Evanđelje u živo
|
Evo, probat ću večeras bar malo nadoknaditi zaostatke... Naime, nisam stigla niti prokomentirati zadnje dvije korizmene nedjelje, ali sam ih zato doživjela i proživjela u stvarnom životu... Tako sam npr. za 2. korizmenu nedjelju, kada je bilo Evanđelje o Isusovoj preobrazbi na Taboru (Lk 9, 28b-36), i ja bila na svojevrsnom Taboru, sa svojevrsnim Isusom...Tj. u Malom Lošinju, sa v. Sucem, koji i duhom, a čak i fizički, da ne govorim o njegovim stigmama, doista asocira na preobraženog Isusa...Posebno u trenutku kad s Kristom - u Presvetom Sakramentu prolazi kroz dvoranu, a mnoštvo vjernika - zasjenjeni, omamljeni, pa i prestrašeni, slave Isusa - ne znajući što govore, neki u jezicima, neki pjevanjem, klečeći, šireći ruke, svi spremni - barem u tom trenutku bespogovorno slušati glas iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" A možda je zapravo i najbolje šutjeti...I nikome ne kazivati što smo sve tamo vidjeli i doživjeli...I kako nas u trenucima vježbanja molitve srcem, "bijaše svladao san", a "kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu..." U svakom slučaju, najbolja korizmena duhovna obnova, pravo pročišćenje, prava preobrazba i osnaženje za dalje...Pogotovo uz cjelodnevnu mogućnost klanjanja pred Presvetim, tako izbliza doživljenim...Mogućnost ispovijedi kod neumornog fra Ćire iz Livna, koji je ispovijedao tako reći dan-noć, preko 200 ljudi od prisutnih oko 800...Dirljivo je bilo kad je fra Ćiro na kraju seminara pozvao v. Suca u Livno, srdačno ga pozdravivši i poljubivši, kako je rekao "u njegove stigme", najprije u križ na čelu, a potom i u obje ruke...    Umjetnička djela v. Suca, koja su krasila dvoranu (including me : ))) I onda je došla 3. korizmena nedjelja, i mali predah od burnih doživljaja na Taboru, u Božjoj prirodi samoborskog gorja...Sjećate se kako sam se veselila rascvalim krošnjama...No, dogodilo mi se razočaranje, slično onome koje je doživio Isus u Evanđelju 3. nedjelje (Lk 13, 1-9), radujući se kao vinogradar smokvinom plodu, ali nije ga našao... Tako i ja umjesto proljetne prirode, kojoj sam se veselila, naiđoh na skoro jesenski ugođaj...Ipak je tamo hladnije nego u Zagrebu, pa očito sve malo kasni...Tek tu i tamo naišli smo na prve vjesnike proljeća... Proljeće u Zagrebu, u mom kvartu  I jesen u samoborskom gorju  Uz tek blage naznake proljeća  Kao što uvijek tamo gdje je križ:  nekako proviruje Gospa, da ublaži, olakša, najavi - Uskrs...  za kojeg se ovim križnim putem po samoborskom gorju priprema i čitava naša "planinarska grupa", na slici pred domom sv. Bernarda, gdje smo imali nezaboravno sjećanje na Taize susret, uz odgovarajuće molitve, i Milivojevu gitaru, grah za večeru i svježi sir s vrhnjem za doručak:  za koje su se pobrinule živopisne bakice, iz obližnjeg Dragonoža:  koje su samo za našu hodočasničku skupinu otvorile lokalnu crkvu, te sudjelovale u našoj pjesmi i molitvi, što će sigurno ući u "povijesne anale", ovog inače tihog i mirnog mjestašca : ))) |
