Gdje je tajna skrivena....
27.09.2009.
Teme našeg blogera izvorni_život, neiscrpna su inspiracija.
Prvo me zaškakljao tišinom…. a jučer je spomenuo znanje koje je zakopano duboko u nama…. tajne koje možemo otkriti ako to doista želimo.
Od malena se volim povlačiti u svoj svijet… svoju tišinu. Oduvijek sam se tamo osjećala sigurno i zadovoljno…. ali dugi niz godina nisam znala njegovo stvarno značenje.
Već danima imam potrebu otvoriti temu o tom svijetu… Svaki put kad krenem…. nisam sigurna da li ću pronaći prave riječi… i neće li po mene doći kola hitne pomoći.
No ipak ću pokušati….
Nemam oltare, nemam naučene tehnike kako ulazim u svoj svijet. Potpuno sam samouka… ili ipak možda nisam. Možda me u taj svijet netko dozvao… svojom toplinom namamio. Dešava mi se to spontano... Čitam da ljudi biraju vrijeme za meditaciju, postoji određeno vrijeme koliko meditiraju, postoje tehnike koje im u tome pomažu. Kod mene nije tako. Meni se to naprosto dešava… neplanski. Nemam ja pojma kako se to zove, ali znam čemu služi.
Već sam vam pisala da sam se kao šesnaestogodišnjakinja zaljubila u Berninijev kip Sv.Tereze u ekstazi…. čak sam toj grudi kamena napisala i pjesmu. E… to je to! Dešava mi se ono što možete vidjeti na licu Sv. Tereze. Padam u neko stanje ushićenja…. lijepog uzbuđenja, razdraganosti… zanosa. Obično mi se to dešava kad vozim svoje duge dionice do posla ili s posla, ako mi radio nije uključen… i najčešće prije sna. U takvo stanje me može dovesti glazba ili pročitani tekst koji me dotakne. Obično sve krene s mislima koje vrtim u glavi i koje me muče kroz dan. Krene spontani niz sjećanja… ponekad se sjetim odlomaka iz knjiga koje sam čitala prije dvadeset godina… ili izjave nekog mog moralnog uzora koje su izrečene tako davno…. i kada su izrečene nisu mi se činile toliko važne, da ću ih nakon toliko godina izvlačiti iz nekih svojih skrivenih foldera. Najčešće su to očeve rečenice, ali i rečenice mnogih koji su me ostavili, a puno su mi značili. Ne govore oni meni sada… nego u meni spontano izviru njihove misli koje su mi davno ispričali…. jer je došao trenutak kada su mi one strašno važne. Ne pojavljuju mi se samo misli mrtvih ljudi…. Pojavljuju mi se misli ljudi koje viđam svakodnevno… ali to su opet neke stare izjave… koje sam očito pažljivo pospremila negdje duboko u sebi. Ti bljeskovi nisu nepovezani…. oni se nadovezuju na ono što mi se trenutno događa…. spajaju se u priče sa nekim drugim asocijacijama i dovode me do odgovora na pitanja koja su me mučila prije no što sam potonula u sebe…. U tom svijetu postoje mirisi… ali ne mirisi ovog trenutka… nego živo sjećanje na neke davne mirise, zvukove, boje, okuse…
To je svijet u kojem punim baterije. Do prije nekih pet godina… često sam ga prekidala i misli prebacivala na stvarnost…. ali onda sam se naučila opustiti i prepustiti.
U tom svijetu se osjećam voljeno, zagrljeno, snažno, hrabro, nepokolebljivo…. a sve te to u meni nešto potiče. Kad izronim u stvarnost… osjećaj ostaje. Ne bojim se više smrti, ne bojim se bolesti, ne bojim se zlih ljudi. Ne diraju me mnoge stvari koji su me nekad izjedale.
I u stanjima kad sam „budna“ osjećam svijet iznutra…. Pomoću njega u očima ljudi koje tek upoznajem vidim njihove skrivene svjetove i nepogrešivo ih svrstavam u svoje vrijednosne tablice. I taj sam osjećaj u početku znala zanemarivati i ne vjerovati mu… ali vrijeme mi je uvijek i baš uvijek pokazalo… da je taj prvi osjećaj ispravan.
U tom svijetu sam se naučila boljoj koncentraciji u budnom stanju. Počela sam analizirati i povezivati razne događaje koji prethode nekim rezultatima. I došla sam do zaključka da ništa nije slučajno, ali ništa nije ni bez našeg izbora i djelovanja. Nama se nude prilike, mogućnosti i odgovori… a na nama je da ih povežemo i donesemo konačnu odluku – IZBOR!
Ma na koji način se samo „otvaraju karte“, bljeskaju prilike… spontani susreti, ljudi, obale, nebo, oblaci… energija… strašna sila koja nas sve pokreće. Kako li se samo razmrse čvorovi, rješavaju naizgled nerješivi problemi… koliko je samo čudnih i nepredviđenih situacija koje nam pomažu na našem putu. I dalje se dešavaju padovi... i dalje se ja ljutim, plačem i vrištim.
U takvim stanjima često zaronim i izranjam s rečenicama koje predviđaju, koje su poput molitve da dobro pobjedi zlo. U tom trenutku mi se čine kao vapaj malog crva… koji nitko ne čuje, a onda mi vrijeme dokaže da vapaj nije bio uzaludan. Ponekad se osjećam poput vještice koja je unaprijed znala što će se dogoditi.
Sav taj savršeni mehanizam reda… koji funkcionira u savršenom ritmu, pokreće samo čista i iskrena misao… Ta čista i iskrena misao povezuje se sa istim takvim mislima drugih ljudi i zajedno se pretvaraju u Čaroliju.
Taj svijet je poput enciklopedije…. velike knjižnice….u njemu je pohranjeno sve što smo doživjeli, mnoge priče koje su doživjeli drugi, a mi smo ih iz nekog razloga pohranili.
U svim tim pohranjenim podacima skrivaju se nepogrešivi odgovori na probleme koji nas muče SADA. Samo ih treba željeti i znati pročitati. U tom svijetu nema nama poznatog protoka vremena…. jer u njemu su živi i oni kojih u materijalnom svijetu više nema… njihove duše ostavile su zapise koji su nam dragocjeni i mogu nam pomoći. To je svijet koji nam jasno i odlučno daje odgovore što je dobro, a što zlo… samo ako ih želimo čuti.
Taj svijet nas uči da nismo centar svemira, da nismo najvažniji na svijetu… nego smo tek mali kotačić u tom mehanizmu… Ali isto nas tako uči da je baš svaki kotačić važan.
U tom svijetu se ne napuhuje naš ego… ali osjećamo LJUBAV i raste nam samopouzdanje… tako prirodno, izvorno i lijepo…. Tko zna kamo odluta naša misao da bi dospjela u taj svijet… možda iznad oblaka…. jer iznad oblaka nema laganja… sve je istina…
I nadovezat ću se na prošlu temu…. i napisati ono u što čvrsto vjerujem. Nema te grupe na ovom svijetu, a koju čine ljudi, koja bi pojedincu mogla podariti takvu sigurnost, toplinu, ljubav i zadovoljstvo, kao što je svijet koji spava u nama.
... kao kad kupiš dva - a dobiješ tri.... Pročitaš temu i dobiješ priču na dar....
Poslije mnogih bitaka u kojima se proslavio, jedan je japanski ratnik, samuraj, poželio naći mudraca, kojemu bi postavio nekolika važna pitanja.
Samuraj je bio orijaš, o pojasu je nosio mač, a čelo mu je bilo namršteno. Svi su mu se u strahu sklanjali s puta. On stiže pred vrata jednoga hrama, uđe u nj i ne pitajući nikoga za dopuštenje; i nađe se u prostranoj odaji za meditaciju. Tamo je sjedio malen, mršav svećenik. Ratnikov je mač zvečao dok je ovaj koračao približavajući se svećeniku.
“Oj mudri čovječe”, reče samuraj, “ja sam slavni vojskovođa, za mnom su mnoge bitke, mnogi osvojeni gradovi i pokoreni narodi. Kadar sam osvojiti sve što pogledam. Ali ne mogu naći odgovor na pitanje: gdje je i što je raj, i gdje je i što je pakao? Daošao sam k tebi da mi to kažeš, ako znaš”.
Svećenik se i ne pomače s hasure, na kojoj je sjedio. Prezrivo promotri došljaka, i reče:
“Kažeš da si vojskovođa? Pričaj to nekomu drugom. Pogledaj kako si prljav, zarastao u bradu, i neuljudan. Osim toga, zaudaraš. Sigurno se mjesecima nisi okupao. A rekao bih i da si glup i umišljen, jer oholost i glupost su braća blizanci”.
Dok je svećenik još govorio, samuraju se zažariše obrazi, ruka mu šćepa balčak mača, cijelo mu se golemo tijelo treslo od bijesa. I upravo kad je vadio mač da njime posiječe svećenika, ovaj mu tiho reče:
“Eto vidiš, to je pakao”.
Samuraj zastade s rukom u zraku. Usta mu se razjapiše, oči mu se napuniše suzama. Shvatio je u trenutku kakva se neustrašiva i velikodušna osoba nalazi pred njim - osoba koja je stavila na kocku svoj život, da bi mu odgovorila na pitanje kako valja. Preplavi ga osjećaj stida i zahvalnosti. Odjednom je osjetio ljubav i poštovanje prema malenomu, mršavom svećeniku.
“Oprosti mi”, prošaputa vraćajući mač u korice.
“A to je raj”, nježno mu tada reče svećenik. “Ovo što osjećaš, to je raj”.
(Japanska priča iz baštine zena, prevela i prepričala V.K.)
Križ na leđima
19.09.2009.
"Bezličnost u kojoj čovjek bez Boga gubi svoje lice, a hrvatska kultura bez Kristova križa i uskrsnuća tone u neprepoznatljivost.“
Ovo je izjava nadbiskupa Bozanića sa 278. zavjetnog hodočašča u Mariji Bistrici.
Lako se prepoznaje kome to nadbiskup lijepi etiketu bezličnosti. Opet su ateisti na udaru.
No već su navikli na ovakve uvrede i napade… pa mu neće jako zamjeriti.
Vrijeđa nadbiskup i šarenu hrvatsku kulturu…. jer hrvatsku kulturu ne čini samo ono što joj podarilo kršćanstvo… nego su u nju utkani mnogi utjecaji kroz burnu i dugu povijest.
Zar je religija i križ jedino po čemu smo prepoznatljivi?
I reklama za Ožujsko pivo ima sličnu poruku…. „Budi ponosan“…. dres-uniforma s kvadratićima, pivušina i omamljen udri brigu na veselje.
Bitno je pripadati…. biti napaljen bilo čime što se odnosi na stado. Ako na neka ponašanja iz stada nisi ponosan… tada si zviždač, tada si izdajica domovine, tada si bezličan, neprepoznatljiv i zao.
Predugi vremenski period komunjare su stišavale osjećaje pripadanja, često na vrlo neprihvatljive načine. U narodu se rodio bunt…. koji se poput vulkana aktivirao devedesetih.
U crveno doba nisam imala problema s jasnim prepoznavanjem gdje sam rođena i koje sam nacionalnosti. I s vremenskim odmakom ne priznajem da je Hrvatska tada bila manje Hrvatska. Do devedesetih je moja Hrvatska bila u Jugi, sada je na vjetrometini ružnih događaja i zloupotrebljavaju je oni koji su najglasniji Hrvati i vjernici, a uskoro će se naći u EU… i sasvim sigurno nam nitko neće oteti našu nacionalnost. Stalno se spominje prepoznatljivost i kako je moramo čuvati. Jutros sam u radio vijestima čula da Australija ne želi izručiti ratnog zločinca u Hrvatsku, jer misle da u toj zemlji neće imati pravedno suđenje. I to je vrsta prepoznatljivosti. Eto… čak i u dalekoj klokaniji prepričavaju naše probleme s pravosuđem. Ima tu još puno toga. Prepoznatljivi smo i po premlaćivanju stranih turista….a kad strani mediji napišu tekst o tom ponašanju strašno se ljutimo i u tome prepoznajemo razne svjetske urote.
Nacionalnost nije nešto za što sam se trebala truditi… nešto što sam trebala učiti. Dobila sam je rođenjem. Naravno da volim svoju domovinu… pa to mi je jedina domovina.
Ali bezlična sam i neprepoznatljiva jer ne osjećam histeriju kad ljudi u kvadratićima trče po zelenom terenu, kad vođe izvikuju: „Samo je Bog iznad Hrvata“, kada se pripadnici moje nacije iživljavaju nad manjinama. Bezlična sam i neprepoznatljiva jer u mom domu ne visi križ… ali to ne znači da Bog ne stanuje s nama. Bog se ne skriva u suvenirima i simbolima, nego živi u ljudskom srcu. Bezlična sam i neprepoznatljiva jer ne robujem rodbinskim odnosima, kumstvima, zavičajnim klubovima i bilo kojoj drugoj vrsti pripadanja.
Nije lako živjeti tako feleričan… bezličan i neprepoznatljiv. Sve moraš sam. Nema cendranja, žicanja i oslanjanja na bilo koga… ali nema ni ustupaka bilo kome, samo zato što je iz iste grupe. Kad si previše iskren i skrešeš nekome u njonju ono što ga ide, uvijek skače grupa… i uvijek se boriš sam protiv svih.
No ipak moram priznati da sam često osjećala bliskost s drugim ljudima… često su se u borbama za neku ideju stvarale i privremene grupe. Često su mi u pomoć priskakali nepoznati ljudi, kao što sam i ja nepoznata uskakala drugima. Mi smo se pronašli srcem…. tu bliskost ne određuje vjera, zavičaj, nacija ili nešto treće. To su odnosi kada se ljudi poštuju zbog osobina koje nose…. u tom odnosu se ljudi poštuju i nikada im ne pada na pamet od drugih tražiti nešto protuzakonito i nemoralno. Niti to traže, niti su tako nešto spremni činiti za druge.
No nije mi bila namjera pisati o meni… ovo je tek uvod kojim objašnjavam kut iz kojega pišem ovaj post.
Sa zanimanjem pratim život pojedinaca u grupi. Na prvi pogled se čini da im je puno lakše živjeti nego usamljenim jahačima. Toplo im je u stadu jer ih griju druga tjelesa, imaju zajedničke rituale i to im očito puno znači, zajedno piju pivušinu i padaju u trans zbog lopte, zapošljavaju pripadnike svoje grupe, ili se pak zapošljavaju preko svojih, sređuju sve preko veze… u grupi je uvijek netko tko zna dobar savjet kako zaobići propise, kako dobiti mjesto na fakultetu, u vrtiću, bolnici… ma sve ono što usamljenim jahačima znači životni problem.
Nema nepremostivih problema… jer uvijek imaju koga nazvati, uvijek se imaju na koga nasloniti. Usluga za uslugu. Pa kako nećeš nešto učiniti rodijaku ili kumu?!!!!
Vezanost je čvrsta…. Za svoje ljude se krade, laže, pa i ubija ako treba! Cijeli svijet pokušavaju uvjeriti kako je samo život u stadu jedini ispravan životni izbor.
Na prvi pogled djeluju nepobjedivo. Njihovo bahato ponašanje poručuje da se osjećaju moćno i nedodirljivo. Gaze pred sobom sve što ugrožava njihovu grupu.
I bili su nedodirljivi. Ništa njima nisu mogli usamljeni jahači, ništa njima nisu mogli propisi…. jer su se pobrinuli da svuda i baš svuda umreže ljude iz svoje grupe.
Kod Kačunka na blogu jedan vjernik komentira: „Pa kakvi su to vjernici kojima je Ustav iznad vjere?“ A ja se pitam… pa u čemu je to Ustav u suprotnosti s pravom vjerom… i kakvi su to vjernici koji ne poštuju propise vlastite zemlje?!!!
Što se dogodilo? Počeli su se glodati između sebe. Čitam ovih dana o Buljubašiću… Jadan lik. On ni ne kuži da postoji život izvan grupe. Tako su ga učili od rođenja… on je odani član grupe i u tome nema ništa loše. Loše je to što je on za svoju grupu bio u stanju učiniti sve i baš sve. Lažirati izbore, kršiti propise. Ne kuži on u čemu je problem. Pa njegova grupa je izvan i iznad svega. Dao je i dobio je. No zaboravili su mu reći da mora lagati kad ga pitaju o onome što je dobio. Odbacili su ga ko pseto…zbog iskrenosti… jer im je taj priprosti čovjek svojom iskrenošću ugrozio interese i razmaknuo kamuflažu koju tako dugo i pažljivo njeguju. I Glavaša su odbacili ko pseto! (i neka netko slučajno ne pomisli da mi ga je žao) I puno svojih kauboja su se riješili.
Gledam sve te odbačene jadnike i ne, ne naslađujem se… a godinama gledam kako oko sebe siju zlo i nered. Nemam snage za naslađivanje… jer je šteta koju su učinili prestrašna!
Svojim ponašanjem uništili su zemlju u koju su se kleli i na sav glas vikali da su najveći među najvećima… uništili su mnoge ljude, a i svoje obitelji.
Što im sada vrijedi svo to bogatstvo koje su nečasno stekli…. kad će u povijesti biti zabilježeni kao kriminalci, a našu zemlju su učinili itekako prepoznatljivom po kriminalu? Djecu i unuke su obilježili svojim nečasnim ponašanjem. Ne, ne mogu zamisliti kako se osjećaju njihova djeca…. ali danas itekako znam koliko je nemjerljiv ovaj ponos kojim su obojana sjećanja na mog oca.
Pretpostavljam da je strašno kada netko - tko ne zna živjeti bez grupe ostane sam… i to u ne lakim životnim trenucima.
I ta čarobna Sudbina… ili Bog… ili Zvijezde… (ma malo je važno kako se to nešto zove) nas ovim primjerima uči da ne postoje grupe u kojima se možemo sakriti od samih sebe, koje nas mogu zaštiti od nas samih. Ne postoji taj novac koji može oprati grijehove… a oprosti koje nam izgovaraju neki likovi u haljinama su tek dio rituala i ne važe ako se ne možemo pogledati u ogledalo.
I opet se sjetim reklame: „Budi ponosan!“ Na što? Na ove likove? Zar su ponosni pripadnici njihove političke ili vjerske grupe na njih? Razmišljaju li sada oni koji su još skriveni u grupi da se to i njima sutra može dogoditi?
Mislim da nadbiskup nema razloga za brigu. Tako je svejedno da li će nam križevi biti na zidovima… mi imamo svoj KRIŽ kojeg nam nitko ne može skinuti. A taj križ su upravo ovakvi pojedinci koji se skrivaju iza križeva, stranaka, nacije. Naš križ su loše navike koje su nam ukorijenili…. Na žalost, oni su križ koji svi mi nosimo na svojim leđima. To je križ koji nas čini prepoznatljivima. Taj križ nam je na silu nametnut, a najveći teret nose oni koji nikada nisu potpisali pristupnice toj i takvoj grupi, oni koji se nikada nisu osjećali njenim dijelom. I sada bi još trebali pjevati: „Budi ponosan!“
Kaj god! Sramim se pred civiliziranim svijetom zbog svih tih spodoba koje su nas ponizile, pokrale i upropastile. Nikada nam se nitko zbog toga neće ispričati…. čak nam neće ni pomoći kad budemo snosili posljedice njihovih ponašanja.
Rujanski prosvjedi
03.09.2009.
HRVATSKA UDRUGA SINDIKATA organizira niz PROSVJEDA koji će se održati dana:
9. rujna 2009. (srijeda)...........u VINKOVCIMA, u 11,00 sati, Stadion malih sportova
10. rujna 2009. (četvrtak)........u OSIJEKU, u 19,00 sati, Trg Ante Starčevića
11. rujna 2009. (petak).............u ŠIBENIKU, u 18,00 sati, Trg Pavla Šubića
12. rujna 2009. (subota)...........u PULI, u 10,00 sati, Tržnica
12. rujna 2009. (subota)...........u RIJECI, u 18,00 sati, Trg kod hot."Bonavia"
14. rujna 2009. (ponedjeljak)..u SPLITU, u 18,30 sati, Riva
Središnji PROSVJED održat će se dana 15. rujna 2009. (utorak) u 16,00 sati u ZAGREBU, na Trgu bana Josipa Jelačića.
Najavljeni prosvjedi izazvali su niz komentara u medijima.
Zašto su vladajući protiv prosvjeda?
Zato što HUS:
- očekuje da Vlada ukine nametnute poreze i namete.
(ukidanje kriznih poreza, vraćanje stope PDV-a na 22%, izuzimanje iz sustava PDV-a što je moguće većeg broja artikala široke potrošnje i svakodnevne upotrebe)
- poziva Vladu da povuče protupravnu preporuku o smanjenju plaća u državnim poduzećima.
- traži stimuliranje osobne potrošnje građana, a što je preduvjet ozdravljenja proizvodno orijentiranog gospodarstva.
- traži maksimalnu zaštitu domaće proizvodnje.
- Traži hitan obračun s kriminalom i korupcijom.
Zašto opozicija bahato i s podsmjehom komentira prosvjede:
Zato što HUS:
- traži da se formira krizna ili Vlada spasa, sastavljena od stručnih i sposobnih ljudi, jer smatra da je to puno bolje od raspisivanja novih izbora koji nam ne jamče da će biti bolje.
Zahtjevi HUS-a su u suprotnosti sa interesima vladajućih, ali i interesima opozicije… jer da se udovolji ovim zahtjevima nema više sigurnosti koju omogućava stranačka pripadnost, nema više skrivanja nesposobnih i proturanja istih na važna mjesta u državi, a s kojih isti ti nesposobnjakovići i politički uvlakači čine veliku štetu ovom narodu.
HUS u vlasti traži one koji znaju, hoće i mogu… obrazovane, stručne i politički nezadojene. HUS traži PRAVNU DRŽAVU u kojoj će se konačno poštovati propisi ove zemlje.
Zašto ostale sindikalne središnjice ne kreću u ove prosvjede?
Zato što je gospođi Knežević prerano, nije se stigla pripremiti. Valjda je njihovom članstvu dobro ovako…. pa smatraju da još nije vrijeme za prosvjede. Koji su ostali razlozi…. pokušajmo dokučiti u svojim glavama… i nemojmo se baviti njima… jer imamo važnijeg posla.
Zašto Crkva podržava prosvjede?
Zato što su lukavi i kuže da se klima onima s kojima su do sada tikve sadili… pa procjenjuju da je u ovim vrtoglavim vremenima najmudrije ostati uz narod…. jer od njega i žive.
Čitam tekstove u kojima se ističu negativni motivi Crkve. Osobno mislim da su sada motivi manje važni…. i smatram da je odlično što su javno podržali ove prosvjede.
Vladajući tvrde da je HUS lijevi, a opozicija tvrdi da je HUS HDZ-ov!
Lažu vam! Prozirno vam lažu da bi zaštitili svoje interese!
HUS je sindikalna središnjica koja okuplja 50.000 članova. U HUS je udruženo 116 sindikata iz cijele Hrvatske, a obuhvaćaju: radnike iz brodograđevne i metalske industrije, naftne i kemijske industrije, lučke djelatnosti, drvne i papirne industrije, poljoprivredno-prehrambene industrije, trgovine, ugostiteljstva i turizma, elektroprivrednih djelatnosti, osiguranja i zdravstva, državne uprave, prometa i veza, predškolskog odgoja itd.
HUS u svoje članstvo okuplja radništvo iz Republike Hrvatske bez obzira na političku, rasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, a radi zaštite prava i interesa svojih članova.
HUS ovaj prosvjed ne organizira samo za članstvo. Pozvani su svi građani Republike Hrvatske, radnici, nezaposleni, studenti, umirovljenici i svi oni kojima je na prvom mjestu izlazak iz krize, svi oni koji žele svojim radom, odgovornim i moralnim ponašanjem osigurati dostojanstven život za sebe i svoje obitelji.
Jedini i neprikriveni interes onih koji organiziraju najavljene prosvjede je boljitak hrvatskih građana.
Kao što narod ima priliku na izborima izabrati... tako i na prosvjedima ima priliku glasno naglasiti svoje nezadovoljstvo.
Ako podbace rujanski prosvjedi... to će značiti da je narod zadovoljan s ovakvom situacijom i da želi da mu i dalje bude tako…. ili je pak toliko tupav i kukavički… pa onda nije ni zaslužio drugo nego ovo što mu se dešava.
Ja nisam zadovoljna... pa sam zbog toga bila na niz prosvjeda, a ići ću i na ovaj.
DODATAK:
Naš bloger Izvorni_život napisao je odličnu temu o buntu... Molim vas PROČITAJTE...
Lagana tema
01.09.2009.
Na prošloj temi mi se netko požalio da su mi teme teške…. pa sam se odlučila na malo lakšu temu… s jednim receptom za lagani kolač i jednom laganom pjesmom.
Volim kuhati i peći kolače. Moje glavne učiteljice bile su mama, svekrva, starije kolegice na poslu, a s vršnjakinjama sam već bila u situaciji razmjenjivati iskustva i recepte.
U zadnjih deset godina bilo je puno virtualnih savjetnica i savjetnika… puno novih kulinarskih doživljaja i novih vrsta jela. Sva ta istraživanja obogatila su jelovnik moje obitelj, ali bilo je i jela koje smo probali samo jednom… i sasvim sigurno se kod nas više neće pripremati.
Razlog ove teme je novi recept za jedan jednostavan, lagan i odličan kolač. Taj recept je poseban jer sam ga dobila od jedne mlade Dalmošice. Rijetko sam u situaciji da mi puno mlađe osobe otkrivaju nešto novo.
Uz brojne kolače koje radim, tu su i razne pite: od jabuka, jabuka i oraha, sira…. a ona mi je otkrila pitu od jogurta i vrhnja. Svi moji recepti nose imena onih od kojih sam ih dobila… pa se ovaj zove Lenina pita. Možda ste ga negdje probali, možda ga i sami radite. No meni je on ugodna novost… pa sam ga odlučila podijeliti s onima koji ga još nisu probali… jer zbilja je odličan!
Lenina pita od jogurta i vrhnja
Tijesto:
4 žumanjka
30 dag brašna
10 dag šećera
20 dag margarina ili maslaca
1 prašak za pecivo
malo mlijeka
Sve sastojke dobro izmiješati (rukama) i podijeliti u 2 dijela....manji dio (oko trećine) staviti u frižider da se stvrdne i ohladi (najmanje pola sata),a veći dio(dvije trećine) rastegnuti i staviti peći 10-15 minuta na temp. oko 150.
Nadjev:
4 jogurta
2 kisela vrhnja
3 žlice brašna
4 tučena bjelanjka
2 vanilin šećera
10 dah šećera
Bjelanjke posebno istući,pa dodati ostaloj smjesi,lagano mutiti,te onda staviti peći na već ispečeni dio(koji se treba prethodno malo ohladiti).....peći oko 20 minuta.....
zatim opet malo ohladiti…
na sve ispečeno istrugati onaj ohlađeni dio tijesta iz frižidera.....strugari strugalicom (onom krupnijom....kao da se stružu jabuke.....)...ravnomjerno po tijestu,te peći sve skupa još oko 20 minuta dok se na zarumeni tijesto....
< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)