PAJO U RETROSPEKTIVI

Kako vidim - sve sam vas navukla da se prisjetite svojih fotkica, zavirite u albume i prisjetite se priča - vezanih za svaku od njih.
Od sinoć smo dadiljali djeda Nosonju, prespavali smo kod njega, njegova kćer (Fanika), koju on još uvijek smatra malom curicom (!!) - napravila mu ručak po želji, fini biskvit s višnjama i - baš nam je bilo lijepo. Čak je stavio slušni aparat (tu čast treba zaslužiti), da ne moramo komunicirati - iz petnih žila. Morali smo poslušati par starih priča iz prošlosti (kad je sve bilo bolje i ljepše, ljudi su bili drugačiji, više se družili i manje trčali za svim i svačim), no danas je bilo interesantno slušati. Čak se sjetio i prezimena, kojeg se nije mogao sjetiti prošli vikend (mozgao je cijeli tjedan). I dogovorili smo se da napravimo rodoslovno stablo naše familije, dokle god mu sjećanje seže, jer me to nedavno zamolila Zmaja.
A sada - nova galerija slika - iz mladosti mog Paje, uglavnom su crno- bijele...

Pajo je bio živo, zdravo i zločesto dijete. Roditelji su s njime proživjeli mnoge traume, davno prije puberteta - lomove, padove, šivanja glave, demonstrativni odlazak od kuće, kad mu je bilo pet godina - s pinklecom na ramenu, s malo kruha, jabukom i deset dinara. Nije stigao dalje od - pet kuća u susjedstvu i vratio se za pola sata, odustavši od samostalnog života (oni su ga čitavo vrijeme gledali iza zavjese i smijali se). Ova je fotka iz tog perioda...



Mali Pajo u to vrijeme nije volio "cule" (cure), a ova koju su htjeli fotkati s njima, posebno mu je išla na živce i uporno ju je htio izgurati sa slike. Naravno, za desetak godina, neprijateljstvo prema culama se okrenulo za 360 - doslovno (drugi s desna)...




Ova mica nije htjela pozirati, pa ju je mali Pajo stisnuo prstom pod vrat, milom ili silom...



Iz Mire tri vraga vire...



Matura (cule više nisu nepoželjne na slici)



U ovoj fazi - da smo se sreli - nikad ne bih "pala", naime mrzim bradu i brkove. Za tu fotku uvijek kažem da je - "rumeni seljak" faza...



Ne biste vjerovali, ali pod stolom se krije - polomljena potkoljenica u gipsu, Pajo je aterirao preko voza sijena zajedno s motorom i suvozačem...



U toj fazi, nije bilo teško - zbog suknje sjesti na avion i bježati iz JNA na vikend. JNA se nije zapomogla s vojnikom Pajom, vojni rok proveo je uglavnom na poštedi radi - operacije krajnika (!!), čupanja nokta (nogomet), simuliranja teškog psihičkog stanja da bi ga odpustili i još koječega. No bar je naučio voziti - "mali tenkić".



Ovo je meni najmrskiji Pajin "image", brada i brci. K tome, tu večer je završio - pijan k'o deva. Kod prijateljice smo feštali, sjeli u auto i na praznom raskršću, pred semaforom - crk'o nam je auto. Pajo je zaključio da smo ostali bez goriva, izišao, ostavivši auto parkiran na cesti i krenuo - kući. Na jedvite jade, vratila sam ga nazat, pa smo auto nagurali na parking. Ujutro je naravno - glava bila "teška", a auto je upalio od prve...



I na kraju - "pisanica" faza, koja se zadržala do danas. Najlakša za održavanje (onoga čega i tako nemaš), štednja na šamponiranju, feniranju i friziranju. Samo treba povremeno - ispolirati...



Znam da sam otrovna u komentiranju slika, ali za utjehu, u slijedećem postu ću malo komentirati - sebe