Poleti, galebe, poleti!
|
Neki dan sam pred našim splitskim stanom vidjela jednu neobičnu scenu, koja me nekako zbunila, i navela na razmišljanje...Naime, znala sam da se možemo razočarati u ljude, zapravo u neke svoje iluzije o njima, i u razne druge stvari...No, do tog trenutka nisam znala da se možemo razočarati i u ptice...Galebove... Galeb mi je uvijek prije bio pojam nečeg lijepog, plemenitog, uzvišenog, elegantnog...Njihovi letovi nad morem, elegantna zaranjanja, njihovi kliktaji - nekako životni i poticajni, budeći onu neku iskonsku radost u nama, potičući nas na divljenje životu i prirodi...I Bogu Stvoritelju. Posebno se sijećam jednog bijelog galeba, koji je nekako svečano, u nekim znakovitim krugovima nadlijetao okupljeno mnoštvo u Rijeci, prigodom Papine sv. mise tamo 7. lipnja 2003... Sjećala sam se i prekrasnog romana: Galeb Jonathan Livingstone... I sve vezano uz galebove, uvijek mi je bilo nekako poticajno, uzvišeno i svečano... I onda u našem splitskom kvartu ugledam sljedeću scenu:  Galeb i smeće Eto, riješila sam se još jedne svoje iluzije... Ili...Možda ovaj samo još nije sreo, niti čuo svog "Jonathana": "Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo - da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokažem što sam naučio..." ... Dugo Jonathan nije mislio na svijet iz kojeg je stigao, svijet u kojem je njegovo jato živjelo gluho i slijepo za ljepotu i radost letenja, upotrebljavajući krila samo za borbu i traženje hrane. Ipak bi ga se kadikad sjetio, makar na trenutak. ... - Gdje su ostali, Sullivane? - upita ga nijemo, služeći se već sasvim lako telepatskim sporazumijevanjem kakvim su se svi galebovi služili umjesto kriještanja i kričanja. - Zašto nas nema više? Ondje odakle sam došao bilo je ... - ... na tisuće galebova. Da, znam. - Sullivan klimne glavom.- Odgovor je u tome što si ti, Jonthane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova. Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života proživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću godina, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati. ... - Možeš otići bilo kamo i bilo kada, samo ako želiš - objasni mu starješina. - Ja sam bio gdje god i kad god sam poželio. - Pogleda preko mora. - Čudno je to. Galebovi koji prezru savršenstvo radi putovanja, putuju polako i nikad ne stignu na odredište. Oni koji se odreknu putovanja radi savršenstva, mogu stići svuda, u tren oka. Zapamti, Jonathane! Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su i mjesto i vrijeme beznačajni. Nebo je ... ... - Ja sam novajlija! Početnik! Moram još mnogo toga naučiti od vas! - Ne bih se složio, Jone - prekine ga Sullivan koji je stajao pokraj njega. - Ti učiš bez straha, kao ni jedan od svih galebova koje sam vidio u deset tisuća godina. Jato naglo utihne, a Jonathan se promeškolji od neugodnosti. - Možemo početi od vremena, ako želiš - obrati mu se Čjang. - i vježbati let u prošlost i budućnost. Tek nakon toga bit ćeš spreman da naučiš ono najteže, najmoćnije, ali i najzgodnije. Tada ćeš moći uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi. ... - Jone, ti si nekad bio izopćenik. Zar misliš da će te ptice tvoga jata htjeti saslušati? Znaš li onu uzrečicu: Onaj tko leti najviše vidi najdalje. Galebovi koje si napustio čuče na zemlji, kriče i bore se među sobom. Oni su tisuće kilometara udaljeni od neba - a ti bi htio da ga odande vide! Jone, pa oni ne mogu ni vrškove svojih krila! Ostani ovdje! Pomozi novim galebovima, onima koji su dovoljno visoko da vide ono što im želiš pokazati. ... -Svatko od nas je, u suštini, simbol Velikog Galeba, neograničen simbol slobode - govorio im je Jonathan kad bi se pred večer spustili na obalu. - Pravilno letenje korak je bliže mogućnosti da izrazimo svoju pravu prirodu. Moramo odbaciti sve što nas ograničava. Radi toga uvježbavamo brzinsko i polagano letenje, akrobacije u zraku... ... A on im je pričao o vrlo jednostavni stvarima - kako je pravo svakog galeba da leti, kako je sloboda njihova prava priroda, i kako sve ono što se ispriječi toj slobodi treba odbaciti, bilo da je posljedica propisa, praznovjerja ili ograničenja ma koje vrste. - Odbaciti - javi se glas iz mnoštva - zar i zakon jata? - Jedini pravi zakon je onaj što vodi do slobode - odgovori mu Jonathan. - Nema drugog zakona! Galeb Jonathan Livingstone |
