30
nedjelja
siječanj
2011
GRAN TORINO...
Prvi puta sam gledala Clint Eastwooda kao desetogodišnjakinja, u špageti vesternu "Nepoznati zaštitnik", . Film je bio mučan i krvav, tema - osveta. Sjećam se kako je na mene ostavilo dojam prikazivanje na velikom platnu, fijukanje biča kojim su čovjeka bičevali do neprepoznatljivosti...
Kasnije sam, kao i svi uostalom - odgledala sve nastavke "Prljavog Harryja", "Alcatraz", "U orlovom gnijezdu"...
Ne mogu reći da me Eastwood oduševljavao nastupima u filmovima prepunim nasilja. Njegova ledena, bezosjećajna fizionomija lica, nije mi bila nešto. Ali svjesna sam, da je baš to, "ono nešto" što ga je izdvojilo od ostatka glumačkih kolega. S vremenom sam navikla na njegov zaleđeni izraz, gledala filmove i dalje, ocijenila ih kao dobre, ali ništa više...
A onda se naš kameni Clint ozbiljnije uhvatio redateljskog posla... Zaredali se - "Savršeni svijet", film o odbjeglom zatvoreniku koji uzima za taoca malenog dječaka s kojim se sprijatelji, malenog dobrog duha Caspera... "Mostovi okruga Madison" priča o romansi kućanice i fotografa National Geographica..."Istiniti zločin" o novinaru, bivšem alkoholičaru, koji spašava nevino osuđenog crnca od smrtne kazne..."Djevojka od milijun dolara", dirljiva priča o djevojci koja se sama probija kroz život, o sportskom uspjehu, prijateljstvu, upornosti, eutanaziji... Uglavnom su to grube priče, nerijetko prepune nasilja i krvi. No nikad u njegovim filmovima nasilje nije samo sebi svrha, nego je tu da pojača poruku - nasilje nije izlaz...
Danas sam konačno odgledala posljednji Clintov film - "Gran Torino". Priča o usamljenom američkom veteranu Korejskog rata, auto mehaničaru koji je sam sklopio svog oldtimera iz '72. Čangrizav je i povučen, prvi susjedi su mu kineski doseljenici, a mirno susjedstvo terorizira banda Kineza...
Walt Kowalski isprva netolerantan prema "žutima", postepeno upoznaje njihovu kulturu i običaje. Priča vodi prema tragičnom kraju, film završava na jedini mogući način, ali s tračkom nade koja izrasta iz nasilja...
Još jednom se naš kameni Clint pokazao kao majstor zanata.
Mislim da bi svijet mnogo izgubio, da se Eastwood nije primio filmske režije. Svakom filmu udario je svoj osobni pečat, svoju naoko ledenu osobnost, iza koje se krije - veliko srce i mnogo osjećaja, koji teško izlaze na površinu...
Budite mi dobro...
komentiraj (11) * ispiši * #
27
četvrtak
siječanj
2011
CONFIDENCE...
Danas sam prvi puta čula za ovu djevojku. Bila je druga na natjecanju za švicarsku predstavnicu Eurosonga.
Bernarda Brunović je gimnazijalka, stara je 17 godina, potpuno slijepa od najranijeg djetinjstva. Glazbom se bavi odmalena.
Kada se biraju talenti na bezbrojnim natjecanjima, uvijek je dobrodošlo da skakuću po pozornici, atraktivno izgledaju i atraktivno se oblače. Zbog čega?
Nije li najvažnije da pjevaju bolje od drugih i imaju način kako doprijeti do nas. Ako mogu uživati u nečijem glasu i pjesmi - zatvorenih očiju, posve mi je svejedno kako izgleda i kako se oblači...
Ova mlada djevojka, ganula me najprije svojim hendikepom, ali odmah nakon toga svojim optimizmom i ljubavlju prema glazbi.
Za pjesmu kojom je ušla u izbor, sama je napisala glazbu i tekst. Riječi pjesme su i njezina osobna životna priča. Uz to je pjesma izuzetno zahtjevna za izvođenje.
Uživajte...
Budite mi dobro...
komentiraj (1) * ispiši * #
10
ponedjeljak
siječanj
2011
IN MEMORIAM...
Danas nas je napustio jedan od naših najpoznatijih jazzera, skladatelj i vibrafonist BoškoPetrović, ujedno i rođeni Bjelovarčanin...
Laka mu zemlja...
Budite mi dobro...
komentiraj (9) * ispiši * #
05
srijeda
siječanj
2011
INSTITUCIJE...
Ovih blagdanskih dana trudila sa se izbjeći dnevne aktualnosti, pratim ih nekako usput, iako ne mo'š otvoriti niti jedan portal da akteri naše političke svakodnevice ne iskaču...
Nemremo biti apolitični da i želimo.
Neću o HAC-u i zahodima, neću o rekonstrukciji Vlade, neću o trakavici Sanader, jer pravo reče moj bloger Sagittarius - ne udara mi se čovjeka koji je već na podu. Mene smeta nešto drugo...
Popisane su i zapljenjene umjetničke slike i skulpture. OK. Zapljenjena je kuća u Kozarčevoj, OK. Ali čemu nas svakodnevno treba maltretirati vijestima kako se provodi popis i selidba, zašto nas moraju svakodnevno pratiti jadikovke ženskog dijela obitelji. Baš me briga za njihovu kuknjavu i ugrožavanje ljudskih prava.
Ljudska prava u ovoj državi su odavno narušena, pa koga briga...Radite svoj posao, trebali ste već odavno. Što sad treba nekome dati medalju za ono što se već godinama provodi u uređenim državama, bez mnogo pompe...
Ono što me smeta u cijeloj priči je tumbanje umjetničkih slika. Čemu sve to. Zaplijeni kuću, zapečati je i ostavi popisano unutra. Ali ne, oni uhvatili slike, nanašaju, prenašaju k'o cjepanice, nabijaju dodatne troškove našem proračunu...
Da, ma kako to čudno zvučalo u cijeloj našoj priči - meni je žao slika. Fanika "plače" nad Bukovcem, Medovićem, Hemanom, Vojvodićem...
Ako su one jamčevina, onda se prema njima treba tako postupati, s "pažnjom dobrog domaćina".
Prije šest mjeseci, vadila sam potvrdu o nekažnjavanju i čekajući u hodniku suda, čitala ogromnu oglasnu ploču za rasporedom ovrha i oglašenim javnim dražbama. Kao srednjoškolka, mnogo sam provela u toj zgradi, na praksi. Ne sjećam se da su oglasne ploče bile tako krcate.
Čitam ja, bilo je tu svega...Najviše su me fascinirale svote tražbina. Od nekoliko stotina, do nekoliko tisuća kuna. Popisano sve i svašta. Tada me obuzela nekakva tuga. Svaki papir, svaka popisana stvar - nečija sudbina, nečiji dug, nečija sila, nečija neozbiljnost, nečija neminovnost...
"Institucije moraju raditi svoj posao" ... novi Zakon o provedbi ovrhe i Fina...
Hmmm-da...
Budite mi dobro
& 
komentiraj (5) * ispiši * #
03
ponedjeljak
siječanj
2011
DROGIRANJE HUMOROM...
Ispratismo staru, a novom nas plaše...
Izbjegavajući reprize novogodišnjih filmova, pomanjkanje dobrog programa, sapunjare i domaći humor bez duha, a la "Najbolje godine" i "Periferija city", ja posegnula za zbrka.com i pronašla seriju u nastavcima...
Još ljetos sam počela gledati, ali samo početak, pa se sjetih ovih dana i vratih po nastavak...
Naziv "Selo gori, a baba se češlja" - sam je po sebi dovoljan, kao i dijalekt bez padeža. No, gledajući priču o mještanima malog Šumadijskog sela uz Moravu, njihovim odnosima, problemima, vrlinama, manama, shvatiš da priča ima i svoju tužnu stranu. Smiješ se nekako s gorčinom.
Gluma je toliko dobra, zaboraviš da gledaš seriju, kao da gledam srpske Gruntovčane...
Gazda Radašin nikako da sagradi sanitarni čvor, a njegova Radojka riješila da ubrza stvar...
"Vratit će se rode", prikazivala se pred dvije godine na Nova tv, ali davala se kasno, pa sam odustala od gledanja...
Glumac Bora Todorović dobio je dostojnog zamjenika u svom sinu - Srđanu...
Degustacija droge...
Razgovor poslovnih partnera...
Raka i njegove dvije žene...
"Maratonci trče počasni krug", šest generacija obitelji Topalović. Čitanje oporuke...
Interesantno, unatoč općem stavu da je istočni humor odličan, nije baš uvijek tako. Imali su oni svojih loših dana - bezbrojni nastavci Žikinih dinastija i Tesnih koža, katastrofa...
U sveopćem nedostatku optimizma i pravog zdravog humora, Fanika se drogira na Zbrci...
Budite mi dobro
&
komentiraj (5) * ispiši * #
