Bili su bili složni dečkići mali
Jožek vekši i Lojzek manji
U susjednom dvorišću se igrali.
A došlo je vreme darivanja,
Kad s darima Sveti Nikola
Vleče po kmici puna kola.
I tad pri onom će prozoru stati
Gde će čez steklo cipele zasjati.
'' Mamek, Jožina je patulka zel ''
' Neje, ne vrišči. Pod stolom, poišći '''
'' Je-je, on ga je štel ''
''Joškec neje tam ni hodal,
On je tu cipele glancal
' bu ih na večer v prozor del ,
Da Sveti Mikula po noći
Naš prozor ne preskoči ,
Zato Jožek celo zapolne
Svetla blatne svoje cipele,
Jer dare daje Sveti Mikula
Tam, gde se svetli čista cipela !''
************
Prolazi potom cijeli niz ' nikolinja',
A Jožek i Lojzek su rasli, rasli,
Pa porasli, igre zaboravili,
Ali curice zapažali.
A curice bile privlačne zagonetkice.
Dečki nestrpljivi, saznanja znatiželjni
Te u neizvjesnost pohrlili glavačke
Smjelo, naivno, sudbinski
Bez putnice i orijentir značke.
A onda odrasli, veliki bili
Pa se na svojim putevima i razdaljili
Svaki svoju sreću-sudbu tražili.
Mnoge dane tmurne i sunčane gledali,
Životu se radovali, veselo pjevali,
pa propuste žalili ? suze brisali.
A onda, skoro iznenada - hop!
I svima neispunjenim željama - stop !
Pa u mirovinu skok !
U mirovinu, mirovanje
I svega budućega u očekivanje.
Nemoć, bolnica usamljeniku su pratilica
A oskudna radovanja
i poželjno prijateljsko druženje
melem su duši i srcu umornome
u svakidašnjici trajanja.
Pa neka tako ipak traje
Sve što još življenje daje.
Neka opet Lojzek i Jožek, ko deca
Zbliženi i bliski se vesele
Sa radostima punoga srca.
U bogatstvu sjećanja i želja Ž i v j e l i ,
Svojom djecom i dječicom okićeni,
mnoštvo vedrih dana u zadovoljstvu brojili !
Domoljubac -Zvonimir Tomac - Iz Zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 30.10.2016. u 15:01 sati.