Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 09.10.2016.

BILOGORA

Planine, doline, rijeke, mora prirodne su datosti zemalj-skoga okoliša. U tom okruženju bliska mi je iz vjenca pitomoga gorja kraljica Bilogora. Pitoma dostupna kao otvorene šake dlan sa raširenim prstima pipajućima i pružajućima se u široku ravnicu prema rijeci Dravi,
A zagledavši se u praskozorje prapočetka vidim tu kra-ljevsko ubavo ljetovalište na djeličku obale pradavnoga Panon-skoga mora.

Prohujali su mileniji i eoni godina, evolucija i zaborav su sve promjene, debelom prašinom prekrili.
Danas, lijepa Bilogoro, poznam te po goricama, vinogra-dima s bijelim kletima, malim providnim šumarcima i hladovitim dubokim šumama sa stasitim bukvama, hrastovima, grabovima, javorima i svime pratećim grmljem te šumskim cvijećem ou sniježnih visibaba do jesenskih mirisavih ciklama.
U šumi, u svojim domovima su vjeverice, kune, lisice koje došljaka stidljivo se skrivajući izbjegavaju, a ptice cvrkutalice nemarno prelijeću, te šojke kreštalice kao dežurni obavještajci svakog pridošlicu zbunjuju. Njima lovci rado sa krilaca, za ukras lovačkih šešira, plava perca čupaju.

K miru i spokoju šumske ugode, dugačkim užljebibama vode mnoge staze i putovi, a bijele kleti, kao razasuti dragulji vinograda nude dobrodošlicu dolaznicima.
U kletima međaši su pravi pajdaši. Jedan ne bi ni špricu na pleča uprtil dok neje s s međašem reči zamenil. Još ko deca skup su se po podolju lovače natjeravali, kravice pasli i čuvali, u šumarcima vjeverice mamili, istu školu pohađali, kradomice od starejših pajdašiju upijali. Rasli, pa odrasli i ljudi izrasli, pak navek nekaj delali, za bolji život se borili. jednake teškoće prevladavali, brige brinuli, boljke odboljevali. pjevali, tugovali, patili. Skupa za utjehu vinčeko ispijali i svoje življenje odrađivali, kak su mogli i znali, te za iskrice svojega zadovoljstva Bogu zahvaljivali.

Bilogorsko gorje je nastanište mnoštva zaselaka, šumom razdvojenih, a zagonetno krivudavim putovima povezanih u svježini šumskoj i šumskih ekoloških blagodati.
Među rebrima gorja pronalazi svoj životni put važna po-veznica, pruga željeznička.
Uz prugu su se nanizale životne perle : Križevci, Carev-dar, Lepavina, Sokolovac, Mućnareka, te na kraju niza, kao sjajna kolajna Koprivnica, za cijeli lančić dobrosusjedskoga za-jedništva, kopčalica.

Dobrodošljaku koji je Podravinu vidio, a za Bilogoru sa-mo čuo, ali ne i u nju zakoračio, nije podravca srce, ni širinu duše toga kraja upoznao ! Tko nije u vinogradu s prijateljima, međašima i pajdašima kostanjje i krumpire, a kojiput i slaninu žario, kupicu uz nazdravicu, do Martinja slatkoga mošteka, a po Martinju krštenoga mladoga vinčeka, probao, nije niti zna-čaj pravoga čovjekovog međusobnog drugarstva mogao ni spoznati ni doživjeti.
No kako je to negdar bilo , sjećanje je to još ponekih preostalih nostalgičara , koji u susretu osvježuju prošlost a pre-pričavanjem krpaju rupe na poderotinama svojih mladosti. A priče iz davnine su danas melem onima upućenima dnevno na televizor, umjesto na ruku i živi drugarski glas , šalu i napjev u veselon društvu.

Ubava je Bilogora, kraljica pitomih gora sa rasutima, blis-tavima, a vijencem šuma okruženima draguljima naselja i seliš-ta, kucajučih živih srdaca : Bakovčice, Borovljani, Glogovec, Draganovac (sve zanovac), Hudovljani, Jagnjedovac, Starig-rad, Štaglinec (vu štaglu zec) .... i još drugih privlačnih, življe-nju prikladnih ..
Tu je dokonima u bilogorskoj svježini i šetnica sa privre-dnim vrijednostima pomirena.
Na magičnoj stazi ili na bujnoj mahovini smiraj i spokoj mome srcu godi, a blagost hladovine sa mirisom cvijeća mi dušu u raj vodi !
Nad glavom vjeverice se love i cmokaju, cvrkutavci po granama skaču i između lišća zirkaju..

Tu još caruje šumska idila, emotivno doživljajna tanka svila, prirodni čar i božanski dar, što ju doživljuje, ispoljuje i osvježuje, a u srcima čuva - sretni par !
Kada u smiraju zazuji šapat lišća, lahor prednoćni i prelet šišmiša, tada umiren i spokojan spoznješ harmoniju svega postojanja, pa se budi za nirvanu duše zaboravljeni rajski zavičaj. Tada spontani poriv raširi ruke za zagrljaj sveobuhvatnosti , u uzdahu zadovoljstva u harmoničnom postojanju i opstanku.

Dok Bikogorci, kao goranski Podravci su slika i prilika svoje osobitosti, b i l o g o r s ke s l i č i c e ostaju trajni poziv za pamćenje, podsjećanje i obnavljanje
Sve i svi u uzornoj bilogorskoj harnoniji !

Domoljubac - Zvonimir Tomac iz neobjavljene zbirke

<	listopad, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters