Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 20.05.2012.

GRADU K O P R I V N I C I

Mojemu rodnomu gradu
Gradu moje mladosti
Mojega nezaborava gradu
Gradu mojega konačnog počivališta

Izblijedjele s l i č i c e sjećanja

Kad osta malo sjećanja, a mnogo maštanja, što je ostalo negdje daleko postaje blisko i uz za-tvorene oči tu je najbliže, kraj mene,uz mene u mom snatrenju.
Naravno to su mladi dani bezbrige i jedva propupale mladenačke emocije, stidljive, nepokazive naklonosti kao slutnja 'tajne' zaljubljenosti . . .
T a d a ,sve ONE (cure) su ' koze' /kako one nas nazivaju neznam, pitaj njih !/, ali jedna, samo jedna to nije, jer ona je, . . ona je . . . hm . ...ni prošaptati neću, tek samo u primislima, bojažljivo si obznaniti ... moja ...ljubav ....
A što je ljubav uopće niti ne slutim, tek samo znam da ima najljepše oči, nos, stas, da postajem' bezrazložno' (?) zbunjen, bez riječi,žude-ći blizinu, a strahujući od nje. Zašto ? zato jer je to slutnja iznenadnog nailaženja, rođenja onoga nepoznatoga nejasnoga životnoga stremljenja......
ljubavi. Ljubavi, koja će uskoro postati životni smi-sao !
Eto naviru sličice, kao u kaleidoskopu bez reda, zbrkane, a to su krhotine davnašnje životne stvarnosti pa tko voli : ' t a k o v a m j e n e k o č b i l o ' . . . . .
Tu značajnu obznanu 'posuđujem' od naslova malih izdanja pričica i bajki šro ih je po-četkom dvadesetog stoljeća,te nakon prvoga svjetskoga rata izdavala tiskara,knjigovežnica i papirnica „Vinko Vošicki“ u Koprivnici. . .
Te pričice i bajke rado su kupovali mnogi građani i seljani da bi ih čitali pa djeci prepričavali.
Bile su to pričice i bajke bez očite surove zl o b e, agresije, krvoprolića, tek sa šaljivom naivnošću, poučne i moralno odgojne . „ Pa ako to nije baš tako bilo ugodno i umirujuće je čitati. Nikoga ne upućuje na zlo i razaranje,već uvijek nagrađuje dobrotu i moral. Zato ih rado čitam na dječje i moje zadovoljstvo ..“
A stvarnost je , kako za djecu, tako i za roditelje imala bodlje s brigom za obiteljski op-stanak i dječje školske obaveze . .
Ipak bilo je ...kako je bilo . . .nekako je bilo..
Preživjeli smo i odrastali smo ...uz razbijanje lopti i susjedovih prozora, deranja hlaća i sa raskrvarenim

koljenima.. Mali đaci - male brige, veliki đaci –brige
veće , iz godine u godinu, iz razreda u razred. Zaključno u Koprivnici s 'velikom maturom',a potom
' a k a d e m i č a r i ' u „ KLUBU AKADEMIČARA' angažirani u održavanju tadašnje k n j i ž n i c e i posudbene biblioteke, te jednom godišnje (u vrije-me poklada) priredbom ' gala p l e s a akademičara' . . . .u dvorani 'DOMOLJUB' s gosto-vanjem nekog značajnog imena iz umjetničke zbirke (na pr. jednom tada poznate uspješne zagre-bačke glumice V e r e M i s i t e ) . A Koncert-Ples akademičara bijaše koprivnički kulturni dogođaj s izložbom- smotrom samo novih toaleta i posebnih kreacija najčuvenijih švelja za koprivničke dame i tek čarobno ispupale djevojke , te je svaki ples u dvorani bio ' v j e n č i ć najljepšeg mirisavog cvijeća ' oduševljeno pozdravljen pljeskom !

>>>><<<<

Naravno s godinamai grad se mijenjao.
Na pr. u Starogradskoj ulici p u t s debelom ljetnom prašinom postao jei makadamska c e s t a urba-nistički definirana sa zavaljanim tucanikom ( još bez asfaltnog sloja) oslobođena debelog sloja prašine -ili poslije kiše debelog blata . . . na žalost nas ulične dečurlije, koja bi jurcajući po prašini --

(isto kao rijetko prolazeći kamion) uspješno podizali oblake prašine, odnosno ostvarivali pravo zamagljivanje da se kroz taj oblak samo čula krika, a nije se vidjelo niti kuda juri dječji izvor krike i galame
Tada se ulica smirivala i skoro opustjela tek po zalazu sunca u prvom mraku kad bi ostala bez djece ,te samo još s rijetkim prolaznicima . . .

oooOooo

T a r a š ć i c e .. od 'baždarske vage' do kolodvora
samo staza- putić kroz prostrano polje – oranice kukuruza, jećma , djeteline --- sve u obruču grada, a eto u 'prirodi' za predvečernu šetnju bez asfalta
Tako je to bilo valjda zato da bi stari nostalgičari mogli raspravljati kako je urbanizacija i presitna parcelacija s izgradnjom taj u gradu pri- rodni zeleni prostor zauvijek prenamijenila , te i proširena gradska jezgra postala adekvatno zagušena . . . .

xxxxxXxxxx

Nisam ga tada smatrao značajnim, bio je mjesto skraćenog prolaza, šetnje dokonih kojih nije bilo (!) i 'ponekog susreta' . Staze i aleje s drvećem i ponešto grmlja tek toliko da se prekine vizura indiskretnog pogleda,a omogući poneki za-gled i možda bojažljivi pozdrav ..
To je u najstrožem centru grada , gradski ponos koprivnički p a r k .
A taj park bio je u 'ono' vrijeme jedan od ljepših,dobro uređenih zelenih prostora sa lijepim paviljonom, cvjetnim 'rondelon' i vodoskokom, pros-tran i kao takav u r e s grada.
O parku se brinuo i uređivao ga gradski vrtlar m a j s t o r FLATZ.
Održavao je i manji 'glas-haus' (staklenik) gdje je uzgajao cvjetnice i sadnice, te se moglo uvijek tu naći- naručiti prigodni buket i vijenac....
Sjećam se jednog njegovog duhovitog aranžmana,velikog buketa,ljeti za imendan jednoj gospođi od samog povrća : dominantne stabljike s crvenim plodovima paradajza (rajčice) uz stabljike sa zelenim paprikama, duge žute mahune graha, plavi patliđan,naranđasti šiljati korjen mrkve,kratke mahune graška i možda još 'što, sve uklopljeno velikim listovima hrena, sa nekoliko grančica poluzrelih boba višanja i metlicama kopra pa još sa mnogo lišća peršina ...!
Duhovito za prepričavanje u 'ono' doba kad još građani nisu bili 'otuđeni' svaki sa svojim autom i televizorom . . !

<<>>
Pa automobili i televizori, postupično i nenapadno, skoro tiho i tajno preuzimaju dominaciju, te je baš pomoću njih u brzom tijeku godina,umotana kao u nenapadnu ambalažu, jurila i naša stvarnost da bi dospjela danas dovde gdje upravo jesmo, jedva svjesni novonastalog stanja na koje nas upozorava savinuta kičma i pomanjkanje poznatih lica . . .
Doduše, njihove tragove : imena s gdje kojom slikom može se još sresti samo kod Svetoga Duha u šepkavoj, mirnoj šetnji i samo u mašti ponovno oživotvorenih davnašnjih susreta i događaja. .
A kod Sv.Duha možda se najasnije vidi promjena, budući da je od nekad dosta skromno narijetko rasutih kamenih-betonskig gromada, danas rastlinje uz mramor dojam mirnog, urednog pa i p o ž e l j n o g počivališta ...
Počivališta, gdje se sve nostalgije ,želje i čežnje smiruju ponovno u maštanom društvu, nakon proteka godina bliskih mi Mirkeca, Štefeka, Krune, Frante, Slavka, Iveka, pa isto tako i onih kojih ni imena ni slike ne nalazim,a negdje tu ili na sličnom su mjestu.
Naravno tu je i ljepša polovica ondašnje stvarnosti Beba, Zlatika, Pava, Slavica, Ljerka,Zdenka ,Mira ,
Nevenka, Vlatka, Dragica, Verica i još, još mnogih ruža, cvijeća, tulipana i trnova davnašnjeg glasnog mladenačkog ukrasa graskog, koprivničkog 'korza' u predvečernjim satima , prije nego što se oglasi ' Zdravomarija ', te ulice opuste. Neprimjereno je bilo sresti djevojku u večernjem mraku. Dopušteno je još samo pod prozorom diskretno poželjeti ' laku noć '

<<<<
Eto kaleidoskopskih sličica iz sadržaja „ t a k o v a m j e n e k o č b i l o “ , a danas se još samo rijetki toga sjećaju, pa i samo sjećanje odlazi u z a b o r a v , te kako nema svjedoka tako vjerojatno nije ništa niti bilo !!

Xxxx
Oo
V

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	svibanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters