holter EKG (danas se tek mogao upisati, a uputnicu ima već mjesec dana). Tamo - red od barem pedesetak ljudi. Fanika došla i o'šla. Zovem telefonom koji sam upisala s vrata, a oni imaju dignutu slušalicu, a meni doma - tu-tu, tu-tu 
Dogovorila sam s privatnim kardiologom da idem po termin za pregled, a ako ne bude u roku mjesec dana, Nosko ima pravo ići k privatniku, obaviti Holter i tražiti s računom - povrat novca. Ali ne ide to baš tako lako.
Došla ja još jednom, a ženska mi nije upisala datum pregleda na uputnicu, nego si je upisala moj broj telefona - da me obavijesti kad da dođe na pretragu. Ja tražim da mi stavi datum na poleđinu, a ona kaže - ne smijem
Kad sam pitala kad bi otprilike mogao doći na red, ona veli - u osmom mjesecu - Kozo glupa, napiši onda na papir - osmi mjesec
Nosko popi*dio, veli da će platiti pregled - psmtr... i nek se *ebu, ne moraju mu ništa vratiti, ne bu propao...
Ja ljuta kao pas, vidio Nosko - vrag šalu bere, pa me smiruje, veli - "ti izgledaš kao da rat još nije završio". I nije - sutra idem ravnatelju bolnice.
A jutros, idući poprijeko sporednim putem u bolnicu, naletjela sam na upravitelja bolnice (moj bivši profesor iz srednje), sad je trenutno Saborski zastupnik. Ja njemu biciklom s leđa, a on se sagiba i kupi papire, pored bolničkih garaža . Čovjek prosvir'o, zamrz'o funkciju upravitelja, sjedi u Saboru, ali srce ga vuče, ako je zamrz'o bolničku službu, nije - skupljanje papira koje nesavjesni bacaju (!!). Jadan, bilo mu neugodno
Nosko poslije ručka otišao doma igrati se s novim daljincem, a ja krenula - prati prozore. Zmaja je dotle peglala zavjese (da vam je to bilo vidjeti), s jedne strane pegla, s druge gazi po njima 
...i gužva ih.
Poslije navalila da idem s njom na šišanje. Ponijela sliku, onog nakaradnog Billa iz "Tokio Hotela" . Naša frizerka, jadna šuti i smješka se. Moja Zmaja još nije shvatila da nije dovoljno donijeti fotku frizure - moraš imati kvalitetu kose za istu. Ova jadnica je ošišala, sve je dobro, ali nije to - ono. Baš mi je drago, tak joj treba, sad ima što je tražila - trebalo bi joj pola kile gela da joj tak strši kao Billu 
Gdje ćeš od perja na glavi - dobiti čupavu frizuru... Maloprije otišla do Lude Marte i složila si dvije "kikice" , za to se nije trebala ići šišati.
Zmajinom treneru Paji s Taekwondoa (onom dobroćudnom), neku noć počela gorjeti kuća, kad je vani grmjelo i sijevalo. Susjedi zvali vatrogasce, a on jadan došao iz večernje smjene i zaspali svi kao tukci... Inače ima osiguranu kuću (jadan, još ju nije ni dovršio). Išao na osiguranje i tamo mu objasnili da to nije - direktan udar groma, nego je udarilo - preko električnih kablova, a to osiguranje ne priznaje .
Čovjek uglavnom neće dobiti lovu, jer ga grom nije direktno pogodio . Sad se pita, što je uopće plaćao osiguranje, kao da je on kriv jel' grom udario preko žica ili direkt.
Nemrem vjerovat'. Danas sam čula hrbu nebuloza od - Sabora, bolnice do groma. Teško ih je sve odjednom probaviti, pa se osjećam prilično umorno.
Pozdravljam vas i pusa svima, uz par fotkica...
Sad pogodite zašto su čarape uvijek crne, a hlače na rubovima sve ofucane...
Pričaju se tajne kod "štreke", iza Kauflanda...
To se zove spretnost...
Ovaj prozor u špajzi me uvijek dobro namuči. Moram zauzeti sve moguće joga položaje - da ga operem. Između frižidera i prozora svega je pola metra prostora i moram se provući ispod prozorskih krila (ispod nogu su stalaže), pa sam sva sfrkana...
Koji očajnički pogled i kralježnica u položaju upitnika...
komentiraj (36) * ispiši * #
26
utorak
lipanj
2007
BAKSUZ-DAN
Prošao je "debeli" vikend. Malo sam se odmorila. Pri tome sam zijevala od vrućine i disala kao riba na suhom. U nedjelju sam konačno odlučila izaći na sunce, pokupiti malo bojice. Izvukla sam ležaljku, madrac gore, ručnik, bikinac, slušalice u uha, zdjelu voća, litru vode s ledom i - baby kremu za sunčanje - faktor 25.
Kako se nikad ne mažem sa tim stvarima (osim maslinovim uljem i kakao-maslacem), nemam iskustva. Sunce je ove godine mnogo jače, pa sam mislila - zlu ne trebalo. Nakon dva sata izležavanja (da nije bilo vedro plavo nebo i popuhivao povjetarac, zbrisala bih ranije), skužila sam da sam jednako bijela kao kad sam izašla na sunce
Ako ništa drugo, skužila sam da je baby- krema, faktor 25, stvarno za male bebe. I ne bum više ništa stavljala na sebe, osim možda pive. No, to s pivom funkcionira super, ali samo za - domaću upotrebu, u dvorištu. Boja se prosto lijepi, samo smrdiš po ustajaloj pivi 
Danas sam krenula ponovno - po starom. Nosila sam Nosku ručak i opeglanu posteljinu, slušala priče sat vremena... Noska nerviraju muhe, koje su pred kišu kao poludjele. Maše s onim muhomlatom lupa po stolu, sretan kao malo dijete kad pogodi koju 
...
Nemrem vjerovat' što sve zabavlja ljude kojima je dosadno. Otišla sam i ostavila ga da se zabavlja s lupanjem muha i s novom knjigom iz knjižnice...
Došla sam kući, naklopala se i sa Zmajom krenula u shoping. Ona se sva zrihtala i ja, ne mogavši odoljeti - napravila par snimaka.... Krenula ja na "gecku" (mojem guralu na dva kotača, ako još postoji itko tko ne zna), a Zmaja fotka iza leđa.
Ja stala, okrenula se da joj kažem da se ostavi gluposti i požuri. Koraknula s pedale, na lijevu nogu (!!). No lijeva noga se izmakla u gležnju, prefrknula i Fanika - opala (ali vrlo elegantno i polagano), postrance, skupa s bicom . Zmaja je mislila da se zezam (!!) i nije me uopće doživjela ...
To mi se dogodilo prije petnaestak godina s gležnjem desne noge, ali srećom, odmah je vraćen na mjesto, pod stručnom rukom...
Ovaj put je lakše...recimo.
Obavile mi shoping, vratile se kući, noga se polagano ohladila i natekla kao buhtla. Sreća - Ketonal-forte, Deep Relief, led i gumena čarapa, smirile stvar. A sutra...budemo vidjeli. No Fanika sve zaliže, pa će valjda i ovo.
Interesantno, ja imam povrede - zarađene uvijek na nekim glupim radnjama - prst sam iščašila na kartanju magarca, desni gležanj na preskakivanju po dvije stepenice u klompama, pala niz stepenice - hraneći mačke, pala s ljestava berući trešnje...Ima još toga, ali se neću više sramotiti
Drž'te mi fige da mi sutra noga ne bude kao balvan.
Još me i Pajo našpotao - da tražim vraga i da imam više sreće nego pameti 
.
I ko mi kaže - on, koji je sjeo na bicikl, nakon sto godina i - pokupila ga guska u pretjecanju, a druga guska na kirurgiji mu nije namjestila ramenu kost
Dosta za danas, idem nešto prigristi (ako ništa drugo apetit me i u boli dobro služi 
Čitamo se
Zmaja ispod trešnje
Fanika - par sekundi prije "slijetanja"
Nakon "slijetanja"...
komentiraj (26) * ispiši * #
24
nedjelja
lipanj
2007
IZVJEŠTAJ...
Dragi moji, evo mene.
Noćas sam spavala kao klada, samo da mi je bilo malo dulje odvalit'...
Jučer mi seka došla iz ZG - preko vikenda i Daša s njome. Pa će me malo zamijeniti obje preko vikenda - do ponedjeljka uvečer. Nosko bio sretan kao malo dijete, odmah dobio apetit (iako mu i inače nije zabrinjavajući), pa sam ih ostavila smirena i vratila se. Pokušala sam se odmoriti, ali nisam mogla ćornuti, zbog vrućine. A imala sam i za peglanje, par stvari (zaostalu hrpetinu). Pa sam okrenula ventilator prema daski za peglanje i - ožeži. Znam, reći ćete - lude Fanike, koja budala pegla na + 35. E pa - Fanika, koja je bila, je i bit' će - picajzla, koja ne liježe na zgužvane plahte i jastučnice i ne oblači izgužvane majice na sebe. A i Noskove košulje su na crtu, iako on ne bi primijetio da nisu...
Zmaja se ne ljuti na fotke sa sendvičem, samo je muči što se uopće ne sjeća da je krenula jesti sendvič, pa se uplašila Alzheimera . A na vaše komentare o tome, samo je odmahnula rukom i rekla - baš je fora .
Znam da ste znatiželjni, pogotovo ženske blogerice (babe k'o babe), kako je prošao taj maturalac...
Što se Zmaje tiće (a to mi je najvažnije) - dobro. Ugodno se iznenadila potpunom preobražaju svoje razrednice, s kojom su razgovarali "kao nikada do sada" , "o svemu i svačemu" i pohvalila ih je da su joj - najbolji do sada. Zmaja je imala mira za spavanje 
i dosta klope . Bila je uglavnom u društvu cura s kojima je i inače dobra, samo su sad bile opuštenije i provele više vremena zajedno. One koje su i inače "mokrom krpom udarene" - bile su i tamo "udarene", koje su svadljive - svađale su se i tamo 
, one koje se ne daju za*ebavati - nisu se dale ni pod prijetnjom - vraćanja kući (čvrst karakter koji budi nadu u onu - na mladima svijet ostaje) . Raska se opustila...sve je teklo po programu...
Drago mi je da su se cure provele, unatoč zahtjevnom rasporedu, da se nisu osramotile i da su se, što me najviše veseli - zbližile s raskom, koja je potvrdila ono što sam se - potajno nadala - da je samo previše zabrinuta i ima osjećaj odgovornosti, pa se stoga ne zna opustiti .
No, nije sve bilo tako lijepo i ružičasto. Bilo je i cuge, svađe, bančenja, da su se neki, drugi dan - vukli kao zombiji, po pasjoj vrućini - nenaspavani i strgani.
Zmaja otvorila srce i priznala mi da joj je bilo žao raske, koju su mlađe kolegice (njih tri gracije, komadi od oko 3 banke), totalno ignorirale i nisu šljivile pet posto. Tome sam se i nadala, ali "komadi" su se pokazali u "lijepom" svijetlu pred djecom. Vodile ih u disko, do kojeg se moralo cipelcugom fest daleko, upad je bio skup (30 kn, samo da nos promoliš), bilo je tu vatanja, predoziranja cugom , pa su voditelji morali "komade" tjerati da idu u hotel (poprilično "vesele"). Zmajina raska je dozvolila pravo izbora, nek ide tko hoće, neka ostanu koliko hoće, ali - dizanje u pola osam, pa kako im Bog da. A oni koji ih vode, neka - preuzmu brigu i odgovornost.
Ovi drugi razredi nisu imali pravo izbora, pa je bilo prenajedanja i glumljenja trbobolje, samo da se ne ide u disko, no "komadi" su bili neumoljivi.
Što će iz toga biti, jer djeca su pi*dila, ostaje da se vidi. Nije svatko imao love da si priušti ulaznicu i normalno poslije - sokić, dva, a o nečem više, da ne govorimo.
Ukratko, Zmaja se razočarala u neke od njih, u neke nije... Ja sam je tješila s riječima - da je bitno da je njoj bilo dobro i da ih je raska ugodno iznenadila... Rekla sam joj da neke stvari ne može promijeniti i da se s njima ne zamara, da je čak dobro da je upoznala i drugu stranu medalje. Jer, to su tek prva razočarenja u životu, i najmanje bitna, jer se ne tiću njene kože.
A ja... sad možete reći da je lako biti - general poslije bitke, ali za ta četiri dana, moj vražji nos je nanjušio neke od tih stvari, nekako sam počela razmišljati da možda nije onako kako smo mislili da će biti i da će možda najgore iznenaditi oni za koje nismo ni sanjali da bi mogli.
Zmaja mi nije ništa rekla preko mobitela, ali vračara u meni me navodila na svakakvo mozganje - "kretenarenje" (ovaj izraz sam pokupila od Dagobera, baš mi se sviđa, hvala Dag što si mi obogatio riječnik) 
Dobro da sam te misli podijelila s Pajom, pa imam svjedoka.
I to je život...
Ovaj post mi je odvukao malo misli od jedne druge teme o kojoj ću pisati, ali kad mi se glava - sredi. Smrti čovjeka koja nas je (cijelu obitelj) nenadano zatekla, potresla. Bit će još teže kad malo prođe vrijeme i čovjek postane svjestan. No neću kvariti, na tugu sam već navikla, no nikad neću - posve naviknuti.
Toliko i čitamo se. Uživajte u stupnjevima, divljanju klime i ostatku - produljena vikenda. I uživajte u svakoj sekundi života i svojim najbližima, jer - tko zna što sutra nosi...
Pusa 
komentiraj (18) * ispiši * #
22
petak
lipanj
2007
NO COMENT
U prošlom postu sam opisala odlazak i ispraćaj. Ni sama ne znam kad je to vrijeme proletjelo.
Stigla Zmaja u pola noći, Pajo je išao po nju. Bacila torbu i ruksak, popila pola litre vode s limunom - na eks (brižna majka vodu pola sata prije rashladila u hladnjaku).
Povješala ručnike van, pobacala sve iz torbe u košaru za pranje, pospremila šminku i đinđe, torbe u ormar i pod tuš. Oči - na pol dvanaest, jagodice crvene od sunca... Bez opekotina...
Nismo mnogo doznali, Zmaja si složila sendvič i uzela čaj.
Kad sam nakon pola sata tišine, zavirila u sobu, imala sam što vidjeti...
REM san na prvom zalogaju...
"Teške noge" - svaka na svom kraju...
Maturalac prošao u najboljem redu - nije se pilo, drogiralo, pušilo, nije se ništa razbilo, bili su k'o bubice, jedino im je sve bilo smiješno i bili su glasni (ne dao bog goreg zla). Pohvalila ih razrednica da su - najbolja generacija koju je ona vodila na maturalac.
Kud ćeš veće sreće za njih i za nas - matorce.
Ma znala je Fanika da sve bude u redu, zato ovih dana nisam razmišljala previše o tim stvarima. Čule smo se ujutro i uvečer i saznala sam ukratko - sve što me zanimalo, a to je - da ima dosta hrane i da nisu napravili svinjariju.
Ljudi moji, kako ste podnijeli - prvi dan ljeta?
Ja sam crkla, uza sve rashlađivanje i tuširanje, nisam ni oka sklopila poslijepodne. A budna sam od 5 ujutro 21. lipnja, a sad je već slijedeći dan.
A ja još mračim.
Noćas smo spavali kod Noska, udavio nas je pričama prije spavanja, Pajo je skoro zaspao u fotelji, a mene su izgrizli komarci. Osim toga, opet je lajao susjedov vučjak ... Sinoć kad sam iznosila smeće, susjeda ga je šetala. Ja mu prišla (srećom imao je brnjicu i bio na povodcu), skočio je prema meni, skoro sam se na plot priljepila. Gledao me luđačkim pogledom, koji ja obično ne doživljavam od pasa - jer odmah nanjuše da sam "dog-woman". Ovaj me očito nije shvatio. Bože - čuvaj Rexa, takav pas se rađa jednom u sto godina
A sad je stvarno bilo dosta, jer ću dočekati zoru...
komentiraj (24) * ispiši * #
18
ponedjeljak
lipanj
2007
NAPOKON...
Konačno - malo mira...
Prošla Terezijana, s njom i ona dernjava iz centra, koja je dopirala do spavaće sobe. Kobase više ne cvrče i štandovi su maknuti s gradskog korza. Ove godine čujem, Mariju Tereziju je glumila Mia Begović i scenski prikaz je bio poput novog igrokaza (inače svake godine - građani se "klanjaju" carici koja stiže u kočiji i uvijek se radi o nekoj iskarikiranoj ženetini). Ove godine, caricu je utjelovila Begovićka, a proganjala su je dva lika, poput duhova - Hitler i Tito, u interpretaciji Vedrana Mlikote i Gorana Navojca. Nisam vidjela, ni čula, još bolje, jer tako o tom uvlačenju u dupe Austro-Ugarskoj carici, nakon tolikih godina - imam svoje mišljenje
Glavno da je oduševljena voditeljica našeg Radija-Terezije, koja je prokomentirala - da se vidi da su profesionalci odradili svoje u toj predstavi (!!). No coments
Konačno smo jutros otpratili naše juniore na maturalac. Normalno, da to nije prošlo bez problema. Autobusi agencije (organizatora maturalca, neka agencija iz Šibenika), stigli su u sekundu točno na odredište.
Djeca su čekala u grupicama, po razredima - A, B, C i D. Sve razrednice sa svojim učenicima i roditeljima, samo "naša" - na drugom kraju. Osim nekoliko roditelja "vazelinaša", koji su joj došli zaželjeti dobro jutro
Razrednica 7a, rekla je djeci da slobodno uđu u prvi autobus - zajedno - A i B razred...
Kako je autobus stao na kružnom toku (taj kružni tok je u BJ velika blamaža, ne znam samo tko se u tim uskim uličicama sjetio da ga ubaci, zamislite kad kamioni s prikolicama ulaze u četiri uska zavoja, a sa strane su još parkirani auti). Dakle, autobusi stali, a vozač autobusa - profesionalac (!!) - otvara prtljažnike na strani - do ceste. I normalno, djeca s torbama nahrupila i nabila se na cestu, a iza zavoja desetak metara dalje - dolaze automobili iz kružnog toka Moj Pajo popi*dio (nakon što je već prije, kad je vidio da razrednica stoji posebno). Ajde, djeca se smjestila, Zmaja maše sa sredine autobusa...kad stiže - razrednica i kaže - da 7b mora - u drugi autobus. Moj Pajo i neki roditelji kažu joj da im je razrednica 7a rekla da uđu u taj. Ona kaže - zabuna...
I ajmo djeco - opet do prtljažnika, na cestu, vadi stvari, pa u drugi autobus (ovaj je barem otvorio prtljažnik s druge strane). Mi se preselimo do tamo, ali... nije gotovo. Ovaj autobus je manji i ne stanu svi iz A i B razreda. Ajmo djeco - po torbe, pa - nazat na cestu i utrpavanje - ponovo u onaj prvi, u koji su se prvotno smjestili.
Imala sam osjećaj da će netko "iz mase" - pucati. Raska, crvena kao paprika, kad ju je jedan tata pitao - tko se zabunio, da se djeca dva puta seljakaju...
Pokušavala sam zamisliti kako će to dalje izgledati. Ali, što je najbitnije - djeca sretna, smiju se i to ih nije previše izbacilo iz takta
Zmaja se javila, stigli su oko jedan poslijepodne, smjestili se , išli na ručak, a poslijepodne - kupanje - juuupiiiiiiiiiiiiii
Sutra kreću s obilascima, voze ih ti isti autobusi sva četiri dana, srećom - nema otvaranja prtljažnika.
Konačno Pajo otišao svojim putem, Fanika odnijela usput Nosonji pecivo i jogurte, par metara dalje.
Kasnije sam raskrčila životni prostor, koji je ličio na bojno polje poslije bitke
Zmaja jučer napakirala - troje dugih hlača, tri majice dugih rukava i 10 (!!) majica kratkih i bez rukava, troje kratke hlače, jedne bermude, dva šosića (!!), dvoje starke, dvoje japanke, dva šampona (za kosu i tijelo), moja dva parfema (!!), moju šminku i svoju naravno, đinđe , diskmen, sa hrpom CD-a (bolje je izgubiti diskmen nego mp3, pa se odlučila za tu varijantu), bilježnicu, pribor za pisanje i crtanje, ravnalo, kartu Hrvatske i neki jadni kompas, koji je dobila s nekim tinejdžerskim časopisom. Umjesto fotoaparata - samo mobitel.
Naravno da je torba bila krcata i ruksak također (nosila se i hrana - za put).
Fanika se sinoć došuljala i - povadila iz torbe nekoliko bespotrebnih stvari (neke ofucane majice i dvoje dugih hlača) i stavila laganu jaknicu - kišnjaču. To sam joj rekla poslije na mobitel ...
Poslije sam odnijela Nosonji ručak, ručala s njime, došla kući, rasedlala "gecka", otuširala se, pustila laganu glazbu i - odspavala u zamračenoj, rashlađenoj sobi - od tri do šest.
Sad se osjećam kao avion sa četiri motora (baš me zanima komentar Mange i Alkiona na ovo, nadam se da postoji avion s četiri motora).
Za kraj - stavljam svog ljubimca - Bryana Ferryja, jednog od najelegantnijih pojava svjetske pop-scene.
Pusa i čitamo se
Bryan Ferry "Just Like Tom Thumb's Blues"
UPDATE
Fanika se drži debele hladovine i čita vaše komentare...
komentiraj (35) * ispiši * #
16
subota
lipanj
2007
ZMAJA...
'Ko o čemu, ja o Zmaji...
Već sam vjerojatno dosadna i vama i sebi - pogotovo.
Konačno je došlo na moje. Juniorka cijelo polugodište nije učila i sad, pri kraju, kad je stisnula vrućina - ona je štrebala
Koliko mi je bilo žao, toliko mi je bilo drago - treba, a kad je stara govorila ...
Manje, više, ocjene gore nego lani - petica na knap 
.
A onda - šou u četvrtak. Stigla Zmaja iz škole. Uletjela ljuta kao ris (bijes je kod nas - zapisan u genetskom kodu), Kuki-boy (nastavnik iz tehničkog i medijske kulture) - zaključio joj 3 iz tehničkog. I plače, plače zeko mlad... isplakalo dijete more suza. Imala ocjene za 5, kao i frendica iz klupe - ovoj zaključio 5, a Zmaji 3.
Ja joj kažem da se - šalio (inače, voli ona njega, a i on nju). Ali neka joj, neka vidi što je mama govorila.
I na kraju, valjda čovjek nije želio čekati 29. lipnja i podjelu svjedodžbi i peći Zmaju na laganoj vatrici, jučer joj je rekao - da se šalio Zmaja ima peticu .
Jučer im je bio zadnji dan šk. godine. Kako idu na "edukativnu" ekskurziju, dobili su - slobodno idući tjedan.
Dečki iz razreda, jučer su iznenadili cure i nastavnike. Priredili su u slobodnoj učionici - "banket". Servirali tanjure sa - špekom, sirom, narescima i sokove.
Svaka čast - dokazali su da su pametniji od cura, koje se - čupaju i svađaju. Pozvali su nastavnike i ugodno ih iznenadili. Razrednica nije bila u školi jučer, pa ju je - mimoišlo
Poslijepodne je cijeli razred išao na bazen, ali tamo je već bila - druga pjesma. Dvije klinke su se nacugale, neki stariji tipovi (stariji, uslovno - oko 17 godina) ih natezali, ljubili po nogama i da sad ne idem u još gore detalje
Normalni dio razreda se preselio na drugi kraj bazena
Ništa me više ne može iznenaditi, na sve sam spremna. Sve je to proizvod - poremećenih odnosa i vrijednosti u našem društvu - demokracija nas je dobrano - kresnula po glavi, a s time i - nove generacije - rezultati vidljiv na svakom koraku...
No sad je dosta o tome...
Šefica-tajkunka snizila cijene na bazenu (očito su je dobro oprali), cijena je sad - cijeli dan, 10 kn za odrasle i 5 za djecu.
Sinoć počelo naše provincijalno narodno veselje - "Terezijana".
Postavljeni štandovi s - ćevapima, kobasama, krmićima, cugom, đinđama...
Miriše, čak do mene, koja sam udaljena kilometar od centra, a neki sastav koji je pjevao hitove Fosila, Magazina i ostale domaće pjesmuljke - tako se drao, da sam ih čula u spavaću sobu. Bjelovarci se predvečer - napirlitani i namirisani, spremaju na glavni ljetni događaj. Da vide druge i da budu viđeni
Fanika će ovaj puta propustiti veselje. Vruće mi je, nije mi do takove glazbe, a nekako ni do susreta s poznatima u toj dreki i mirisu pečenja.
Ja ću slušati nešto lagano... što mi trenutno najviše odgovara raspoloženju... Čitamo se
Ry Cooder - Buena Vista Social Club
Compay Segundo - "Chan - Chan" (Buena Vista Social Club)
Ruben Gonzalez (Buena Vista Social Club)
Omara Portuondo (Buena Vista Social Club)
komentiraj (25) * ispiši * #
14
četvrtak
lipanj
2007
BIJESNA FANNY
Sad ćete reći - normalno da je bijesna, takovu smo je upoznali...
Ali jučer, da me poskok ugrizao - otrovao bi se. A vreća za boksanje mi nije bila pri ruci.
Navečer sam se spremila na roditeljski - sazvan povodom maturalca. Prije roditeljskog Pajo mi kaže da bi najradije išao on, ali imao je drugog posla. Odmah mi to bilo sumnjivo. Objasnio mi je i zašto.
Kad je prošli tjedan plaćao posljednju ratu za maturalac - razrednica mu je rekla da je u Vinodolu (na onom nagradnom vikendu), bio PROBLEM sa Zmajom (!!!!!).
Ovaj moj zinuo, pribrao se i pitao - kakav problem. U prvom redu ona nije bila tamo, pa mu je ispričala iz druge ruke. Uglavnom - Zmaja je sa još dvije cure, u pola deset navečer - sjedila na klupi, ispred odmarališta, umjesto da bude u sobi. Kad se vratio kući, pitao je Zmaju, kakav je to problem bio i zašto je sjedila na klupi. Ona mu je objasnila da je htjela spavati, ali da su cure u sobu (podrumsku prostoriju s 10-ak kreveta na kat, u kojoj su spavale samo cure), pustile dečke i počeli su tulum - cerekanje, smijanje i kreveljenje. Ona i njene dvije kolegice su izašle van i sjele na klupu i razgovarale. Rekla je da im je bio veći mir vani, nego unutra. Kad su ih poslije pitali - zašto su vani, rekle su im razlog, a kad su tražili da imenuju - tko je od cura pustio dečke u sobu, nisu htjele tužiti.
I to je dakle - problem. Pajo mi to nije htio reći, da me ne sekira, jer trenutno nisam baš još i za te djetinjarije raspoložena.
Tako se Fanika nabrusila, držala jezik uprt u nepce na putu do škole.
Roditeljski standardan, pola roditelja nije došlo, sjede i neka djeca...
Na žalost, nije bilo tate-Čika, jer on bi napravio šou kao svaki put. Ispostavilo se da nisam samo ja nabrušena.
Oni koji me poznaju osobno, znaju da sam najmirnija (na izgled), kad sam najbjesnija.
I počne priča bla, bla, bla...
Potpisali smo - da smo obavezni doći po dijete, ako radi probleme, o vlastitom trošku. Postojala je i verzija o povratku s taksijem na trošak roditelja, pa su jedan tata rekao - da može, ako će garantirati da taksista - nije kažnjavan, nije pedofil, nije pod utjecajem alkohola itd. Tako da je ta opcija propala. Pa onda sve one sitnice oko - bolesti, lijekova, alergija. Ne smiju pušiti - piti alkohol, konzumirati drogu - laku i tešku, piti energetska pića... U obilasku znamenitosti, moraju fotkati građevine i pisati dojmove (za četiri školska predmeta), crtati i služiti se navigacijom - gprs-om i kartom i kompasom. Ma nemam ništa protiv toga, što više budu zaposleni, manje će imati vremena za gluposti. A onda je došlo pitanje - kupanja i večernjih izlazaka u disko. Zmaja mi je rekla da je pitam - da li se obavezno mora ići u disko ili se može ostati u sobi (dvokrevetnoj) i ići ranije spavati, s obzirom da ujutro ranije ustaju. Kako je Zmaja spavalica, to pitanje, meni osobno - nije bilo čudno. I da li - kad odluči spavati, može računati na mir i da joj nitko ne ulazi u sobu i uznemiruje ju, a ako se dogodi, da li se može kome požaliti, a da pri tome ne ispadne - tužibaba. Kad sam to upitala razrednicu, ostala je zatečena i sretno konstatirala da bi joj bilo drago da svi odluče ranije u krevet...
Nije ni skužila moju ironiju i sarkazam. A očito nisu skužile ni neke cure (uistinu problematične), kad su je danas u školi pitale - zar joj mama brani da ide u disko (!!).
Mašala...
Znam ja da su djeca u pubertetu (opet ta nesretna riječ kojom sam vas udavila), puna energije, poneka neotesana, poneka problematična...Znam ja da Zmaja nije savršena, da ima svoje muhe i bisere, da se voli cerekati za svaku glupost. Uostalom, napisala sam vam sve o tome. Ali - ruku u vatru dajem da nije - dvolična, pokvarena, da se ne voli ismijavati iz kolega, da nije drska s nastavnicima, da izbjegava svađu gdje god može, jer je svađe umaraju (kao uostalom i mene) i da voli mir - jer je na mir i red navikla. I nikad nije bio problem na putovanjima s - taekwondo klubom i s plivačkim klubom.
Da skratim, jer sam odužila.
Nije mi jasno zašto se radi problem od muhe, a ne rješava problem - vrijeđanja, psovanja, pominjanja oca i majke najprostačkijim rječnikom, problem koji se vuče već više od mjesec dana između nekoliko cura iz razreda (fala bogu ne odnosi se na Zmaju). Zašto se ne pozovu te iste cure, zajedno s roditeljima i ne riješi problem. Zašto dva "zakrvljena" tabora - dolaze k razrednici posebno, pa onda svako tupi - svoju priču. I što razrednik u tom slučaju treba učiniti?
Po mom mišljenju - saslušati i ocijeniti sve strane, očitati bukvicu svima i - amen. A ne slušati samo jednu stranu, jer roditeljima drugog tabora mora ići niz dlaku...A morala bi - nakon tri godine rada s tom djecom - znati točno kako tko od njih -"diše" i kako se ponaša i reagira u komunikaciji s kolegama i nastavnicima...
Zato sam bila bijesna i bijesna sam i danas. I jadna - jadna što mi dijete sinoć kaže - da joj je žao što uopće ide na maturalac... I što ide s tim presingom, koji traje od veljače, kad im se svakodnevno broji da nisu za nikuda. I što se ne veseli pakiranju...I bijesna sam, što sam sve to slutila poput vračare. I što ću, uza svu strku koju imam posljednjih mjeseci - sad i o tome razmišljati.
Eto, zato bi se i poskok otrovao da mi se približi.
Znam da ćete shvatiti moju "bjesnoću".
Pusa svima, čitamo se i nadam se da ću biti bolje volje.
komentiraj (27) * ispiši * #
12
utorak
lipanj
2007
STANDARDNO
Dani mi prolaze u klasičnoj strci, dadiljam djeda Nosonju, hranim ga kao bebicu, čeka me na prozoru ili sjedi ispred kuće - kad zna da ide ručak...
A najbolji mi je kad nazove telefonom - nabroji što treba, pozdravi i poklopi slušalicu, a ti Fanika - ako ti nešto nije jasno, više nemaš prilike pitati.
Toliko o njemu.
Drugo dijete je tijelom u Bjelovaru, a mozgom i dušom na - maturalcu. Sutra imamo roditeljski i moram staviti jezik u nepce i skulirati se. I stoički saslušati razrednicine panično-manične strahove i kuknjavu unaprijed. Boga molim da dođe i tata-Čik, da se malo nasmijemo. Nadam se da hoće, jer njegove provale, nas roditelje - pretvaraju u jogunastu djecu. Jedino razrednica, se ne zna ili neće ili nema potrebe nasmijati. A dobro - sto ljudi, sto čudi.
Ovaj vikend bila je seka kod kuće. Došla je malo da promijeni okolinu. Napričale smo se i koliko sam bila vesela što bolje izgleda, toliko su me rastužile sudbine žena koje su s njom u bolnici. Ima ih iz svih krajeva Hrvatske. Djevojaka starih i dvadesetak godina.
Obavila sam godišnju kontrolu - sve OK, Fanika zdrava k'o dren. Sretna sam zbog toga i nije mi žao da redovito idem, kad vidim što se događa.
Pajo, k'o Pajo, uskače gdje može, ponekad je dosadan (tko kaže da ne postoji muška predmenopauza, taj - laže), k'o buva. Onda ga otkačim i - mir. U nedjelju smo se vozili biciklima do bazena, na "našoj" klupi - popušili cigaretu...Pa smo popili kavu u bazenskom kafiću. Pa je Fanika okom sokolovim, na deset metara udaljenosti primjetila - novi cjenik iznad blagajne. U sebi sam opsovala sve po spisku - lokalnoj tajkunki (sjećate se posta o njoj prošlo ljeto, žena koja voli organizirati druge da rade umjesto nje, dok ona sjedi). Ukinula je popust na ulaznicu nakon 15 h. Sada je cijena jednaka, bez obzira je li - radni dan, vikend ili praznik - 15 za odrasle i 10 za djecu do 12 godina. Lani je - nakon 15 h cijena za odrasle bila 10, a djecu 8. A većina ljudi preko tjedna dolazi s djecom tek oko 4, 5 poslijepodne. E ne bu joj to Fanika prešutjela...
Uz to, bila sam vam opet vrijedna, napravila sam nekoliko novih slika, pa za kraj...
Čitamo se
Pastel
Pastel, crtano po poznatoj slici, ali sam malo eksperimentirala s jarkim bojama
Pastel
Olovka (+ crna drvena bojica i ja u odrazu stakla)
komentiraj (29) * ispiši * #
10
nedjelja
lipanj
2007
PUBERTET U KUĆI
Ko je kriv Faniki što je rodila u poznim godinama. Prvo se dvije godine "uhodavala" i navikavala na Paju (čitaj - lajsala s Pajom i kamionom po tuzemstvu i inozemstvu, poslala faks - dovraga). Pa se konačno odlučila udati i smiriti, uhodavala se u vođenje domaćinstva (trenirala kako postati "bijesna domaćica") i počela raditi. Pa čekala da dobije stalni radni odnos, pa počeo rat, pa Pajo otišao na ratište...
I jednog lijepog dana, baš nekako u ovo vrijeme - "uhvatila" se - Zmaja...
Godine su prohujale, Zmaja prerasla mamu, jedino je tata još za glavu viši. Ali, ono u glavi, baš i ne slijedi srazmjerno - visinu i težinu.
Ponekad mi se čini da je Zmaja bila pametnija u predškolskoj dobi. Nije da seruckam, bila je stara pet godina - kad smo zajedno gledale Vrdoljakov film "Glembajevi", s Enom Begović. Ležale smo zajedno u krevetu, odgledala je cijeli film i zapitkivala me o čemu se radi. Najviše ju je pogodila scena sa ženom koju je srušila kočija Castellijeve. Plakala je i prvi puta u svom malom životu zapitala se - zašto su neki ljudi bogati, a neki nemaju što jesti.
Pa priča o biseru - kako nastaje biser...I mnogo pitanja koja traže odgovor i nepresušno pitanje - zašto...
A sada je - pubertet u punom jeku - pred ogledalom se provodi mnogo vremena i uživa u vlastitoj ljepoti, kad se pojavi pokoji prištić (sva sreća - rijetko), izgleda velik kao kuća.
Garderoba - posebna priča... Hlače su odrpane na rubovima, starke i tene s ludim aplikacijama. Suknja ne postoji, do eventualno ljetne sezone. Glazba se sluša do daske (sreća, nema cajki na repertoaru, to bi me dotuklo). Raspoloženje - od euforije smijeha do kisele face. Odrasli su oni koji ne shvaćaju i žive u srednjem vijeku...
No ponekad je posve normalna - olakšava dušu i povjerava svoje probleme - muče je tuđi bezobrazluci, nepravda, svađe među kolegicama u školi, masne psovke kojima se međusobno "časte". Tješi me to što si je probrala nekoliko cura koje su normalne i s njima uglavnom provodi vrijeme.
A mama Fanika se sa svime time nosi kako umije, nekad bolje, nekad lošije... i prisjeća se - svog puberteta. Možda je bio malo diskretnije izražen, ali - problemi i raspoloženje - uglavnom isti...
Čitamo se
Trideset pubertetskih priča...
Djetelina s četiri lista...
Sreća da blesavoća nije prelazna...
O ljepoti se mora voditi briga - lizaljka u ustima i krastavci na kapcima...
Ponekad i normalno...
komentiraj (34) * ispiši * #
07
četvrtak
lipanj
2007
INTERMEZZO
U predhodna dva posta, posegnula sam u arhivu slika, zaključila da je treba sortirati, kad nađem vremena za to (a trenutno mi dan traje 26 sati).
Sinoć sam samu sebe odlučila nagraditi i otišla sam na koncert, koji je organizirao Centar za zaštitu i razvoj civilnih sloboda, u našem gradu.
Glavni razlog prvobitno je bio nastup moje LudeMarte, ispred Glazbene škole. No, poslije se ispostavilo da je bilo još vrijednih izvođača.
Nastupali su tamburaši KUD "Golub", koji uskoro idu na svjetsko prvenstvo u Tursku, Plesna škola H8, učenici i profesori Glazbene škole, solo pjevači, grupa "Microfonia" (!!) u kojoj svira stariji brat Zmajine školske kolegice, a svirali su i na norijadi, prije tjedan dana, neki raper - koji je u jednom trenutku zaboravio tekst (!!), a kako je posljednji nastupao, stare bake iz publike počele su izlaziti iz dvorane. Nisam ni ja bila s rapom oduševljena, ali osobna kultura je ipak - ostati još tih nekoliko minuta do kraja...
Kako sam krivo čula vrijeme početka koncerta, došla sam - sat vremena ranije i nije mi žao. Dvorana je bila prazna i uvježbavali su se nastupi, usklađivali razglasi i akustika. Došlo mi je da poklopim uši i pobjegnem. Premještala sam se prema zadnjem redu i malo mi je falilo da im viknem - da stišaju basove i bubnjeve. Pjevačica nije čula sama sebe, a bome ni mi ostali - nju.
Zbrisala sam van i pričekala početak.
Moja Martica je odradila - "Ljubav se ne trži, niti ne kupuje" i Hatzeovu "Uspavanku", bez razglasa i mikrofona, divota jedna. Akustika dvorane i njezin sve bolji glas izazvali su buran pljesak (na galeriji je bila grupa kolega iz razreda).
Pri samom kraju - nastupala je grupa "Los Habanas", svi redom učenici glazbene škole - svirajući latino jazz. Oni su me načisto osvojili. Saksofon, konge, dvije gitare, udaraljke i bubnjevi. Mnogo improvizacije, latino ritam - natjerali su nas na cupkanje nogama i vrckanje guzama. Bilo mi je teško sjediti na miru. Dečki su stvarno zaslužili ogroman pljesak poslije nastupa. Ja sam izbirljiva, ali ovi dečki su zbilja fantastični, zvuče kao pravi profesionalci s godinama iskustva iza sebe.
Prilažem nekoliko fotkica, kao obično i čitamo se...
Marta
Gitarista "Mikrofonije" - malo je improvizirao solo - "Black Velvet"
"Mikrofonija"
"Los Habanas" s crveno prefarbanim kongama (koje imaju priču iza sebe, koja me razljutila)
Plesna grupa...
komentiraj (31) * ispiši * #
04
ponedjeljak
lipanj
2007
FANIKA U NASTAVCIMA
Eto i ono što sam najavila...
Fanika je došla na svijet početkom prosinca, mjesec dana ranije, na noge - kao rezultat liječničke zabune (dijagnoza - tumor, sve dok se tumor nije počeo ritati u maminu trbuhu), teška malo manje od dvije kile, kenjkava i boležljiva...
Tek kasnije u pubertetu, postala sam žilava i ostala - do danas.
Dernjava u kolicima, između brata, sestre i mame, u sredini. Kažu da sam noćima urlala kao vatrogasna sirena, imala sam hipokalcemične grčeve (pomanjkanje kalcija)...
Prohodala sam s osamnaest mjeseci, jer sam u pokušaju prohodavanja sa deset - pala na beton i - zablokirala za punih osam mjeseci...
Tu se još koristim štapom (ziher je ziher), ali već se zna što je "in" - Ray Ban na nosu...
U kokošjem društvu...njima sam bila fascinirana u toj dobi...
Ova kreacija se u moje doba zvala "špilhoze". S tatom na livadi...
Uz spomenik na Ilidži, ovdje sam se navodno dočepala vina u hotelu, napila se i zaspala k'o top, dok je soba sva smrdila po alkoholu, dakle s porocima sam eksperimentirala vrlo rano...
Kad malo pogledam - svaka fotka je s neke - livade. Ova haljinica se zvala "dindrlica" (po uzoru na tirolsku nošnju). Osjećala sam se sva važna...
Ovo je moja "debela" faza, prva godina faksa, kad sam u šest mjeseci natukla skoro dvadeset kila. Vidi se po podbratku. Naglo sam prerasla svu garderobu i spala na bijednih dvoje hlača i dugačke veste i košulje, koje su mi prikrivale tri šlaufa. Držala sam sve moguće dijete, ali kile nisu išle, pa sam se iz očaja - najela i poslije bila ljuta na sebe. Tu sam još imala sve zube bez navlaka (za razliku od danas)...
Anoreksična faza - nakon pet godina i svakodnevnih 200 trbušnjaka, prvo su mi ispala rebra (što se vidi), a onda su došle i pločice. Sad je bio problem dobiti koju kilu. Bila sam poput vješalice...Ova je iz Vele Luke, gdje sam za poziranje Paji tražila - najstariji mogući brod...
Duga kosa, tu sam se već uselila k Paji...
I ostala sam zauvijek instalirana u kuhinji, poput ugradbenog elementa...
Prije dva mjeseca... Bill iz "Tokio Hotela" strši iza leđa...
Dosta ste vidjeli, no nisam bila otrovna (ipak se o meni radi).
komentiraj (32) * ispiši * #
03
nedjelja
lipanj
2007
PAJO U RETROSPEKTIVI
Kako vidim - sve sam vas navukla da se prisjetite svojih fotkica, zavirite u albume i prisjetite se priča - vezanih za svaku od njih.
Od sinoć smo dadiljali djeda Nosonju, prespavali smo kod njega, njegova kćer (Fanika), koju on još uvijek smatra malom curicom (!!) - napravila mu ručak po želji, fini biskvit s višnjama i - baš nam je bilo lijepo. Čak je stavio slušni aparat (tu čast treba zaslužiti), da ne moramo komunicirati - iz petnih žila. Morali smo poslušati par starih priča iz prošlosti (kad je sve bilo bolje i ljepše, ljudi su bili drugačiji, više se družili i manje trčali za svim i svačim), no danas je bilo interesantno slušati. Čak se sjetio i prezimena, kojeg se nije mogao sjetiti prošli vikend (mozgao je cijeli tjedan). I dogovorili smo se da napravimo rodoslovno stablo naše familije, dokle god mu sjećanje seže, jer me to nedavno zamolila Zmaja.
A sada - nova galerija slika - iz mladosti mog Paje, uglavnom su crno- bijele...
Pajo je bio živo, zdravo i zločesto dijete. Roditelji su s njime proživjeli mnoge traume, davno prije puberteta - lomove, padove, šivanja glave, demonstrativni odlazak od kuće, kad mu je bilo pet godina - s pinklecom na ramenu, s malo kruha, jabukom i deset dinara. Nije stigao dalje od - pet kuća u susjedstvu i vratio se za pola sata, odustavši od samostalnog života (oni su ga čitavo vrijeme gledali iza zavjese i smijali se). Ova je fotka iz tog perioda...
Mali Pajo u to vrijeme nije volio "cule" (cure), a ova koju su htjeli fotkati s njima, posebno mu je išla na živce i uporno ju je htio izgurati sa slike. Naravno, za desetak godina, neprijateljstvo prema culama se okrenulo za 360 - doslovno (drugi s desna)...
Ova mica nije htjela pozirati, pa ju je mali Pajo stisnuo prstom pod vrat, milom ili silom...
Iz Mire tri vraga vire...
Matura (cule više nisu nepoželjne na slici)
U ovoj fazi - da smo se sreli - nikad ne bih "pala", naime mrzim bradu i brkove. Za tu fotku uvijek kažem da je - "rumeni seljak" faza...
Ne biste vjerovali, ali pod stolom se krije - polomljena potkoljenica u gipsu, Pajo je aterirao preko voza sijena zajedno s motorom i suvozačem...
U toj fazi, nije bilo teško - zbog suknje sjesti na avion i bježati iz JNA na vikend. JNA se nije zapomogla s vojnikom Pajom, vojni rok proveo je uglavnom na poštedi radi - operacije krajnika (!!), čupanja nokta (nogomet), simuliranja teškog psihičkog stanja da bi ga odpustili i još koječega. No bar je naučio voziti - "mali tenkić".
Ovo je meni najmrskiji Pajin "image", brada i brci. K tome, tu večer je završio - pijan k'o deva. Kod prijateljice smo feštali, sjeli u auto i na praznom raskršću, pred semaforom - crk'o nam je auto. Pajo je zaključio da smo ostali bez goriva, izišao, ostavivši auto parkiran na cesti i krenuo - kući. Na jedvite jade, vratila sam ga nazat, pa smo auto nagurali na parking. Ujutro je naravno - glava bila "teška", a auto je upalio od prve...
I na kraju - "pisanica" faza, koja se zadržala do danas. Najlakša za održavanje (onoga čega i tako nemaš), štednja na šamponiranju, feniranju i friziranju. Samo treba povremeno - ispolirati...
Znam da sam otrovna u komentiranju slika, ali za utjehu, u slijedećem postu ću malo komentirati - sebe
komentiraj (18) * ispiši * #
01
petak
lipanj
2007
NEOBIČNE FOTKICE
Svatko od vas ima u svojoj arhivi fotografija - nekoliko šašavih i neobičnih.
U nedostatku inspiracije, izabrala sam nekoliko koje se mogu objaviti, a neke baš i nisu za javnost (prešašave su).
Uživajte...
Zmaja je taj dan dva puta zaspala u hodalici
Zmaja je namazala na sebe pola kile kreme, a mi mislili da se igra
Ovo je bila omiljena igra, kopati po ladicama s donjim vešom i igrati se
Najslađi je kruh
Kopanje po kanti za smeće
I tko kaže da nisu tata i kćer
Zmaja zaspala crtajući u krevetu
Zmaja zaspala četveronoške. Pajo ju je donio na rukama iz auta, i kad se trebala izuti, ponovno je zaspala - ovako
Zmaja i ja smo se snašle, naime, voda je bila hladna
Tu mi Pajo "krade" francusku salatu, a nije znao da ga vrebam s balkona, iz mraka
Tko gura glavu tamo gdje ne treba
Ovu macu smo pronašli u vinogradu, pa smo je hranili na - kapaljku, nažalost nismo uspjeli
Povratak s ratišta
Ova slika mi je posebno draga i uvijek me raznježi. Zmaja je zbog nečeg ronila suze, a nitko se ne sjeća zbog čega
Ugodan vikend vam želim
komentiraj (21) * ispiši * #
