Marketing
IZVJEŠTAJ...
Dragi moji, evo mene.
Noćas sam spavala kao klada, samo da mi je bilo malo dulje odvalit'...
Jučer mi seka došla iz ZG - preko vikenda i Daša s njome. Pa će me malo zamijeniti obje preko vikenda - do ponedjeljka uvečer. Nosko bio sretan kao malo dijete, odmah dobio apetit (iako mu i inače nije zabrinjavajući), pa sam ih ostavila smirena i vratila se. Pokušala sam se odmoriti, ali nisam mogla ćornuti, zbog vrućine. A imala sam i za peglanje, par stvari (zaostalu hrpetinu). Pa sam okrenula ventilator prema daski za peglanje i - ožeži. Znam, reći ćete - lude Fanike, koja budala pegla na + 35. E pa - Fanika, koja je bila, je i bit' će - picajzla, koja ne liježe na zgužvane plahte i jastučnice i ne oblači izgužvane majice na sebe. A i Noskove košulje su na crtu, iako on ne bi primijetio da nisu...
Zmaja se ne ljuti na fotke sa sendvičem, samo je muči što se uopće ne sjeća da je krenula jesti sendvič, pa se uplašila Alzheimera 
. A na vaše komentare o tome, samo je odmahnula rukom i rekla - baš je fora 
.
Znam da ste znatiželjni, pogotovo ženske blogerice (babe k'o babe), kako je prošao taj maturalac... 
Što se Zmaje tiće (a to mi je najvažnije) - dobro. Ugodno se iznenadila potpunom preobražaju svoje razrednice, s kojom su razgovarali "kao nikada do sada" , "o svemu i svačemu" i pohvalila ih je da su joj - najbolji do sada. Zmaja je imala mira za spavanje 
i dosta klope 
. Bila je uglavnom u društvu cura s kojima je i inače dobra, samo su sad bile opuštenije i provele više vremena zajedno. One koje su i inače "mokrom krpom udarene" - bile su i tamo "udarene", koje su svadljive - svađale su se i tamo 
, one koje se ne daju za*ebavati - nisu se dale ni pod prijetnjom - vraćanja kući (čvrst karakter koji budi nadu u onu - na mladima svijet ostaje) 
. Raska se opustila...sve je teklo po programu...
Drago mi je da su se cure provele, unatoč zahtjevnom rasporedu, da se nisu osramotile i da su se, što me najviše veseli - zbližile s raskom, koja je potvrdila ono što sam se - potajno nadala - da je samo previše zabrinuta i ima osjećaj odgovornosti, pa se stoga ne zna opustiti .
No, nije sve bilo tako lijepo i ružičasto. Bilo je i cuge, svađe, bančenja, da su se neki, drugi dan - vukli kao zombiji, po pasjoj vrućini - nenaspavani i strgani.
Zmaja otvorila srce i priznala mi da joj je bilo žao raske, koju su mlađe kolegice (njih tri gracije, komadi od oko 3 banke), totalno ignorirale i nisu šljivile pet posto. Tome sam se i nadala, ali "komadi" su se pokazali u "lijepom" svijetlu pred djecom. Vodile ih u disko, do kojeg se moralo cipelcugom fest daleko, upad je bio skup (30 kn, samo da nos promoliš), bilo je tu vatanja, predoziranja cugom 
, pa su voditelji morali "komade" tjerati da idu u hotel (poprilično "vesele"). Zmajina raska je dozvolila pravo izbora, nek ide tko hoće, neka ostanu koliko hoće, ali - dizanje u pola osam, pa kako im Bog da. A oni koji ih vode, neka - preuzmu brigu i odgovornost.
Ovi drugi razredi nisu imali pravo izbora, pa je bilo prenajedanja i glumljenja trbobolje, samo da se ne ide u disko, no "komadi" su bili neumoljivi.
Što će iz toga biti, jer djeca su pi*dila, ostaje da se vidi. Nije svatko imao love da si priušti ulaznicu i normalno poslije - sokić, dva, a o nečem više, da ne govorimo.
Ukratko, Zmaja se razočarala u neke od njih, u neke nije... Ja sam je tješila s riječima - da je bitno da je njoj bilo dobro i da ih je raska ugodno iznenadila... Rekla sam joj da neke stvari ne može promijeniti i da se s njima ne zamara, da je čak dobro da je upoznala i drugu stranu medalje. Jer, to su tek prva razočarenja u životu, i najmanje bitna, jer se ne tiću njene kože.
A ja... sad možete reći da je lako biti - general poslije bitke, ali za ta četiri dana, moj vražji nos je nanjušio neke od tih stvari, nekako sam počela razmišljati da možda nije onako kako smo mislili da će biti i da će možda najgore iznenaditi oni za koje nismo ni sanjali da bi mogli.
Zmaja mi nije ništa rekla preko mobitela, ali vračara u meni me navodila na svakakvo mozganje - "kretenarenje" (ovaj izraz sam pokupila od Dagobera, baš mi se sviđa, hvala Dag što si mi obogatio riječnik) 
Dobro da sam te misli podijelila s Pajom, pa imam svjedoka.
I to je život...
Ovaj post mi je odvukao malo misli od jedne druge teme o kojoj ću pisati, ali kad mi se glava - sredi. Smrti čovjeka koja nas je (cijelu obitelj) nenadano zatekla, potresla. Bit će još teže kad malo prođe vrijeme i čovjek postane svjestan. No neću kvariti, na tugu sam već navikla, no nikad neću - posve naviknuti.
Toliko i čitamo se. Uživajte u stupnjevima, divljanju klime i ostatku - produljena vikenda. I uživajte u svakoj sekundi života i svojim najbližima, jer - tko zna što sutra nosi...
Pusa 
Post je objavljen 24.06.2007. u 00:01 sati.