Osvrt na Biblijsko bdijenje
|
I Riječ Tijelom postala! Nekolicina najzanimljivijih sudionika bdijenja : )  Nadbiskup Barisic  Doris Dragovic. I moja malenkost : )  U blagdanskom okruženju - Sv. Filip Neri i Duh Sveti. |
28.05.2007., ponedjeljak
Osvrt na Biblijsko bdijenje
26.05.2007., subota
Sv. Filip Neri – Pippo Buono
|
Iz p.Antolovićevog životopisa današnjeg sveca u Svetac dana: Sv. Filip Neri izdvajam najzanimljivije (zapravo čitav tekst je neobično zanimljiv...) "Firenza je rodni grad mnogih velikana duha i mnogih svetaca. Ona je u svome krilu dala život i jednome od najoriginalnijih svetaca Katoličke crkve. To je sv. Filip Neri, čiji se blagdan kao obvezan spomendan slavi u cijeloj Crkvi, naročito svečano u Rimu. Nastojao je dobrotom i vedrinom djelovati na svakoga s kime bi se susreo. U Rimu se namjerio i na sv. Ignacija Lojolu i s njime se sprijateljio. Taj ga je veliki učitelj uputio u "unutarnju molitvu". Tu je nakon mnogih pokušaja započeo svoje vlastito djelo, takozvani oratorij. Oko njega kao oko duhovnog vođe sve se više počela okupljati jedna zajednica. Većinu članova te zajednice upoznao je u ispovjedaonici revno ispovijedajući i vodeći duhovne razgovore. U poslijepodnevnim satima u jednoj maloj ćeliji s najodabranijima bi zajedno čitao sv. Ivana, sv. Pavla - svoje biblijske ljubimce - pa onda Augustina, Kasijana, Tomu Akvinca, Gersona i Colombinija. Koji put bi sa svojim odgajanicima išao na šetnju, a onda uvečer skupa s njima dugo klečao u molitvi i klanjanju u crkvi Sv. Jeronima. Doskora je za sve veći priliv posjetitelja njegova ćelija postala premalena. Zato uz crkvu sagradiše prostoriju koju nazvaše oratorium, a od g. 1554. i zajednica koja se tu okupljala nazva se isto tako. Oratorij postade mjesto duhovnih susreta, škola teologije i kršćanskoga života. U njemu se duhovno čitalo, razmatralo i proučavalo Sveto pismo i tako stjecalo ono prijateljevanje s Božjom nadahnutom riječju. No čitali su se i životopisi svetaca, onih ljudi u kojima je ta Božja riječ postala život. Posjetitelji oratorija nisu ostali kod toga samo, već su se dali i na djela milosrđa. Obilazili bi bolnice, ubožnice, ulice, te pomagali bolesnicima i siromasima. I tako veseli, originalni, ali sav Božjom ljubavlju prožeti Filip Neri postade jedna od središnjih ličnosti Vječnoga grada. Uza nj su bili njegovi svećenici i braća oratorijanci. Ta je kongregacija, životno djelo sv. Filipa Nerija, 15. srpnja 1575. papinskom bulom zadobila i službeno odobrenje Crkve. Bio je prijatelj i duhovni savjetnik: kardinala sv. Karla i Federica Borromea (Drinina opaska: nigdje bez mog omiljenog sv. Karla Boromejskog - svagdje se odnekud pojavi : ))), slavnoga glazbenika Palestrine i drugih manje poznatih umjetnika. Sv. Filip Neri je volio lijepu glazbu i baš se iz njegova oratorija razvila nova vrsta glazbenih djela nazvana oratorij, a to je vokalno-recitativno-instrumentalna skladba. Sv. Augustina, u svojoj Dvanaestoj rasprave o Ivanovu evanđelju, piše: "Nitko ne vidi Duha, pa ipak na koji onda način čujemo njegov glas? Kad odjekuje psalam: to je glas Duha. Kad odjekuje Evanđelje: to je glas Duha. Kad odjekuje Božja riječ: to je glas Duha. Čuješ njegov glas, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. I ako si rođen od Duha, takav ćeš biti i ti." (Drina: Ovo mi je super citat! Ako si rođen od Duha - takav ćeš biti i ti - čuješ njegov glas, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide...Ja doista ne znam - ni sama za sebe - u niti godinu dana - sa svog posla u Banci prešla sam Veneciju (par mjeseci u klauzurnom samostanu Kćeri Srca Isusova), Rim, Ancona, Split, Međugorje (za 25. godišnjicu ukazanja) - noseći p. Luki štolu po svim tim sv. mjestima, poslije išla na hodočašća u Ars, Paray Le Monial, La Salette, Bašku i Gospu Goričku, provozala se par mjeseci motorom po Zagrebu i Krapinskim Toplicama - motorom dovezla p. Luki u Krapinske sav pribor za sv. mise, nakon što sam mu pješice preko Sljemena donijela štolu iz Venecije i on od tada opet svaki dan služi sv. mise, otišla u Sv. zemlju, odjednom živim u Splitu, sa Zdencem, sudjelujem u org. biblijskog bdijenja u Neriju (danas ću i sama čitati Sv. Pismo - od 11.30h, i to slučajno baš nakon Doris Dragović (ona čita kao predstavnica estrade...), spremam se za misije, ako Bog da u Burundi u Africi...Stvarno mi se čini da nije prenadobudno barem dio gornjeg citata primijeniti na sebe, tim više što većinu tih akcija i putovanja, nisam previše planirala, niti unaprijed znala što će biti sljedeće...Uf, pomolite se za mene!!!) Filip Neri je bio rođen od Duha. Crkva na njegov blagdan u molitvi kaže da je "bio čudesno prožet ognjem Duha Svetoga". I taj je Duh preko njega djelovao, u svim njegovim djelima i pothvatima odzvanjao, k njemu privlačio. Po tome Duhu on postade "drugi apostol Rima". U tome Duhu preminuo je pun radosti. Njegov oproštaj od ovoga svijeta nije bila žalost, već radost u Duhu Svetom. Svetac je još ujutro 25. svibnja 1595. slavio svetu misu "kličući i pjevajući od radosti". Nitko osim njega nije slutio da će brzo umrijeti. A umro je već sljedeće noći u 3 sata. (Drina: Trebam li spomenuti, da sam i ne znajući ovaj podatak, baš noćas bila dežurna s čitačima u smjeni - od ponoći do 3 sata, i tako se zatekla u crkvi sv. Filipa Nerija, baš u satu njegova prelaska u Vječnost...) Samo dva mjeseca nakon njegove smrti započe proces za njegovo uzdignuće na oltar. Proces je završio dekretom kanonizacije od 14. svibnja 1622. Ako bismo htjeli ukratko izreći duhovnost sv. Filipa Nerija, onda bi valjalo naglasiti ove elemente: sve povjerljivije i usrdnije sjedinjenje s Bogom. Sve to bez nekih naročitih putova ili pobožnosti. On koraca kraljevskom stazom jednostavne duhovnosti, koju nam pruža teologija i liturgija. Ta se duhovnost kreće oko Boga, Krista, Gospe i svetaca. Odatle i njegova duboko proživljavana euharistijska pobožnost, sinovska ljubav prema Majci Božjoj, štovanje mučenika, osjećanje s Crkvom. Odatle i njegovo oduševljeno proučavanje asketike, povijesti, arheologije i glazbe. A u svemu se tome zrcalila neobična neusiljenost, prirodnost, jednostavnost i jasnoća. On nije poznavao ni kompleksa ni zavrzlama, već nastojao biti jednostavno i veselo Božje dijete. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, ali ne samo Rimu; takvih smo svetaca potrebni i danas, jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme." I baš si nešto mislim, kako sam mogla staviti i naslov: Sveci i prijatelji, i ta neka neobična veza koju sam primijetila između p. Lukine grupe studenata u Palmi 2001/2002, i don Jozinog Oratorija sv. Filipa Nerija tu u Splitu, kao nekadašnje prijateljstvo sv. Ignacija i sv. Filipa Nerija, tako i osobno p. Luke i don Joze, načina njihovog djelovanja, nadahnuća po kojem djeluju, ljudi koji se skupljaju oko njih, pa onda eto i čitavih gradova - Zagreba i Splita... Za sve to, pa i ovu akciju biblijskog Bdijenja koju smo tako nekako spontano i zajednički organizirali: Zdenac i Oratorij sv. Filipa Nerija (i to baš nekako slučajno i za njegov blagdan!) - za sve to bih mogla citirati, da je "čudesno prožeto Duhom Svetim", baš u skladu sa sutrašnjim blagdanom Duhova ... |
25.05.2007., petak
Biblijsko bdijenje - Prvi put u Splitu!!!
|
Nadbiskup Barišić na našem bdijenju! Najava i program Bdijenja  Još traje...(i noćas cijelu noć, i sutra, i nastavlja se duhovskim bdijenjem pred Presvetim - noć uoči Duhova...) Dođite! U crkvu Filipa Nerija (odmah pored crkve sv. Duje) I molite za nas! Za sad sve ide "k'o urica"! Bogu hvala i Duhu Svetome! I svim vrijednim čitačima... A malo i - nama organizratorima iz Zdenca i Nerija : ) Novi Zavjet je već pročitan - za 20,5 sati (41 čitač!), a sad krstarimo Starim Zavjetom...Pridružite se! Uključite se - na pogon Riječi Božje!!! |
20.05.2007., nedjelja
Da svi (Hrvati) budu jedno!
|
VII Uskrsna nedjelja - Iv 17, 20-26 Baš sam pročitala propovijed kardinala Bozanića od prošle nedjelje, s bleiburškog polja: Kard. Bozanić u Bleiburgu na koju kao da se nastavlja Isusova molitva iz Evanđelja ove nedjelje, koja se baš može primijeniti posebno na čitav hrvatski narod u sadašnjosti, i kroz slavnu prošlost prema Vječnosti: "Ne molim samo za ove (žrtve Bleiburga), nego i za one koji će na njihovu riječ (i žrtvu) vjerovati u mene: da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni, i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu (križa) koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojim si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima." Vjerujem da nije pretjerano ove Isusove riječi, ove nedjelje, posvetiti svim hrvatskim žrtvama kroz čitavu povijest, pa da Isus doista svu svoju Ljubav očituje čitavom našem narodu, da postanemo i trajno budemo "savršeno jedno"! Neka nam u tome pomogne i hodočašće Molitvenih vijenaca Kraljice Obitelji u Mariju Bistricu ove subote Marija Bistrica - Hodočašće MVKO koji trajno mole i poste za našu domovinu i naše obitelji, naše svećenike i redovnička zvanja, kao i isusovačko hodočašće sad u nedjelju! U duhu sam sa svima njima, kao i prošle godine iz Venecije, ove godine iz Splita! A neka tome pomogne i subotnji hercegovački maraton "Trčimo Gospi", na kojem je sudjelovao i Milan Bandić! Milan Bandić u medjugorskom Maratonu mira "Trčimo Gospi!" Bravo Bandiću!!! Maraton mira "Trčimo Gospi!" P.S. Još o kardinalovoj bleiburškoj propovijedi: Komentar Zorana Vukmana |
17.05.2007., četvrtak
Što stojite i gledate u nebo?!
|
Uzašašće Gospodnje - Spasovo (Dj 1, 1-11) Isus, ljudi i Anđeli...Nekako u svim ključnim trenucima Isusova života, svim tim dodirima i ispreplitanjima Neba i zemlje - pojavljuju se Anđeli... U trenutku njegova začeća - Anđeo Gabrijel, onda raspjevani Anđeli oko njegove betlehemske štalice, pa "dva anđela u bjelini" oko njegova praznog groba, i sad opet ova "dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći" - da nam prenesu poruke Neba, približe i razjasne sve te Misterije i Otajstva, i prije silaska Duha Svetoga - kao neki njegovi preteče i prethodnici i navjestitelji... Interesantni su ti Anđeli...Možda bismo im se posebno trebali moliti baš sad uoči Duhova - kao neku devetnicu, da i nama sve razjasne i pojasne, i da nas pripreme za silazak Duha Svetoga...Kako i mi ne bismo zajedno s apostolima zblenuto i netremice samo gledali kako Isus odlazi...Već spremno, zajedno s Marijom, u njenom svibnju, dočekali da "naskoro nakon ovih dana " budemo "kršteni Duhom Svetim!" i da nam Isus ponovo dođe, tako kao što smo vidjeli da "odlazi na nebo." I neka nam ti nježni i prozračni nebeski letači, glasnici i navjestitelji, pomognu u organizaciji Biblijskog bdijenja - danonoćnog čitanja Biblije - 24-27.5.2007 u crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu, od 20.15h, koje onda prelazi u Duhovsko bdijenje i završava sv. misom u 9h. Plakati i leci su već razdijeljeni po splitskim crkvama. Termini čitanja po pola sata uglavnom već popunjeni... A vi - što stojite i gledate? Dođite!!! I vidite! I pratite svojom molitvom ovu lijepu akciju! Ili i vi organizirajte slično u svojim župama i mjestima! Biblijsko bdijenje Slike iz Svete Zemlje:  Mjesto u Jeruzalemu, na Maslinskoj gori, za koje se vjeruje da je Isus baš odatle uzašao na Nebo, i da se na toj stijeni čak naziru tragovi njegovih stopala...  Stijena Uzašašća nalazi se unutar ove muslimanske džamije... |
13.05.2007., nedjelja
Sv. Leopold Bogdan Mandić
|
U Splitu se posebno svečano slavio u kapucinskoj crkvi Gospe od Pojišina...Trebalo mi je malo vremena da ju pronađem - rekli su mi - blizu klarisa - čak sam pomislila da je ona crkvica od klarisa, možda ta - jer je sve u toj ulici - Pojišina, no nakon još par upita našla sam se na pravom mjestu, u lijepoj crkvici, svečano uređenoj baš za zaštitnikov blagdan, s poticajnom kapucinskom propovijedi, i kao i obično - nekolicinom poznatih mladih, tako da se već i u splitskim crkvama prilično osijećam kao doma... A sjetila sam se i svog nedavnog hodočašća baš u Padovu, 24. veljače (sa Zajednicom Pohođenja Marijina iz bl. Marka Križevčanina), na Svečev grob, gdje sam vidjela i njegovu ispovjedaonicu, dotakla relikviju njegove ruke, i baš se nekako usrdno pomolila za sve...Posebno dirnuta i njegovom velikom željom da mu kosti budu prebačene u hrvatsku domovinu, a one su još uvijek tamo...No Božja volja, možda ne mora uvijek biti u skladu niti sa svetačkim željama, a ako i jest - Bog će već nekako naći načina da se to i ostvari - u vrijeme koje on odredi... A sad dok su splitske pobožne bakice obilazile i doticale sliku sv. Leopolda, dotakla sam je i ja - misleći kako im zapravo prenosim i padovanski blagoslov, te nek i one i ne znajući tako zapravo dotiču prave svečeve relikvije... A pala mi je na pamet i simpatična scena iz župne crkve u Lasinji, gdje je župnik Bradica, baš na svoju ispovjedaonicu, postavio kip sv. Leopolda - baš dobra i poticajna ideja - za dobre ispovjednike, i dobre ispovijedi!  Padovanski blagoslov...  ...prenesen u splitsko okruženje...  A mom fotografskom domoljubnom oku, nije promakao ni sljedeći znakovit i dirljiv i vrlo lijep grafit, u blizini kapucinske crkve Gospe od Pojišina:  |
Rudine - Centar "Mir" i dr. Lucija Čikeš
|
A eto jučer sam se zatekla i na obilježavanju 10 godišnjice neobičnog naselja i centra "Mir" u Rudinama, pored Kaštela Novog, te otvaranju novog Rehabilitacijskog centra tamo, gdje me se posebno dojmila elegantna i energična doktorica Čikeš (inače i zastupnica u Hrv. Saboru), kao i ministar Ljubičić koji je održao topao i prigodan govor, te čitava atmosfera tamo, o kojoj možda najbolje govori jedan stari članak iz Slobodne Dalmacije kojeg sam pronašla: Dr. Lucija Čikeš - zanimljiva žena  |
11.05.2007., petak
Kao Marija...
|
VI. Uskrsna (Blagdan Gospe Fatimske), Iv 14, 23-29 Kada smo prošli utorak, na našem molitvenom sastanku razmatrali Evanđelje od sljedeće nedjelje, kao i inače prema posebnoj metodi Zdenca: 1. Pročitati tekst Evanđelja 2. Prepoznati situacije u tekstu 3. Prepoznati: Što je volja Božja? 4. Tko su nositelji volje Božje? 5. Što su plodovi Božje volje? 6. Odgovoriti na pitanja: o tko je naš Bog? o gdje je naš Bog? o što želi i očekuje od mene? o što ja konkretno mogu učiniti? Primjer Zdenac metode za nedjeljno Evanđelje uočila sam svu dubinu predivnog Ivanovog teksta, koji nekako obuhvaća, a ipak zapravo samo zahvaća i prodire u, a zapravo samo dodiruje čitav misterij presvetog Trojstva, pa i samog utjelovljenja... "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ... Branitelj - Duh Sveti, koga će otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. " I u jednom trenutku, misleći na sličnost teksta s utjelovljenjem: "I riječ Tijelom postala", koje se na neki način ponavlja u svakome "tko ljubi i čuva Riječ...", još se ne sjetivši da je baš ove nedjelje i Blagdan Gospe Fatimske, pade mi na pamet Slavljenica - Gospa, kako je ona čuvala i prebirala u svom bezgrešnom srcu sve Božje riječi, i sve proživljeno s Isusom... Onda se sjetih predivne pjesme, koja kao da se isprepliće s prva dva retka ovog Evanđelja: KAO MARIJA Kao Marija da te ljubim, tvoju Riječ da čuvam ja, kao Marija da je nosim sred srca svojega. Samo tebi da se klanjam, samo tebi predam sve, da te ljubim srcem cijelim, kao Marija, Isuse. Kao Marija da te ljubim, tvoju bol da dijelim ja, kao Marija da te pratim sve do križa tvojega. Kao Marija da te ljubim, tvoj put da slijedim ja, kao Marija da ti služim, da ti predam život sav. I kao vrhunac razmatranja, pade mi na pamet kako bi se doista mogla ispreplesti ta dva teksta: Ako me tko ljubi, (kao Marija) čuvat će moju riječ, (kao Marija) pa će i Otac moj ljubiti njega (kao Mariju) i k njemu ćemo doći (kao Mariji) i kod njega se nastaniti (kao kod Marije!) |
Sv. Duje!!!
|
Naći se u Splitu, baš na blagdan sv. Duje, i to u nepreglednoj svečanoj procesiji, kojom se zapravo otvara nova riva, koja u Splitu ovih dana ne prestaje biti tema broj 1, doista je posebna privilegija, za jednu Zagrepčanku, a posebno mene, koja se ionako uvijek jako veselim svakoj dobroj fešti, a što ljepša i svečanija i važnija fešta, to je i veselje veće...Biti na svečanoj sv. misi koju je predvodio nadbiskup Eterović, uz kardinala Puljića, biskupa Komaricu, biskupe Ivasa, Prenđu, pa dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, s kojim mi se još od svečanih zavjeta s. Karmen u Bistrici, evo opet preklapaju putevi... IKA o proslavi sv. Dujma A poslije sv. mise, cijelo popodne provesti na novoj splitskoj rivi, prodajući misijske proizvode za misijske nakane, u neprekidnoj cjelodnevnoj splitskoj promenadi, sudjelovati u tradicionalnoj splitskoj tomboli - ma doista prava privilegija! O Svecu - zaštitniku Splita  Počelo je s kišobranima ispred sv. Duje u 10h  Već sv. misa je završila sa suncobranima na novoj rivi  Poslije završetka sv. mise i Hrvatske himne, krenula je svečana i živopisna procesija   Braća hrvatskog zmaja   Hrvatska mornarica (dobro se uklopio dječak u pozadini, koji je upao u kadar u svojoj - mornarskoj majici : )  Đakon s Biblijom  Svećenici...  Biskupi  Na našem štandu, na prepunoj novoj rivi...   I na kraju - vatromet!!! |
09.05.2007., srijeda
Poleti, galebe, poleti!
|
Neki dan sam pred našim splitskim stanom vidjela jednu neobičnu scenu, koja me nekako zbunila, i navela na razmišljanje...Naime, znala sam da se možemo razočarati u ljude, zapravo u neke svoje iluzije o njima, i u razne druge stvari...No, do tog trenutka nisam znala da se možemo razočarati i u ptice...Galebove... Galeb mi je uvijek prije bio pojam nečeg lijepog, plemenitog, uzvišenog, elegantnog...Njihovi letovi nad morem, elegantna zaranjanja, njihovi kliktaji - nekako životni i poticajni, budeći onu neku iskonsku radost u nama, potičući nas na divljenje životu i prirodi...I Bogu Stvoritelju. Posebno se sijećam jednog bijelog galeba, koji je nekako svečano, u nekim znakovitim krugovima nadlijetao okupljeno mnoštvo u Rijeci, prigodom Papine sv. mise tamo 7. lipnja 2003... Sjećala sam se i prekrasnog romana: Galeb Jonathan Livingstone... I sve vezano uz galebove, uvijek mi je bilo nekako poticajno, uzvišeno i svečano... I onda u našem splitskom kvartu ugledam sljedeću scenu:  Galeb i smeće Eto, riješila sam se još jedne svoje iluzije... Ili...Možda ovaj samo još nije sreo, niti čuo svog "Jonathana": "Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo - da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokažem što sam naučio..." ... Dugo Jonathan nije mislio na svijet iz kojeg je stigao, svijet u kojem je njegovo jato živjelo gluho i slijepo za ljepotu i radost letenja, upotrebljavajući krila samo za borbu i traženje hrane. Ipak bi ga se kadikad sjetio, makar na trenutak. ... - Gdje su ostali, Sullivane? - upita ga nijemo, služeći se već sasvim lako telepatskim sporazumijevanjem kakvim su se svi galebovi služili umjesto kriještanja i kričanja. - Zašto nas nema više? Ondje odakle sam došao bilo je ... - ... na tisuće galebova. Da, znam. - Sullivan klimne glavom.- Odgovor je u tome što si ti, Jonthane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova. Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života proživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću godina, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati. ... - Možeš otići bilo kamo i bilo kada, samo ako želiš - objasni mu starješina. - Ja sam bio gdje god i kad god sam poželio. - Pogleda preko mora. - Čudno je to. Galebovi koji prezru savršenstvo radi putovanja, putuju polako i nikad ne stignu na odredište. Oni koji se odreknu putovanja radi savršenstva, mogu stići svuda, u tren oka. Zapamti, Jonathane! Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su i mjesto i vrijeme beznačajni. Nebo je ... ... - Ja sam novajlija! Početnik! Moram još mnogo toga naučiti od vas! - Ne bih se složio, Jone - prekine ga Sullivan koji je stajao pokraj njega. - Ti učiš bez straha, kao ni jedan od svih galebova koje sam vidio u deset tisuća godina. Jato naglo utihne, a Jonathan se promeškolji od neugodnosti. - Možemo početi od vremena, ako želiš - obrati mu se Čjang. - i vježbati let u prošlost i budućnost. Tek nakon toga bit ćeš spreman da naučiš ono najteže, najmoćnije, ali i najzgodnije. Tada ćeš moći uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi. ... - Jone, ti si nekad bio izopćenik. Zar misliš da će te ptice tvoga jata htjeti saslušati? Znaš li onu uzrečicu: Onaj tko leti najviše vidi najdalje. Galebovi koje si napustio čuče na zemlji, kriče i bore se među sobom. Oni su tisuće kilometara udaljeni od neba - a ti bi htio da ga odande vide! Jone, pa oni ne mogu ni vrškove svojih krila! Ostani ovdje! Pomozi novim galebovima, onima koji su dovoljno visoko da vide ono što im želiš pokazati. ... -Svatko od nas je, u suštini, simbol Velikog Galeba, neograničen simbol slobode - govorio im je Jonathan kad bi se pred večer spustili na obalu. - Pravilno letenje korak je bliže mogućnosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti sve što nas ograničava. Radi toga uvježbavamo brzinsko i polagano letenje, akrobacije u zraku... ... A on im je pričao o vrlo jednostavni stvarima - kako je pravo svakog galeba da leti, kako je sloboda njihova prava priroda, i kako sve ono što se ispriječi toj slobodi treba odbaciti, bilo da je posljedica propisa, praznovjerja ili ograničenja ma koje vrste. - Odbaciti - javi se glas iz mnoštva - zar i zakon jata? - Jedini pravi zakon je onaj što vodi do slobode - odgovori mu Jonathan. - Nema drugog zakona! Galeb Jonathan Livingstone |
05.05.2007., subota
Ljubite jedni druge!
|
V. Uskrsna nedjelja - Iv 13, 31-33a,34-35, Otk 21, 1-5a Kako lijepa Isusova poruka i o-poruka ove nedjelje... "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." Pa, što ćeš više i što ćeš ljepše...Tako lijepe riječi, i to ne kao zamolba, već kao zapovijed, Isusova zapovijed, odmah nakon što "Juda iziđe" pokazati svoju "ljubav" prema Isusu, a neposredno prije, nego je Isus pokazao svoju Ljubav, prema svima nama, prema svakome od nas, svojom mukom i smrću na križu, svojim potpunim predanjem - nama... Baš me prilikom intervjua na Radio Mariji Bistrici, voditelj Zvonko najprije malo zbunio pitanjem: "Što za tebe znači biti kršćanin?"...Doista, pitanje - za koje nije dovoljno jedno pitanje, ni jedan odgovor, ni jedna čitava emisija...Trebala sam brzo nešto smisliti, da bude iskreno i efetkno i poticajno...Pade mi na pamet jedino: "Biti kršćanin - zapravo znači - Biti", no Zvonko je bio uporan: "Ali zašto baš kršćanin? Zamisli npr. da si sad u Japanu, nisi krštena, i nude ti se razne religije, što bi ti izabrala..." Opet sam se počela izvlačiti: "Pa to i jest bit misionarskog poziva - naviještati Kristovu riječ onima koji je još nisu čuli...", ali opet će Zvonko: "Ali ti? Što bi ti izabrala?" Ja rekoh: "Pa ja bih naravno izabrala kršćanstvo. Za druge ne garantiram..." Zvonko: "Ali zašto kršćanstvo? U odnosu na druge..." Sad me doista "isprovocirao", kao nekoć Isus sv. Petra: "Pa zato što jedino mi imamo Presveto Trojstvo, imamo Isusa koji je i Bog i čovjek, koji je svoj život dao za nas, ni jedna druga religija se ne može tako čime pohvaliti, tolikom Ljubavlju..." I konačno je Zvonko bio zadovoljan: "Znači - ljubav?" I ja (s olakšanjem) potvrdih: "Ljubav!!!"  Kip Srca Isusova u predivnoj kapeli splitskih Anćela (Ako zamislite da je Srce Isusovo donekle oblika Afrike, da je trnova kruna oko srca - kao ekvator preko Afrike, pogledajte (na karti) koju to afričku zemlju Isus pokazuje na svom Srcu! : ) Baš danas, na prvu subotu u mjesecu je u toj krasnoj kapeli cjelodnevno klanjanje, na kojem ću i ja sudjelovati sat vremena - jedva čekam! A kako mi se nedjeljno Evanđelje (opet) posebno sviđa, pomislila sam da je možda u popratnim čitanjima iz Novog Zavjeta Hvalospjev Ljubavi iz poslanice Korinćanima, to bi mi baš nekako pasalo...Ali nije, nego zanimljivo i znakovito čitanje iz Otkrivenja (21,1-5a) s naglaskom na Isusovoj rečenici (tako lijepo istaknutoj i u filmu Pasija, pri njegovom susretu s Majkom Marijom, sav izmučen, noseći teški križ): "Evo, sve činim novo!" A onda sam se sjetila i svog starog teksta s tim naslovom (iako drugačjim sadržajem) na p. Lukinim stranicama, kada je on 2002. objavio nekoliko mojih teksotva, pod pseudonimom "Matina" (jer sam Matina kći, a uz put i talijanski prijevod riječi "matina - jutro" mi se baš sviđa): Moj tekst iz 2002. |
Sv. Duje - Ante portas : )
|
I tako je mojih nekoliko zagrebačkih dana prošlo nevjerojatno brzo i lijepo, u subotu sam pomogla oko useljenja tetkičinoj novoj cimerici, u nedjelju s roditeljima bila u katedrali i na svečanoj sv. misi za godišnjicu pogibje Zrinskog i Frankopana, imala nekoliko dogovora sa svojim društvom, uspjela obići i nedovršenu kuću Zdenca u Dugom Selu, gdje će ako Bog da biti još jedna centar za pripreme za misije, sličan ovom našem splitskom stanu, jedino treba još treba na toj kući napraviti fasadu, urediti prizemlje, uz Božju pomoć i dobre ljude...Kuća je već sad lijepa, ima i malo vrta, i baš mi je drago da sam i tamo bila...U ponedjeljak sam definitivno dovršila posao prevođenja kataloga, i već je naručeno tiskanje potrebnog broja primjeraka...Dobar je osjećaj, nakon nekoliko mjeseci posla, znati da je sve uspješno dovršeno...Brat mi je obećao poslati primjerak kataloga, tako da ga imam za uspomenu i dugo sjećanje... Poslije posla još nekoliko dragih susreta, utorak - slavlje u Mariji Bistrici...A usput, kad sam već tamo, s. Ljilja me poslala na intervju o Udruzi Zdenac i mojim pripremama na Radio Mariju Bistricu - izravni prijenos, ali Bogu hvala i simpatičnom voditelju Zvonku, koji se dobro pripremio - intervju je stvarno lijepo uspio...Čak je Zvonko rekao svojim slušateljima: "Dragi slušatelji, ako me ne budete čuli sljedećih godinu dana, znači da sam i ja otišao u misije u Afriku!"...Bit će i repriza emisije ovaj tjedan. U srijedu sam već bila nazad, u već doista svom Splitu, te nastavila s uobičajenim programom priprema - rad s djecom u Maestralu popodne, tečaj francuskog navečer...Nakon čega sam se odmah uključila i u program proslave sv. Duje, lokalnom ribarskom feštom sv. Križa u splitskoj Varoši:    (Misionari se trebaju što bolje uklopiti u lokalnu zajednicu kamo dolaze, pa evo i to vježbam već u Splitu, aktivno sudjelujući u ribarskoj fešti : ))) A evo i cijelog programa proslave (plakati su po cijelom gradu, no na internetu nisam uspjela naći bolje od ovoga): Sudamja 2007 - Program A i Zdenac će imati svoj štand na rivi, gdje ćemo prodavati predmete s naših radionica - krunice, oslikano staklo, misijske slike, čestitke - svi prihodi za misije! A danas nam dolazi pomoći i Antonija iz Zagreba, s kojom sam bila na vječnim zavjetima u Mariji Bistrici, i toliko sam je zainteresirala za Zdenac i misije, da će i ona čitav ovaj vikend provesti s nama u Splitu, aktivno pomažući na štandovima i u svim drugim naših zadacima, kojih je doista ovdje nepresušan izvor, posebno u ovakvim prigodama, pa svaki novi par ruku izvrsno dođe! |
01.05.2007., utorak
Svečani zavjeti s. Marije Karmen od Duha Svetoga
|
s. Marija Karmen od Duha Svetoga "Marija Bistrica, (IKA) – S. Marija Karmen od Duha Svetoga (Karmen Kalogjera) položit će svečane zavjete 1. svibnja u 11 sati u bistričkom Karmelu za vrijeme mise koju će predvoditi dubrovački biskup Želimir Puljić, objavljeno je na internet stranici svetišta Majke Božje Bistričke. " Jako se veselim što ću sutra uspjeti otići i na slavlje drage i živopisne s. Karmen, vidjet ću i druge drage sestre tamo, sudjelovati u ovoj iznimnoj svečanosti, svim srcem i žarkim molitvama zahvalnosti za tako veliki događaj! Čestitat ću joj riječima bl. kard. Stepinca iz propovijedi 21. lipnja 1944. u Karmelu-Brezovica: "Redovničko naime zvanje nije ništa drugo, negoli potpuna posveta svega svoga bića Gospodinu Bogu našemu. Za redovnika ne postoje više materijalna dobra ovoga svijeta da bi ih mogao nazvati svojim privatnim vlasništvom. Redovnik se odriče svoje volje, da bi slijedio savršeno volju poglavara kao zastupnika Božjega. On se izjavljuje spremnim, da čuva savršenu čistoću duše i tijela, kako bi postao sličan onome, koji prema riječima Svetoga Pisma "pase među ljiljanima" (Pj 2,16)...Neka ovu vašu sestru ne zaplaše poteškoće, na koje nailazi svaki koji želi da provodi krijepostan život. Već su stari pogani imali poslovicu da su bogovi pred vrata krijeposti posuli znoj. No ako su krijeposti put koji vodi u nebo onda se svaki znoj stostruko isplaćuje, bez obzira, da one čine čovjeka sretnim već i u ovom zemaljskom životu." A kako evo upravo počinje i svibanj - Gospin mjesec, završit ću (odnosno započeti svibanj) njegovim citatom iz iste propovijedi: "Pogledajte Blaženu Djevicu Mariju i vidjet ćete, kakovim se savršenim siromaštvom, čistoćom i poslušnošću odlikovala Ona, koja nam je donijela Spasitelja svijeta, Isusa Krista Gospodina našega." P.S. Slavlje Na slavlju s. Karmen je bilo posebno lijepo, uz dubrovačkog biskupa, i još desetak svećenika, u prepunoj karmelskoj kapeli...Biskup je održao lijepu i toplu propovijed, uz slavljenicu s. Karmen, posebno spomenuvši i novu kandidaticu (našu prijateljicu : ) koju vidi iza rešetaka, pohvalivši taj tijek karmelskog života: "Jedna polaže vječne zavjete, jedna prve, jedna slavi oblačenje, jedna tek ulazi...Tako to Bog daje..." U našem društvu, koji smo stigli s dva auta, bilo je i par djevojaka, koje su se prvi put susrele sa samostanskim i klauzurnim načinom života...Bilo je simpatično promatrati ih kako se nadviruju, ne bi li što bolje vidjele tijek svečanosti, i prostraciju s. Karmen, dok smo svi zajedno molili litanije svih svetih...Na žalost, radi velike gužve nismo skoro ništa vidjeli, ali smo svim srcem i dušom sudjelovali u svečanosti, i u duhu bili zajedno sa slavljenicom - s one strane rešetaka... Poslije smo svi zajedno otišli na malu svečanost u obližnji restoran, i predivno se dalje družili, uz dalmoške melose, i biskupske blagoslove, i vino s Korčule točeno specijalno za ovu prigodu:  (Ostale slike s druženja, čim ih dobijem mailom...) |
