Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 30.10.2016.

Za mlado leto


Dani se opet duže, iz mraka bježe
Mladom letu veselimo se >

Pokopane su brige, rođena su nadanja
< mladom letu veselimo se

Da se život puni radostima
< mladom letu veselimo se

Neka cvatu plodonosno mlade nade
< mladom letu veselimo se

A srce zadovoljno kuca, kuca.
< mladom letu veselimo se

Srodne duše milinom združene
< mladom letu veselimo se >

Ko zajednica složna, poput latica cvijeta,
< mladom letu veselimo se >

Pjesmom radosti uz cvrkut ptica,
< mladom letu veselimo se >

baš razigrana, draga djeca,
< mladom letu veselimo se >

Zagrljeni, sretni, ozarenih lica
< mladom letu veselimo se >

U zboru kliknu radosni : < SVIM NA ZEMLJI MIR… >,
< SRETAN Božić i Nova godina >, te
< NA TOM MLADOM LETU VESELIMO SE ! >

Domoljubac Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

30.10.2016. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#^

Za nikolinje


Bili su bili složni dečkići mali
Jožek vekši i Lojzek manji
U susjednom dvorišću se igrali.

A došlo je vreme darivanja,
Kad s darima Sveti Nikola
Vleče po kmici puna kola.

I tad pri onom će prozoru stati
Gde će čez steklo cipele zasjati.

'' Mamek, Jožina je patulka zel ''
' Neje, ne vrišči. Pod stolom, poišći '''
'' Je-je, on ga je štel ''
''Joškec neje tam ni hodal,
On je tu cipele glancal
' bu ih na večer v prozor del ,
Da Sveti Mikula po noći
Naš prozor ne preskoči ,
Zato Jožek celo zapolne
Svetla blatne svoje cipele,
Jer dare daje Sveti Mikula
Tam, gde se svetli čista cipela !''


************

Prolazi potom cijeli niz ' nikolinja',
A Jožek i Lojzek su rasli, rasli,
Pa porasli, igre zaboravili,
Ali curice zapažali.
A curice bile privlačne zagonetkice.
Dečki nestrpljivi, saznanja znatiželjni
Te u neizvjesnost pohrlili glavačke
Smjelo, naivno, sudbinski
Bez putnice i orijentir značke.

A onda odrasli, veliki bili
Pa se na svojim putevima i razdaljili
Svaki svoju sreću-sudbu tražili.
Mnoge dane tmurne i sunčane gledali,
Životu se radovali, veselo pjevali,
pa propuste žalili ? suze brisali.

A onda, skoro iznenada - hop!
I svima neispunjenim željama - stop !
Pa u mirovinu skok !
U mirovinu, mirovanje
I svega budućega u očekivanje.
Nemoć, bolnica usamljeniku su pratilica
A oskudna radovanja
i poželjno prijateljsko druženje
melem su duši i srcu umornome
u svakidašnjici trajanja.

Pa neka tako ipak traje
Sve što još življenje daje.
Neka opet Lojzek i Jožek, ko deca
Zbliženi i bliski se vesele
Sa radostima punoga srca.


U bogatstvu sjećanja i želja Ž i v j e l i ,
Svojom djecom i dječicom okićeni,
mnoštvo vedrih dana u zadovoljstvu brojili !

Domoljubac -Zvonimir Tomac - Iz Zbirke 'Plamsaji i sjenke'

30.10.2016. u 15:01 • 0 KomentaraPrint#^

MOJI SNI – MOJA TUMAČENJA (1)


Spavam mnogo i mnogo sanjam, te mi se čini da niti jedno moje spavanje nije bez sanjanja i snova. Međutim većinu snova zaboravljam čim se probudim i ne sjećam ih se. No postoje poneki iznimni sni, kojih se budan sjećam i mogu si ih budan predočiti. Poneki su kao specifične slike i priče iz svakodnevice: npr. lutanja po kamenjarskim, šikarastim i šumovitim bespućima, tražeći puta prema kući, što tumačim kao podsvjesno vađenje slike iz moje arhive sjećanja, budući da sam cijeli moj radni vijek - 30 godina- bio skoro svakodnevno, poslovno po takovim terenima, te doživljavao mnoge nevjerojatne pejzažne slike, ali takove sne ne pamtim i ne smatram ih ni neobičnima niti značajnima.
O snima, njihovom značenju, tijekom mog vjekovanja naišao sam na mnogo vjerovatnih i nevjerovatnih informacija i tumačenja (Freud i mnogi drugi), ali nikada mi se nije potvrdilo objašnjenje: ''… što se babi htilo, to joj se i snilo''..- odnosno da se sni mogu 'naručiti!
Pred mjesec ili nešto više dana sanjao sam neobičan san, zapravo malu serijicu - svega tri nepovezana sadržaja, svaki nakon buđenja nekoliko puta tijekom jedne iste noći. Sadržaji tih snova su 'neobični', a posebno značajno mi je da ih se sjećam, analiziram, kao rebusne zagonetke, skoro svakodnevno svjesno predmijevajući da imaju nekakovo određeno značenje. Prihvaćajući napomene tumača snova i psihoanalitičara, da u snima može biti neka realnost potpuno izokrenuta od stvarnosti u svoju suprotnost, kao namjerno prikrivanje onoga što je postojalo ili postoji, ali nije primjereno da se u materijalističkom, realnom svjetlu prikaže, pa se probija u alegorijama i metaforama, koje treba odgonetati..
A čudni sni su bili sljedeći:
/ prvi / ...Vraćam se kući poznatom ulicom. Primijetim dječačića, dijete iza sebe. Ne obraćam pažnju na njega. No nakon zavoja i skretanja u drugu ulicu on me slijedi. Stanem i pitam ga 'kuda ideš'?.. Mališa mi je nepoznat. On šuti, samo me gleda. Nije zbunjen. Pogled mu je mekan, pa kao da se čudi pitanju ili ga ne razumije… 'nemoj ići zamnom'- kažem strogo. Nakon još dijela puta, okrenem se, a mališa je još tu. Počinje me nervirati, te mu kažem: 'idi kući, udariti ću Te ako ne odeš'.. Samo me gleda, šuti, kao da ništa ne razumije, ili je gluhonijem, te ga lagano prstima taknem po licu. Ne reagira, a ja krenem malo brže. Nakon par koraka se okrenem, a moj pratilac je iza mene.. Iznerviran tom pratnjom, još više neposluhom srdito povičem: '..0dlazi! Rekao sam Ti, udariti ću Te, bježi odmah'- no on stoji i ja ga snažno udarim po licu, i još jednom, pa još jadnom. Učinilo mi se da je bezglasno zateturao, pa ga pustim požurivši i pomislivši da sam ga mogao bijesnim udarcima i ubiti, bez njegovog prosvjeda, plača i krike, kad se čulo u pustoj ulici samo moje udaranje i moja prijetnja. Osvrnem se provjeravajući da li je netko vidio kako ja odrasli tučem nejako dijete.
Nikoga nema u vidokrugu, a ja sam pred vratima moje kuće. Brzo otvaram i još brže hoću zatvoriti, kad moj uporni pratilac gurne nogu među vratnice. Sad sam potpuno van sebe bijesan, te ne marim da li će mu vrata zdrobiti nogu. Nasilno želim zatvoriti vrata. Pritišćem ih….i probudim se.
Uzbuđen sam, mućno raspoložen radi 'glupoga' sna, osušenih usta, ustajem, gutljaj čaja, ura kaže da je deset minuta do pola noći, legnem…zaspim.
/ drugi / …Sljedeći san bio je još 'čudniji' od prvoga: Sjedim u 'dnevnom boravku', kad čujem da ispod prozora s vanjske strane, nešto muklo lupeta, kao tupi udarci po mekanoj podlozi (ispumpanoj lopti?). Ne marim ići vidjeti, no netko od ukućana prođe mi iza leđa i kaže: ''stavio sam ih na terasu. Idi vidi!''. Na terasi ugledam dvije sive kokoši, usko međusobno tijesno vezane za vratove, koje se međusobno ne mogu razdvojiti. Vratovi su im crveni, krvavi, glave klimave, a one se bacakaju, lupetajući krilima po taracu ostavljajući crvene tragove u nastojanju da se rastave, oslobode vezajuće trake koja im tijesno u maloj omči međusobno stišče vratove i glave, već dobrano ranjene i crvene. Čujem jasan glas: '' Dajte nož! Prerežite…'', pa još jedanput: ''prerežite!''. Nisam imao nož, nisam ni išao po nož, a bude mi nejasno što da se prereže, da li traka koja ih steže, ili njihove ranjene, krvave, mlohave vratove da se ne muče….te se probudim.
Bilo je blizu tri sata u noći. Mučan san, mučan osjećaj, no i to je bio samo san – košmar neprijatnog okusa koji mi nije dao brzo ponovno zaspati!
/ treći / …U trećem snu pred jutro: Nalazim se u većoj prostoriji, čistih praznih zidova. Nema vratiju ni prozora samo široki otvori za komunikativni prolaz iza kojih se naslućuju hodnici i još neodređen prostor. Pod je uredan, opran tarac, a u prostoriji nema nikakovog namještaja… Stojim na jednom kraju. Svrnuvši pogled na tlo ugledam golo, žensko tijelo, koje pokazuje znake života. Lijepe ženske obline: glava, vrat i grudi, te nastavno ponovno glava i poprsje, pa još nastavno isto koliko zamjećujem pet, sedam, a možda i više nastavaka, kao gusjenica ili trakavica sastojeći se od privlačnih poprsja no umjesto donjeg dijela tijela i nogu tu su samo nastavno spojena jednaka poprsja, koja su živa, te se kreću, migolje lijevo i desno lagano prolazeći kraj mene, stremeći prema hodniku u slobodu. Još kao da mi se učini da pred izlazom stoji dobro obučen čovjek, no potpuno nezainteresirano gleda na tu puzeću 'trakavicu' već iznad nje…probudim se.
Bilo je šest sati u jutro… Tako te noći tri sna, mala serija, u najmanju ruku kao da nije nikakovim realnim situacijama pobuđena, pa mi se nametalo pitanje od čega, od kuda, zašto i što je to baš takovim slikama oslikano. Imaju li sni ikakovog smisla, a ako imaju koji im je smisao i svrha..
No baš zato što ih nisam mogao strpati u 'koš' običnih sanja, vraćala mi se u svjesnost misao baš na tu malu zagonetnu serijicu.
Okretao sam i ponavljao si često slike tih snova, ali zagonetka mi je ostajala neriješiva. Sjetio sam se, što sam davno pročitao – kao karakteristike protumačene psihoanalizom - da u snu može biti sasvim izvrnuta realnost ili prikazana nepojmljivim slikama za naše zemaljske oči i pojmove, no da nam je dato na nju sjećanje, ali u zagonetnom rebusnom obliku, te da tek 'okrenuvši' sliku možeš spoznati njenu istinu.
Ja ne znam ništa o psihoanalizi, a još manje o tumačenju snova, no ove sne sam 'vrtio', sa svih strana ogledavao, jer su mi se u svjesnom stanju nametali za razmišljanje, ali uzalud.. Prošlo je već više od mjesec dana konkretnog promišljanja – nakon noći sanjanja – kade baš opet u noći, no sada u budnom stanju, budnom nakon dijela spavanja (možda pri 'odmorenoj' sposobnosti promišljanja ili egom ne zakočenoj) svane mi pripremna pomisao na čudan san, koji je već bio pred zaboravom sa pitanjem: 'pa što to može biti meni blisko, uporno neuvredljivo na moju aroganciju i srdžbu? Da li to može biti neka bliska osoba? … Prebrajam poznanike bez rješenja…. Ipak: 'Moja majka?'… Nema je već premnogo godina, te me preplavi tuga što ju nisam nikada molio za oprost zbog vjerojatnih nepodopština i povreda, no vizija nje me vrati u stvarnost promišljanja, kao da mi hoće reći da sam u promišljanju na pravom putu i blizu rješenja: 'Pa, DA!'. Osvjetljenje je došlo kao bljesak: uporna moja neuvredljiva stalna pratilja, uvijek uz mene je …. m o j a s a v j e s t !
Potpuno sam razbuđen, sjednem na krevetu i pišem pribilježbu. Jasno mi postaje rješenje rebusa prvoga dijela iz davnašnje serijice čudnoga sna: Samo moja savjest, iako pri svijesti prigušena mojim e g o m, uvijek je uz mene, pa makar ju moj ego 'pljuska i šutira', a ona ostaje stalno dežurna, bez svjedoka, uvijek i svugdje prisutna, nepodmitljiva nekorumpirana, egu neposlušna svojeglava i autokritična. Ah, moja savjest, dio mene, možda najvrijedniji, najsocijalniji i najhumaniji dio moga ljudskog bića. Hvala Ti Stvoritelju što si mi je dao i što ju imam!

Oooo
A što je sa dvije kokoši tijesno povezane za vratove, koje se otimaju, a ne mogu se nikako osloboditi spone, koja ih neraskidivo veže? Otimaju se raskrvavivši vratove, međusobno se guše…i k tome krik: ''nož, dajte nož! ..prerežite?!''. Tumačenje zagonetke prvoga sna, ako je uopće pravilno riješeno, uputilo me na domenu zagonetki nematerijalnog dijela moga bića, te samo odgonetanje proširilo na to apstraktno područje, pa mi jedne sljedeće noći, nakon odspavanja i buđenja iza pola noći u razmišljanju bljesne pretpostavka s pitanjem: ''Što imaš, a nisi toga svjestan?''. ''A što ja to imam.. čega nisam svjestan?''. ''Pa imaš svijest i podsvijest!!''. Podsvijest oholi EGO guši (kao i savjest), a svijest oblikuje prema mentalnom umišljanju.. Nisu li dvije kokoši prikaz čovjekove svijesti i podsvijesti?... A njihova 'borba' odraz nadmetanja EGA i JA..? – One obje postoje u meni i čine moje biće.. Oholi ego je stečena osobina, a JA je individualna intima duše. Često su u postojanju neusklađene, pa i suprotstavljene.
Sada je upravo tri sata u noći, kad mi se budnom otkriva ovo tumačenje. Kako li je to, recimo, duhovito karakterizirano moje nevidljivo, 'unutarnje' biće…! Hm? Dvije nevoljnom vezom združene kokoši. Veže li ih zajednička želja za prevlast? One jedna bez druge ne mogu, a međusobno se guše? A otkuda krik očaja ili nade: ''Dajte nož! Prerežite!?'' - što prerezati, da li sponu pa moguće oslobođenje, ili vratove kao eutanaziju radi skraćenja muka? San o tomu ne govori – odluku prepušta izvršitelju, spasitelju! A to baš ja sam moram odlučivati. Te i nadalje u stvarnosti biti arbiter još mnogim nesporazumima, jer bit slobode postojanja i odlučivanja daje upravo mogućnost kontradiktornih realizacija, što će uvijek izazivati nesporazume, a san samo podsjeća na životnu stvarnost..
Nakon prva dva sna, vjerojatno i treći spada u isti 'koš' nestvarnih zagonetnih, bilo stanja, bilo situacija i upozorenja. Slika bi mogla biti bliska, no kompozicija je vjerojatno rebusno zagonetna: …Slobodan čisti prostor, slobodnih bijelih zidova s prolazima bez vratiju. Uredan tarac po kojemu gmižu glave, ruke i poprsja u estetskoj harmoniji, nadovezujući se jedno na drugo, no koja umjesto potrbušja i nogu, samo su jednaki dijelovi ženskih golih oblina. Ima ih u nizu sedam ili više. U skladnom pokretanju (gusjenica), dolazeći s moje desne pozadine i stremeći prema naprijed k otvoru između zidova. Stojim po strani i gledam…
Kretanje, migoljenje je usporeno. Sastavni dijelovi kao kiparski oblikovana poprsja Venere ili Afrodite, bjeličasti, a mekano podatni kao navještaj erotskih slutnji, a bez odbojne vulgarnosti, naprotiv vizualno privlačnih. A u praznom prostoru još samo u konturama naznačen lik stojećeg, ogrtačem ogrnutog čovjeka, uz široki otvor bez vratiju, koji bez interesa gleda, vidi-nevidi cijelu bitnost i po podu puzeću podulju ženstveno tjelesnu 'gusjenicu'. Situacija hladna, možda slična nekom muzejskom prostoru bez posjetilaca. A moja prisutnost u tom prostoru čega može biti podsjetnik ili asocijativna predodžba? Ne mogu ništa dokučiti, a baš kao i za prva dva sna i ovaj mi se uporno nudi za promišljanje i protumačenje, navješćujući mi se provokativnim pitanjem: ''Ima li nešto nesvakodnevno čijoj pojavi si svjedočio?'' Trebalo je da prođe nekoliko dana da mi noć, odnosno noćno probuđenje ponudi smjer promišljanja sa rezultatom: ''DA, ima nešto čega si bio sudionik pa i tvorac odaslanja u nepoznati prostor ---- bile su to Tvoje tiskovine -- devet k n j i ž i c a s Tvojim uradcima. Uradcima svaštarenja (stihova i proze), ili kako ih sam nazivaš 'moje nebulozice', lansirane u nezainteresirani prostor. A, Tvoje knjižice – Tvoje n e b u l o z i c e su gmižuće tvoje poslanice''.
Ovo tumačenje trećeg sna, iznesene serijice, možda je moglo biti asocijativno najlakše protumačivo, no njegovo tumačenje je zahtijevalo odmak od sebe samoga i promotrenje sebe iz odstojanja. Čini mi se da je čovjek odavno zaboravio r a z g o v a r a t i 'sam sa sobom', te mnoge za njega bitne spoznaje danas ne zna, a one su u njemu, ali on kao ulijenjeni 'gotovan' se neće niti potruditi da ih uoči, već samo čeka tuđa gotova tumačenja i rješenja.
Oooo
I to su bili t a d a moji sni, jedna mala serijica, snivana jedne ljetne noći. Tumačenja sam dugo tražio i konačno pronašao meni zadovoljavajuća. Možda su nerealna, a da li su sni realnosti u materijalnom smislu? /- Da li dob (starost) sanjača ima kakav utjecaj na sadržaj sna, to ja ne znam. U snima sam srednje dobi , dok u stvarnosti, sporo trčeći, a prebrzo idući, brojim i odrađujem moje devedesetšesto kruženje, sa našom dobrom zemljicom oko našega blagodarnoga sunašca!/ Ako su sni kao skraćeni životni nekakav rezime nesvjesno proizvoljni, tada su moja tumačenja svjesno proizvoljna, kao nebuloze bez temelja, ali ipak realna nematerijalna stvarnost.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'

30.10.2016. u 14:11 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 28.10.2016.

SRETNA 2014. GODINA!

SRETNA 2014. GODINA!

Svima na zemlji mir, veselje - a posebno PRIJATELJIMA U DOMU ZA STARIJE I NEMOĆNE u Koprivnici.
Dragi mi prijatelji, da, imate pravo, prijatelj je 'mala' riječ, ali velikog značenja, ukoliko joj (toj riječi) mi to značenje damo, otkrijemo i osjetimo. Prijateljstvo je u nama, u našim srcima, a riječ je preslabi izričaj za puninu značenja, kakovo mora biti baš u srcima onih koji se mogu nazivati prijateljima. ČOVJEK JE DIO ČOPORA, DRUŽBE, te ukoliko može u toj družbi pronaći i osjetiti BLISKOST sa JEDNAKIMA, on će biti sretan.
Kako ja osjećam, mi smo tu bliskost, nematerijalnu združenost ostvarili, i to nam čini zadovoljstvo u ispunjenju čovjekove prave misije u prekratkom zemaljskom životu... Mi možemo i moramo biti zahvalni sami sebi što doživljavamo tako realno ONO što je mnogima – zapravo svima ljudima – ponuđeno, a što mnogi mimoilaze kao slijepci i ne uvažavaju, pa nažalost i iskreću u samu suprotnost (neprijateljstvo), te ostaju kod 'punog stola' nesebične ljubavi - gladni smisla života.
Nadam se da Vas, kao i mene raduje i usrećuje naš prijateljski odnos, i danas i u predstojećim nam danima. Njegovati ćemo 'susrete' (i na neviđeno) u nadi ostvarenja (viđenja) sa saznanjem da prijateljstvo nije uvjetovano viđenjem, nego saznanjem da i u geografskoj razdaljini kucaju nam međusobno sklona i prijateljska srca.
Poslali ste mi čestitku u prelijepom buketu najljepših i dojmljivih (srcem – srcu !) riječi. Hvala je slaba riječ. Starati ću se da taj buket ne uvene, te Vas sve (uz vaše zbrinutelje) prijateljski pozdravljam. VESELITE SE S NADOM, - 2014.tom LJETU MLADOM !! Nakon godine 'druženja na neviđeno', bez povratnih informacija, samo me nada u dobronamjernost rijetkih ohrabruje za nastavak, te kao prvo: Pozdrav svima sa željom da Vam 2014. bude sretna sa obiljem radosti u vedrim susretima sa bliskima!

28.10.2016. u 17:57 • 0 KomentaraPrint#^

Ljubav-svetkovina

Ljubav – svetkovina

Tad-kad dahne proljeće
Budi se poljsko cvijeće
Brao sam ga prvo mami,
Potom nadanoj dragani.

Cvijeće ljupko mirisalo
Oko vedro, toplo, plavo.
Dok me gleda sav se topim
Zbunjen stojim, oči sklopim.

A usne njene rumene
Ko zrele trešnje slađane
Mame moje iskušenje,
Utopljeniku spasenje.

Radosno je moje biće
Jer ljubavi zora sviće.
Milina zrakom struji
Srce kucka, ljubav bruji.

Vedro bijaše doba to
Sunčano nebo proljetno.
Slavuj dragoj bigljiše
Radost cvjeta, miriše.

Sretnom paru tokom ljeta
Duše grli ljubav sveta.
Zauvijek postojana
Sveta ljubav, svetkovina .
a .

28.10.2016. u 17:34 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.10.2016.

Put ljubavi


Nebeske zvijezde
Jezičci plameni
Čarobnim iskrenjem
Privid svjetlucavi
Nam dočaravaju.

P u t neba se dižu
Hrabreč bolne duše
Što po zemlji gmižu.

Visoko, visoko
U rajsku dobrotu
Domu Stvoritelja
Ljubavi milotu.

Onamo, gdje plamen
Ljubavlju postaje
A sveopća ljubav
Zajednička traje

Tuder je jednota,
A ljubav i milota
Čar su suživota !

Domoljubac, Zvonimir Tomac - Iz zbirke ' Plamsaji i sjenke'

09.10.2016. u 16:09 • 0 KomentaraPrint#^

BILOGORA


Planine, doline, rijeke, mora prirodne su datosti zemalj-skoga okoliša. U tom okruženju bliska mi je iz vjenca pitomoga gorja kraljica Bilogora. Pitoma dostupna kao otvorene šake dlan sa raširenim prstima pipajućima i pružajućima se u široku ravnicu prema rijeci Dravi,
A zagledavši se u praskozorje prapočetka vidim tu kra-ljevsko ubavo ljetovalište na djeličku obale pradavnoga Panon-skoga mora.

Prohujali su mileniji i eoni godina, evolucija i zaborav su sve promjene, debelom prašinom prekrili.
Danas, lijepa Bilogoro, poznam te po goricama, vinogra-dima s bijelim kletima, malim providnim šumarcima i hladovitim dubokim šumama sa stasitim bukvama, hrastovima, grabovima, javorima i svime pratećim grmljem te šumskim cvijećem ou sniježnih visibaba do jesenskih mirisavih ciklama.
U šumi, u svojim domovima su vjeverice, kune, lisice koje došljaka stidljivo se skrivajući izbjegavaju, a ptice cvrkutalice nemarno prelijeću, te šojke kreštalice kao dežurni obavještajci svakog pridošlicu zbunjuju. Njima lovci rado sa krilaca, za ukras lovačkih šešira, plava perca čupaju.

K miru i spokoju šumske ugode, dugačkim užljebibama vode mnoge staze i putovi, a bijele kleti, kao razasuti dragulji vinograda nude dobrodošlicu dolaznicima.
U kletima međaši su pravi pajdaši. Jedan ne bi ni špricu na pleča uprtil dok neje s s međašem reči zamenil. Još ko deca skup su se po podolju lovače natjeravali, kravice pasli i čuvali, u šumarcima vjeverice mamili, istu školu pohađali, kradomice od starejših pajdašiju upijali. Rasli, pa odrasli i ljudi izrasli, pak navek nekaj delali, za bolji život se borili. jednake teškoće prevladavali, brige brinuli, boljke odboljevali. pjevali, tugovali, patili. Skupa za utjehu vinčeko ispijali i svoje življenje odrađivali, kak su mogli i znali, te za iskrice svojega zadovoljstva Bogu zahvaljivali.

Bilogorsko gorje je nastanište mnoštva zaselaka, šumom razdvojenih, a zagonetno krivudavim putovima povezanih u svježini šumskoj i šumskih ekoloških blagodati.
Među rebrima gorja pronalazi svoj životni put važna po-veznica, pruga željeznička.
Uz prugu su se nanizale životne perle : Križevci, Carev-dar, Lepavina, Sokolovac, Mućnareka, te na kraju niza, kao sjajna kolajna Koprivnica, za cijeli lančić dobrosusjedskoga za-jedništva, kopčalica.

Dobrodošljaku koji je Podravinu vidio, a za Bilogoru sa-mo čuo, ali ne i u nju zakoračio, nije podravca srce, ni širinu duše toga kraja upoznao ! Tko nije u vinogradu s prijateljima, međašima i pajdašima kostanjje i krumpire, a kojiput i slaninu žario, kupicu uz nazdravicu, do Martinja slatkoga mošteka, a po Martinju krštenoga mladoga vinčeka, probao, nije niti zna-čaj pravoga čovjekovog međusobnog drugarstva mogao ni spoznati ni doživjeti.
No kako je to negdar bilo , sjećanje je to još ponekih preostalih nostalgičara , koji u susretu osvježuju prošlost a pre-pričavanjem krpaju rupe na poderotinama svojih mladosti. A priče iz davnine su danas melem onima upućenima dnevno na televizor, umjesto na ruku i živi drugarski glas , šalu i napjev u veselon društvu.

Ubava je Bilogora, kraljica pitomih gora sa rasutima, blis-tavima, a vijencem šuma okruženima draguljima naselja i seliš-ta, kucajučih živih srdaca : Bakovčice, Borovljani, Glogovec, Draganovac (sve zanovac), Hudovljani, Jagnjedovac, Starig-rad, Štaglinec (vu štaglu zec) .... i još drugih privlačnih, življe-nju prikladnih ..
Tu je dokonima u bilogorskoj svježini i šetnica sa privre-dnim vrijednostima pomirena.
Na magičnoj stazi ili na bujnoj mahovini smiraj i spokoj mome srcu godi, a blagost hladovine sa mirisom cvijeća mi dušu u raj vodi !
Nad glavom vjeverice se love i cmokaju, cvrkutavci po granama skaču i između lišća zirkaju..

Tu još caruje šumska idila, emotivno doživljajna tanka svila, prirodni čar i božanski dar, što ju doživljuje, ispoljuje i osvježuje, a u srcima čuva - sretni par !
Kada u smiraju zazuji šapat lišća, lahor prednoćni i prelet šišmiša, tada umiren i spokojan spoznješ harmoniju svega postojanja, pa se budi za nirvanu duše zaboravljeni rajski zavičaj. Tada spontani poriv raširi ruke za zagrljaj sveobuhvatnosti , u uzdahu zadovoljstva u harmoničnom postojanju i opstanku.

Dok Bikogorci, kao goranski Podravci su slika i prilika svoje osobitosti, b i l o g o r s ke s l i č i c e ostaju trajni poziv za pamćenje, podsjećanje i obnavljanje
Sve i svi u uzornoj bilogorskoj harnoniji !

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz neobjavljene zbirke

09.10.2016. u 16:04 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Promišljanja o postojećoj stvarnosti

Kontakti


Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu
.


Email me

Domoljubac - Zvonimir Tomac


Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta


free counters
Free counters

free counters
Free counters