Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (54)

Marketing

  • Mile_

    dosao sam da ti pozelim sve najbolje i da ti se sve zelje ostvare :X

    avatar

    27.09.2009. (20:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Hvala ti Mikoslave.

    avatar

    27.09.2009. (20:41)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Kad si se već pojavio... i opet me ganuo. Ma malo je više takvih kavalira.... mačoru jedan romantični.... moram se nadovezati na temu.
    Nas dvoje smo vodili mnoge razgovore... na razne teme. Uvijek si bio protiv! Čak i kada si mislio isto... provocirao si me do bola.... i uživao u mojim objašnjavanjima. :))))
    Ni ne slutiš kako se često sjetim tvojih izjava... Već dugo vremena te nigdje nema... pojavljuješ se poput duha.... ali želim da znaš.... sjetim te se često... i prepirem se s tobom u mislima... svađalico jedna obična. :)))))

    avatar

    27.09.2009. (20:51)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ova tema ti je više od teme, jer iznosi osobno duhovno iskustvo. I to vrlo zanimljivo iskustvo. Prvo, meni je zanimljivo zato jer mi je nekako poznato iz mog osobnog iskustva i čitajući klimnuo sam glavom na mnoge rečenice. Ne znam za ni jedno iskustvo koje može biti vrjednije od tog unutarnjeg osobnog privatnog putovanja pojedinca u svoje unutarnje svijetove. Ali, ono što je najvažnije, putovanja na način da upoznavanje unutarnjeg prelazi i u vanjski svijet i koristi pojedincu u svakodnevnom životu (kroz veću sigurnost, veći mir, veće samopouzdanje). Lijepo je čuti ovakva iskustva i meni osobno su ona najdragocjenija, baš zato što su osobna i originalna, a ne iz druge ruke ili naučena.
    Drugo, jedan od 2-3 razloga zašto pišem blog upravo je taj da ono što napišem bude nekome inspirativno na neki način. Isto tako, u poplavi blogova koji se bave besmislicama, najdraži su mi oni koji uspiju dotaknuti mene. Kao ovaj tvoj. Sviđa mi se takva interakcija i mislim da je višestruko korisna.

    avatar

    28.09.2009. (06:08)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Po pitanju prelaska u neka blažena stanja, slična meditaciji, tu sam ti vrlo blizu.
    Zaranjam u taj neki svoj unutarnji svijet na meni svojstven način, a vrlo je sličan ovome što si i ti opisala.
    Izreke ljudi, koji su nam bili bliski, više ili manje, ili nekih koji su vrlo daleki, ali bliski po nečemu, znaju biti odlične mantre za ta stanja.
    I kao i uvijek kod tebe, višnja na šlagu, za kraj. :-))))

    avatar

    28.09.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... U takvim stanjima često zaronim i izranjam s rečenicama koje predviđaju, koje su poput molitve da dobro pobjedi zlo.
    U tom trenutku mi se čine kao vapaj malog crva… koji nitko ne čuje, a onda mi vrijeme dokaže da vapaj nije bio uzaludan.
    Ponekad se osjećam poput vještice koja je unaprijed znala što će se dogoditi. ....

    Samo sam tiho, s tugom i s radošću uzdahnula ...

    Ima nas ...

    Lijep pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    28.09.2009. (19:52)    -   -   -   -  

  • geomir

    Možda grišim, ali čini mi se da su godišća ključna da čovik počne nalaziti taj svit u sebi.
    Iako ne uvik i svakome.

    A ti si tako lipo opisala i izrekla svoje osjećaje.

    avatar

    28.09.2009. (20:21)    -   -   -   -  

  • cesta

    Zar vi imate tajnu,...mračnu?

    Zaklela se zemlja raju
    da se sve tajne saznaju..!

    avatar

    28.09.2009. (21:54)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @izvorni život, gustirna, promatram, razmišljam... drago mi je da se kužimo.... i prepoznajemo te čarobne svjetove. Zato smo se valjda i pronašli... ;)
    @Geomire.... ne znam za druge.... ali moj odnos prema tom svijetu se s godinama jako mijenja. To je valjda i normalno. Dok smo jako mladi... zujimo, jurimo, stvaramo... a onda nas vrijeme i razne životne okolnosti potaknu na razmišljanje...
    @esta... pa naravno da imam mračnu tajnu. Znatiželjnim i zlonamjernim tipovima odgrizam noseve. Eto... više nije tajna. Čuvaj nos... :)

    avatar

    28.09.2009. (22:07)    -   -   -   -  

  • cesta

    Bolje ranjen,nego mrtav!

    Da je žena dobra i
    Bog bi je imao !

    avatar

    28.09.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Pa nisam ti ni nudila ženu.... Od čega i koga se braniš?

    avatar

    28.09.2009. (22:48)    -   -   -   -  

  • cesta

    Zbog bahatog odgovora!

    avatar

    28.09.2009. (22:53)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    .... he,he,he.... na bahato i zlonamjerno pitanje... žena bi trebala pognuti glavu i kleknuti pred onog tko pitanje postavlja?
    Ne postoje pogrešni odgovori. Postoje samo pogrešna pitanja. :)
    Kakve veze ima tvoje pitanje s temom? Nedostaje ti pažnje... pa poput dječarca privlačiš pažnju na sebe? U čemu je tvoj problem? Mogu li ti kako pomoći?

    avatar

    28.09.2009. (23:09)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Prekrasan napis ... to je - to.

    Ne trebaju svi učiti meditirati da bi ušli u to duboko, suptilno stanje - neki, poput tebe, sjećaju se od ranije ... sve što kažeš potpisujem, dvostruko. :)

    Doista: " Nema te grupe na ovom svijetu, a koju čine ljudi, koja bi pojedincu mogla podariti takvu sigurnost, toplinu, ljubav i zadovoljstvo, kao što je svijet koji spava u nama." Pa samo da povežem s onim što je @ dražeN:) rekao kod @ rU :" Svijet pripada hrabrima."

    A sada je konačno postao jasan i neobičan naziv bloga i nick autorice. :)

    avatar

    29.09.2009. (03:34)    -   -   -   -  

  • cesta

    Ljudi moji, ja vam moram nešto važno reći. Noćas u snu sam čuo glas. Rekao mi je: cesta brate, krivo radiš, nisi na putu ljubavi, vrjeđaš ljude, a nemaš na to pravo. Obrati se cesta.

    Kad sam to čuo, desila se u meni velika promjena. Osjetio sam nešto što nikad prije nisam. Probudila mi se ljudi - savjest. Ja već dugo idem po blogovima i pljujem po mnogima. Ljudi, kolko otrova sam sipao po blogovima. Znam da tražim mnogo, ali ljudi, ja padam na koljena pred vama i molim vas: OPROSTITE MI. Ljudi ja se kajem. Svi smo mi braća u bogu, a ja sam tog boga bio nedostojan. A i vas, braćo. Kajem se. Oprostite mi. Neću više.

    vaš pokorni, preobraćeni - cesta

    avatar

    29.09.2009. (08:18)    -   -   -   -  

  • primakka

    nekad nemam volje naširoko pisati, pa pronađem svoje misli kod tebe.:-)
    ti si svoje godine jako dobro uobličila i postala gospodarica vlastitom iskustvu.

    avatar

    29.09.2009. (10:02)    -   -   -   -  

  • Sergej

    "…. U tom svijetu postoje mirisi… ali ne mirisi ovog trenutka… nego živo sjećanje na neke davne mirise ,zvukove, boje, okuse…"

    Duboko dojmljiv post! Širok i bezgranično prostran. Pa s čim god ogovorili na njega uvijek će to biti premalo.

    Zaista, kojim se to energijama odašilju i po kojim to putevima do nas ponovno pristižu svi ti mirisi, zvukovi, boje i okusi vezno za neka posebno nam draga događanja i osobe doživljene jednom nekad možda i desetljećima unazad?
    Reklo bi se da sva ta događanja odnekud odande i odonda, u sjećanjima pred nas izviru i dodiruju nas sad čak u pročišćenijem obliku jače i intenzivnije nego li u onim trenutcima koje pamtimo kad su se ona događala i stvarala. I kao takva uprizoruju nam sad ono vrijeme, onaj prostor i one ljude još stvarnijima nego što nam je sve to i onda bilo.
    Kao da se, na neki način vezani sad nevidljivim sponama za ono o čemu nam ti nanovo pristigli mirisi, zvukovi, boje i okusi govore, ne samo vračamo u vremena tih zbivanja, već ta zbivanja iz prošlosti dolaze tu pred nas i uvodeći nas u sebe i sebe u nas direktno i višeslojno produženo komuniciraju s nama ostvarujući nas u sada zajedničkim nam upotpunjenijm zbivanjima. I tako, ne samo da ta događanja i osobe vezane za njih pamtimo i oživljavamo, nego ih i gledamo, i čujemo, i osjećamo, i dišemo i živimo zjedno s njima. Pa i one s nama.
    Nije li sam događaj kojeg se tako upečatljivo prisjećamo tek samo jedan element, jedan dio od sveukupnog mozaika stvarnosti koja zapravo biva upotpunjena i zaokržena tek u sjećanjima? Nisu li takva sjećanja zapravo komprimirano vrijeme između danas i ondašnjeg, a možda i poveznica s nečim zajedničkim s tim od i prije toga u prošlosti kao i ispred danas u budućnosti?
    Zašto osjećamo veliko oduševljenje u suretima ili već sjećanjima s nečim tako nam dragim ili dobrim, a kao što je taj "tvoj" Berninijev kip Svete Terezije u ekstazi? Zato se ježimo pri tome i čak ne znajući zašto, ali znamo da je to to?
    Ne govori li nam sve to o prolaznosti kao tek o pukom prividu? Da prolaznost u koju ukomponiramo prave, trajne vrijednosti tim činom preoblikujemo u sveprisutnost i vječnost? Upravo po takvim prisjećanjima, a kakve si opisala i u postu intenzivno osjećam da da.
    Malo me je poneslo, pa mi oprosti na opširnosti odgovora.

    avatar

    29.09.2009. (13:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @catwoman, hvala ti.
    @cesta.... već sam pisala temu o oprostu... tj. što ja mislim o praštanju.
    Osobno ti nemam što oprostiti jer me nijedan tvoj post nije povrijedio. Vjerujem da je tako i sa ostalima. Ne može me uvrijediti različito mišljenje... čak ni vrijeđanje. U virtualnom svijetu nema očekivanja... pa se ne možemo ni razočarati. Bar je sa mnom tako. Mogu povrijediti samo sebe samu ako se dam isprovocirati pa sama izvrijeđam nekoga.
    Zaboravila sam u uvodnoj temi naglasiti da je za moj svijet strašno važno SLUŠANJE.
    Od djevojačkih dana mi se dešava nešto čudno. Kad bih s prijateljicama izašla na korzo moje provincije... obavezno su mi prilazili lokalni čudaci... redovito, i baš svi. Uvijek su me pozdravljali, pričali mi svoje priče. Nekim mojim prijateljicama je to silno išlo na živce.... okretale bi se, ignorirale i odlazile.... Onda sam se našla na radnom mjestu gdje mi je dolazilo puno ljudi svakog dana.... i kroz neko vrijeme... svi oni, koji su na neki način bili različiti i od društva malo odgurnuti, dolazili bi baš k meni. Iz tih druženja i susreta imam toliko lijepih uspomena i priča... da bih mogla napisati knjigu. I tada bi mi moja najdraža kolegica često rekla: "Pa kako ti se samo da upuštati u raspravu.... i dozvoliti da te toliko dave?" Nisu me davili... obogatili su me....
    I na ovom poslu mi se dešava isto.... a dešava mi se to i na cesti. Imam li neki magnet?
    Ne! Oni osjećaju da ih ja doista slušam..... i da ih osjećam svojima. Oni i jesu različiti baš zbog toga što ih se ne može prevariti. Bez greške čitaju... ono što mnogi "zdravi" ne čitaju...
    Nemoj pomisliti da tebe smatram čudakom. Ti si samo čovjek s različitim mišljenjem.... i trudiš se kako znaš i možeš objasniti svoje mišljenje. Ja sam te prihvatila od tvog prvog javljanja i pokušavam te razumijeti. Prihvatiti nekoga ne znači prihvatiti i nečije mišljenje, a promijeniti svoje... nego znači prihvatiti ga različitog i pažljivo ga saslušati. Jer SLUŠANJEM obogaćujemo svoj unutrašnji svijet.
    Mi isti zrak dišemo.... isto vrijeme nam crta bore na licu, slični problemi nas muče... i zbilja ne postoji nijedan jedini razlog za bilo kakvu netrpeljivost. A kad tako postavimo stvari.... nema razloga za isprike i oproste. Svi ponekad pretjeramo.... ali tada to moramo riješiti sami sa sobom.
    Drago mi je ako je tvoj zadnji komentar iskren. Ako nije iskren... to opet nije moj problem i problem drugih blogera... nego je samo tvoj. Ali to i dalje ne znači da ti neću odgovoriti na svaki tvoj komentar.

    avatar

    29.09.2009. (18:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @primakka... uffff.... zacrvenila si me. Hvala ti.... :)
    @Sergej.... komentar ti je prekrasan... naježio si me. :)

    avatar

    29.09.2009. (18:34)    -   -   -   -  

  • cesta

    Zar ne vidite da se netko poigrao
    mojim zadnjim komentarom ?
    Mogla je bolje kopirati moj način pisanja
    i zašto bi ja vas nazivao braćom?
    Zar smo od iste matere?

    Znam i tko se potpisao mojim nickom,
    seoska babetina....sklona smicalicama....

    Možda se njoj probudila savjest,a nema
    hrabrosti svratit na ovaj blog!

    POZDRAV!!!!

    avatar

    29.09.2009. (21:14)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @he,he,he.... cesta, cestice..... pa kako nismo braća?!!!! Mi smo blogobraća! :))))))))
    Vidiš kako se među nama osjećaš toplo i prihvaćeno... kao da smo braća... rođena... :)
    Nick možeš zaštititi tako da se registriraš... a do tada se moraš miriti s ovakvim situacijama.

    avatar

    29.09.2009. (21:18)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ja to kažem s tri riječi : dvori lila boje :)))

    avatar

    29.09.2009. (23:20)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @to (sigurno) jesi ti.... mnogi i jesu u njemu... svi s kojima dolazim u bilo kakav dodir. No njihove uloge u tom svijetu su različite... i tamo su svi goli. Ne mislim na fizičku golotinju...
    @Koraljka... ufff... ne volim baš lila boju. :( I baš sad razmišljam.... Znaš u tom svijetu ima svega... ali boje nisu baš jake.... čini mi se da su u njemu nebitne...
    Ima jedan čarobnjak.... čije slike me strašno podsjećaju na moj svijet... i mislim da se radi o tim bojama... koje on bira... a i sadržaj njegovih slika je... ma johohoj....
    Ponekad potonem u njegov svijet slika.... i tamo se osjećam odlično. Jednom je čovjek koji mi održava komp vidio kakve slike skupljam u svom folderu pod nazivom "Čarolije".... pa me zgroženo pogledao... i ništa nije rekao. :)))))))
    Moj čarobnjak se zove Luis Royo.... i imam još neke čarobnjake... ali ovaj je glavni. ;)

    avatar

    30.09.2009. (00:10)    -   -   -   -  

  • cesta

    ma možda si u pravu
    kod tebe na blogu se osjećam toplo
    ugodno mi je
    žao mi je što nekad kažem ružne stvari
    grješan sam, ko i svi
    Je, toplo mi je tu, zato i dođem

    PUSA SVIMA

    avatar

    30.09.2009. (10:29)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @"cesta".... :)))))))))))))))))))))

    avatar

    30.09.2009. (11:26)    -   -   -   -  

učitavam...