Marketing
NAPOKON...
Konačno - malo mira...
Prošla Terezijana, s njom i ona dernjava iz centra, koja je dopirala do spavaće sobe. Kobase više ne cvrče i štandovi su maknuti s gradskog korza. Ove godine čujem, Mariju Tereziju je glumila Mia Begović i scenski prikaz je bio poput novog igrokaza (inače svake godine - građani se "klanjaju" carici koja stiže u kočiji i uvijek se radi o nekoj iskarikiranoj ženetini). Ove godine, caricu je utjelovila Begovićka, a proganjala su je dva lika, poput duhova - Hitler i Tito, u interpretaciji Vedrana Mlikote i Gorana Navojca. Nisam vidjela, ni čula, još bolje, jer tako o tom uvlačenju u dupe Austro-Ugarskoj carici, nakon tolikih godina - imam svoje mišljenje 
Glavno da je oduševljena voditeljica našeg Radija-Terezije, koja je prokomentirala - da se vidi da su profesionalci odradili svoje u toj predstavi (!!). No coments
Konačno smo jutros otpratili naše juniore na maturalac. Normalno, da to nije prošlo bez problema. Autobusi agencije (organizatora maturalca, neka agencija iz Šibenika), stigli su u sekundu točno na odredište.
Djeca su čekala u grupicama, po razredima - A, B, C i D. Sve razrednice sa svojim učenicima i roditeljima, samo "naša" - na drugom kraju. Osim nekoliko roditelja "vazelinaša", koji su joj došli zaželjeti dobro jutro 
Razrednica 7a, rekla je djeci da slobodno uđu u prvi autobus - zajedno - A i B razred...
Kako je autobus stao na kružnom toku (taj kružni tok je u BJ velika blamaža, ne znam samo tko se u tim uskim uličicama sjetio da ga ubaci, zamislite kad kamioni s prikolicama ulaze u četiri uska zavoja, a sa strane su još parkirani auti). Dakle, autobusi stali, a vozač autobusa - profesionalac (!!) - otvara prtljažnike na strani - do ceste. I normalno, djeca s torbama nahrupila i nabila se na cestu, a iza zavoja desetak metara dalje - dolaze automobili iz kružnog toka Moj Pajo popi*dio (nakon što je već prije, kad je vidio da razrednica stoji posebno). Ajde, djeca se smjestila, Zmaja maše sa sredine autobusa...kad stiže - razrednica i kaže - da 7b mora - u drugi autobus. Moj Pajo i neki roditelji kažu joj da im je razrednica 7a rekla da uđu u taj. Ona kaže - zabuna...
I ajmo djeco - opet do prtljažnika, na cestu, vadi stvari, pa u drugi autobus (ovaj je barem otvorio prtljažnik s druge strane). Mi se preselimo do tamo, ali... nije gotovo. Ovaj autobus je manji i ne stanu svi iz A i B razreda. Ajmo djeco - po torbe, pa - nazat na cestu i utrpavanje - ponovo u onaj prvi, u koji su se prvotno smjestili.
Imala sam osjećaj da će netko "iz mase" - pucati. 
Raska, crvena kao paprika, kad ju je jedan tata pitao - tko se zabunio, da se djeca dva puta seljakaju...
Pokušavala sam zamisliti kako će to dalje izgledati. Ali, što je najbitnije - djeca sretna, smiju se i to ih nije previše izbacilo iz takta
Zmaja se javila, stigli su oko jedan poslijepodne, smjestili se , išli na ručak, a poslijepodne - kupanje - juuupiiiiiiiiiiiiii
Sutra kreću s obilascima, voze ih ti isti autobusi sva četiri dana, srećom - nema otvaranja prtljažnika.
Konačno Pajo otišao svojim putem, Fanika odnijela usput Nosonji pecivo i jogurte, par metara dalje.
Kasnije sam raskrčila životni prostor, koji je ličio na bojno polje poslije bitke 
Zmaja jučer napakirala - troje dugih hlača, tri majice dugih rukava i 10 (!!) majica kratkih i bez rukava, troje kratke hlače, jedne bermude, dva šosića (!!), dvoje starke, dvoje japanke, dva šampona (za kosu i tijelo), moja dva parfema (!!), moju šminku i svoju naravno, đinđe 
, diskmen, sa hrpom CD-a (bolje je izgubiti diskmen nego mp3, pa se odlučila za tu varijantu), bilježnicu, pribor za pisanje i crtanje, ravnalo, kartu Hrvatske i neki jadni kompas, koji je dobila s nekim tinejdžerskim časopisom. Umjesto fotoaparata - samo mobitel.
Naravno da je torba bila krcata i ruksak također (nosila se i hrana - za put).
Fanika se sinoć došuljala i - povadila iz torbe nekoliko bespotrebnih stvari (neke ofucane majice i dvoje dugih hlača) i stavila laganu jaknicu - kišnjaču. To sam joj rekla poslije na mobitel 
...
Poslije sam odnijela Nosonji ručak, ručala s njime, došla kući, rasedlala "gecka", otuširala se, pustila laganu glazbu i - odspavala u zamračenoj, rashlađenoj sobi - od tri do šest.
Sad se osjećam kao avion sa četiri motora (baš me zanima komentar Mange i Alkiona na ovo, nadam se da postoji avion s četiri motora).
Za kraj - stavljam svog ljubimca - Bryana Ferryja, jednog od najelegantnijih pojava svjetske pop-scene.
Pusa i čitamo se 
Bryan Ferry "Just Like Tom Thumb's Blues"
UPDATE
Fanika se drži debele hladovine i čita vaše komentare...
Post je objavljen 18.06.2007. u 19:50 sati.