Dušo, jesi li sama večeras?

subota , 30.05.2015.

"Pitam se jesi li sama večeras?
Ponekad čujem da je svijet pozornica i da svatko dobiva po zasluzi kao što to pjesnik reče.
Sudbina se poigrala udijelivši mi ljubav s tobom,moja draga!
Scena prva naš susret. Zavolio sam te na prvi pogled. Ti si znala svoj put ne gubeći iz vida što želiš.
A onda scena druga. Izgledala si promijenjeno igrala čudno, a da ja nikad ne saznam zašto.
Dušo lagala si kad si rekla da me voliš, a ja nijesam imao razloga da ti ne vjerujem jer to je to.
No ja ću radije živjet bez tebe nego slušat tvoje laži.

Nu,
pozornica je onamo.
Ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe.
Ti se, vjere mi više nećeš osladiti, a ja znam da je vrijeme i da se zavjesa spušta...."

B.Štulić

Gledaj moju malu kako ide niz ulicu. Primjećuješ li boju na njezinom obrazu? Danas je prvi dan u proljeću,a ona uživa kao da je posljednji!

četvrtak , 28.05.2015.

Nedjelja popodne u pola pet prazne su ulice. Mislim o svemu, tužan je grad! Odoh daleko. Ispijam do kraja...svoj šejk i odbrojavam minutice do dolaska.

Nakon odličnog paprikaša, torte od jagoda i palačinki s Nutellom, bratić i ja dogovaramo sistem za navečer.
- Zašto nisi javila da si u Zagrebu? Trebala si se javit. Znaš kako je bilo dobro u gradu sinoć.
- Vjerujem ti! Nisam se nikom javljala jer sam mislila danas ići kući tako da sam završila ovdje skroz neplanirano.
- Ivani su došli njezini Hercegovci pa je rekla da će javiti kad završi s njima da odemo na cugu. Prije toga možemo nas dvoje do Mekija.
- Može!

Od silnih kombinacija izbor je pao na Roka.
- Aj pogodi gdje njezini imaju kafić!?, govori Hrvoje.
- Hmm...nemam pojma.
- U Peščenici.
- Misliš na REPUBLIKU Peščenicu ili me zezaš?
- Ne moj mi reći da si i ti fan Noćne more?, Ivana me sažaljivo gleda u nadi da ću reći da ipak ima i normalnih članova u našoj familiji koji ne prate Malnarov lik i djelo.
- Sorry, ali takva nam je cijela familija.
.....

Ponedjeljak je donio Sunce i knjigu iz povijesti.
Nakon što smo prošle Punske ratove, Dioklecijana, Konstantina i ine, ispratila sam sestričnu do škole.
Nakon lekcije iz povijesti uzela sam mobitel i pregledala stranicu Vintage-a.


THE Leiner i THE Hrnjak! Skoro zaplakah od sreće kad sam pročitala najavu. Automatski šaljem poruku Semiju i dogovaramo izlazak u tren oka.
Ne ćeš vjerovati! Nakon šestog propalog odlaska na Pozdrav Azri, Leiner i Hrnjak su sutra u Vintageu. Hrnjak predstavlja knjigu. Nazvala sam Mateu pa idemo nas dvije skupa. Još uvijek ne mogu vjerovat., izlažem svoj plan mami.

Utorak je došao brže nego obično.
Nakon silnih peripetija oko prijevoza iskamčili smo auto do ponoći. Jebi ga bilo je ili do ponoći ili uopće ne ići. Računica je jednostavna. Sjeli smo u auto i krenuli na piće jer smo imali vremena do devet. Negdje oko pola 9 bratić i ja smo krenuli put Vintage-a gdje me trebala čekati Matea, ali ona je u pola 9 tek krenula tramvajem i trebat će joj minimalno 20 minuta.

- Isuse Bože! Jesi to ti? Ajme!
- Semy? Pa nismo se vidjele tri godine. Skoro te ne prepoznah.
- Tri godine? Previše!
- Istina, ali sad smo tu.

Odmah na ulazu nas je dočekala gomila ljudi među kojima i Mile Kekin, Ervin Baučić, dečki iz Psihomodopopa, Jurica Pađen, Davorin Bogović te Domagoj Vorberger. Nikada nisam vidjela veću koncentraciju poznatih, a još kad se tu dodaju i glavni akteri zbog kojih smo ovdje - Leiner i Hrnjak + Miljan - hell of a show is about to begin!
Nešto prije deset dečki su krenuli prašiti.

...

- Ok, ludo moram da te pitam. Što te veže za prijatelja mog? Misli na sebe, zagledaj se u mene. PROVEDIMO VIKEND ZAJEDNO! -
Nije trebalo dugo i već smo se zagledale u Miljana.

- A kada umoran zaspe i više se ne probudi, jedino za čime žudi je da umjesto blaženstva i raja vidi zoru kako rudi i sunce starog kraja. Od Aljaske do Meksika, to je ona druga slika PIT .... I TO JE AMERIKA! -
Eksiramo i zadnje kapi piva i uspješno se domigoljimo na metar od njih.

- Hajde uzmi me sa sobom. Uradi mi sve što znaš! GRACIJA! -
Ne mora se on skidat. Nek' skine mene! Ne ću se uopće buniti., dobacujem Matei i pri tome se obje složimo.

- TEŠKO VRIJEME ZA MATORE. Uloge su davno podijeljene i svak' ide svojim putem.-
Odlazim po novu rundu.

- Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad. Strijele moćne ljubavi pomračile mi um, A USNE VRELE VIŠNJE nagonile na blud. -
Nastavljamo piti.

- Hladna noć pred velike događaje. Ne želim više da se sjećam. Znali su gdje će me naći, KURVINI SINOVI! -
Deremo se iz petnih žila.

- Volio bi da si nalik na one bradate i silne momke. Da čumez dižeš na noge i da te nude cigaretom i alkoholom. Da nosiš šljivu ispod lijevog oka i vićeš parole što strasno zvuče. I da si bitnik i pravi anarhist i zato kreni....drugom stranom, JABLANE, kreni! -
KRENI!

- LIJEPE ŽENE PROLAZE KROZ GRAD. Ja na uglu stojim sasvim sam. Prolaze one i gledaju mene već dugo ja ne vidjeh hrpu tako lijepe žene. Nema sumnje lijepe su ko san. -
Ak' me zoveš bil bum tvoj. O, da, samo TVOJ!

- KLINČEK STOJI POD OBLOKOM. Na njega gledi mila Rožica črnim okom. Kaj su tebi otec, mati? Evo sam ti ja mila Rožica ljubav prava! -
Leiner dolazi na svoje.

- LJUBAV SE NE TRŽI NITI NE KUPUJE! -
Vadim mobitel i zovem tatu. Ipak je on krivac što ih volim svo ovo vrijeme, a upravo taj pjesmuljak je bio pjesmuljak koji bi nas prikovao za TV budući da u to vrijeme nije bilo YouTube-a i sličnog.

Blok završavaju pjesmom nikad neprežaljenih Vještica.
Sigurno će biti Totalno drukčiji od drugih!, komentiramo.
Kreće bas. Ukrivu sam. U krivu sam i prvi put mi je drago zbog toga.

- Minas Gerais u Brazilu ima ZLATO. Sunce je zlato, ti piješ vino ispod slamnatog šešira. Od smijeha pravim saksofon, od Sunca pravim put, a ti si moj šofer. Nasmij se, nasmij se, nasmij se, nasmij se, nasmij se...
nasmij se! -
Opet posežem za mobitelom i zovem tatu.

...

Drugi blok su otvorili s hmm....više ni ne sjećam, ali sjećam se da su se zaredali mahom hitovi zbog kojih je Azra Azra i zbog kojih je obvezna glazbena lektira.

- Sinoć sam iz štosa zaželio na tren da mi bude nešto više, da mi postane frend, a MARINA ko Marina negirala me skroz, a meni se samo prohtjelo da spavam sa njom. -
Prokleto!

- Volim te dok pričaš. Riječi poput bajke smiruju čamotinju. Ne brini, neko pamti svaki tren u godini. Sve veze, šetnje, razgovor, a ti još razmisljaš, vjeruj mi! -
Kreće moj najdraži stih.
-Gledaj moju malu kako ide niz ulicu. Primjećuješ li boju na njezinom obrazu? Danas je prvi dan u proljeću ,a ona uživa kao da je posljednji! "

- Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži što znaš. Dolazim ti kao fantom slobode da te vodim RAVNO DO DNA.-

- A ŠTA DA RADIM kada odu prijatelji moji? Kada ode djevojka na koju bacam oči. I tako redom dan za danom na javnim mjestima s gitarom. Naravno da uvijek netko da dođe... -
E, to je to!

- Jednog dana nema me da nikada ne dođem. Prijatelje koje znam ne poznajem kad prođem. Kao da me nikada na svijetu nije bilo, kao da me njezino tijelo nije htilo...
Mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti. Uvijek neko oko nas dođe pa nam prijeti. BALKANE, Balkane, Balkane moj. Ti budi mi silan i dobro mi stoj! -
Eh, moj Džoni...
.....

BIS! BIS! BIS! BIS! BIS!

OooooOOOOOOOoooooOOOOOOOooOOoooOOOOOO!, zovemo ih još jednom.
MIŠO! MIŠO! MIŠO! MIŠO!, pa neće valjda otići bez Užasa?

- Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze za šljakere sto loču ko pes. Studenti bez diplome, žene bez ljepote, neženje bez stana, putnici bez para.
Jeftina mjuza teška cuga. Lutrija je njihova furka. Jeftina mjuza teška cuga- užas je moja furka! -
Ti i ja smo ovi studenti. Bez diplome, a bome i bez para.

- Ulica, hladna bešćutna, nezgodno se voljeti na njoj. Dat ću ti sve što zaželiš potaknimo ponos zajedno. FA FA (FA) la si mi ti fa la ti. -
Pjesmuljak je otpjevao ni manje ni više nego Miljan.

Već je 5 do 12. Što da radim? Što ako budu svirali duže? Kako ću onda doma? Poslat ću Hrvoju poruku barem do 12 i 5 ako može pričekati i u tom trenutku mi zablokira mobitel....
Ništa, izaći ću u 12 i 5. Valjda ćemo se uspjet naći.

- Obrati pažnju na posljednju stvar i sjećat ćeš se dugo. Povuci još dim, udahni volju za put i uzmi moju ruku. Ja te volim! Volim da ti pogađam sne i ne razumijem zašto te smeta, ne mari za to.
Obrati pažnju na posljednju stvar, zadrži me u sebi. Osjećam da lutam kroz terase svijesti, nešto se u meni dijeli. Ja te volim! Volim da ti pogađam sne i ne razumijem zašto te smeta....ne mari za to. -


Ponoć i pet minuta je.
Ne znam kakve su se sile morale sastati i rastati, ali svirka je bila gotova u 12 i 5. Dečki su sišli sa stejĐa, ja sam izletjela iz Vintage-a, a Hrvoju ni traga ni glasa.
Mobitel mi je i dalje zablokiran i nemam ga kako nazvati.

Nakon pet minuta mobitel je došao sebi, ali sad mi se on ne javlja. Nekoliko trenutaka poslije napokon ugledam auto.
- Meni je krepala baterija na mobitelu. Nisam te mogao nazvati.
- Ma nema veze. Sad smo tu i idemo jest jer ću krepati od gladi.
- I ja isto.
.....

Ostatak moje zagrebačke avanture ostavljam za neki drugi put. Miki me zove.
Kaže da mu je muka. Znoji se i povraća.