Planine, doline, rijeke, mora prirodne su datosti zemalj-skoga okoliša. U tom okruženju bliska mi je iz vjenca pitomoga gorja kraljica Bilogora. Pitoma dostupna kao otvorene šake dlan sa raširenim prstima pipajućima i pružajućima se u široku ravnicu prema rijeci Dravi,
A zagledavši se u praskozorje prapočetka vidim tu kra-ljevsko ubavo ljetovalište na djeličku obale pradavnoga Panon-skoga mora.
Prohujali su mileniji i eoni godina, evolucija i zaborav su sve promjene, debelom prašinom prekrili.
Danas, lijepa Bilogoro, poznam te po goricama, vinogra-dima s bijelim kletima, malim providnim šumarcima i hladovitim dubokim šumama sa stasitim bukvama, hrastovima, grabovima, javorima i svime pratećim grmljem te šumskim cvijećem ou sniježnih visibaba do jesenskih mirisavih ciklama.
U šumi, u svojim domovima su vjeverice, kune, lisice koje došljaka stidljivo se skrivajući izbjegavaju, a ptice cvrkutalice nemarno prelijeću, te šojke kreštalice kao dežurni obavještajci svakog pridošlicu zbunjuju. Njima lovci rado sa krilaca, za ukras lovačkih šešira, plava perca čupaju.
K miru i spokoju šumske ugode, dugačkim užljebibama vode mnoge staze i putovi, a bijele kleti, kao razasuti dragulji vinograda nude dobrodošlicu dolaznicima.
U kletima međaši su pravi pajdaši. Jedan ne bi ni špricu na pleča uprtil dok neje s s međašem reči zamenil. Još ko deca skup su se po podolju lovače natjeravali, kravice pasli i čuvali, u šumarcima vjeverice mamili, istu školu pohađali, kradomice od starejših pajdašiju upijali. Rasli, pa odrasli i ljudi izrasli, pak navek nekaj delali, za bolji život se borili. jednake teškoće prevladavali, brige brinuli, boljke odboljevali. pjevali, tugovali, patili. Skupa za utjehu vinčeko ispijali i svoje življenje odrađivali, kak su mogli i znali, te za iskrice svojega zadovoljstva Bogu zahvaljivali.
Bilogorsko gorje je nastanište mnoštva zaselaka, šumom razdvojenih, a zagonetno krivudavim putovima povezanih u svježini šumskoj i šumskih ekoloških blagodati.
Među rebrima gorja pronalazi svoj životni put važna po-veznica, pruga željeznička.
Uz prugu su se nanizale životne perle : Križevci, Carev-dar, Lepavina, Sokolovac, Mućnareka, te na kraju niza, kao sjajna kolajna Koprivnica, za cijeli lančić dobrosusjedskoga za-jedništva, kopčalica.
Dobrodošljaku koji je Podravinu vidio, a za Bilogoru sa-mo čuo, ali ne i u nju zakoračio, nije podravca srce, ni širinu duše toga kraja upoznao ! Tko nije u vinogradu s prijateljima, međašima i pajdašima kostanjje i krumpire, a kojiput i slaninu žario, kupicu uz nazdravicu, do Martinja slatkoga mošteka, a po Martinju krštenoga mladoga vinčeka, probao, nije niti zna-čaj pravoga čovjekovog međusobnog drugarstva mogao ni spoznati ni doživjeti.
No kako je to negdar bilo , sjećanje je to još ponekih preostalih nostalgičara , koji u susretu osvježuju prošlost a pre-pričavanjem krpaju rupe na poderotinama svojih mladosti. A priče iz davnine su danas melem onima upućenima dnevno na televizor, umjesto na ruku i živi drugarski glas , šalu i napjev u veselon društvu.
Ubava je Bilogora, kraljica pitomih gora sa rasutima, blis-tavima, a vijencem šuma okruženima draguljima naselja i seliš-ta, kucajučih živih srdaca : Bakovčice, Borovljani, Glogovec, Draganovac (sve zanovac), Hudovljani, Jagnjedovac, Starig-rad, Štaglinec (vu štaglu zec) .... i još drugih privlačnih, življe-nju prikladnih ..
Tu je dokonima u bilogorskoj svježini i šetnica sa privre-dnim vrijednostima pomirena.
Na magičnoj stazi ili na bujnoj mahovini smiraj i spokoj mome srcu godi, a blagost hladovine sa mirisom cvijeća mi dušu u raj vodi !
Nad glavom vjeverice se love i cmokaju, cvrkutavci po granama skaču i između lišća zirkaju..
Tu još caruje šumska idila, emotivno doživljajna tanka svila, prirodni čar i božanski dar, što ju doživljuje, ispoljuje i osvježuje, a u srcima čuva - sretni par !
Kada u smiraju zazuji šapat lišća, lahor prednoćni i prelet šišmiša, tada umiren i spokojan spoznješ harmoniju svega postojanja, pa se budi za nirvanu duše zaboravljeni rajski zavičaj. Tada spontani poriv raširi ruke za zagrljaj sveobuhvatnosti , u uzdahu zadovoljstva u harmoničnom postojanju i opstanku.
Dok Bikogorci, kao goranski Podravci su slika i prilika svoje osobitosti, b i l o g o r s ke s l i č i c e ostaju trajni poziv za pamćenje, podsjećanje i obnavljanje
Sve i svi u uzornoj bilogorskoj harnoniji !
Domoljubac - Zvonimir Tomac iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 09.10.2016. u 16:04 sati.