Eduard Pranger

29.06.2022., srijeda

PJESNIK II


sae1


Za one koje zanima, postoji jedna anegdota (sad možemo o tome jer SAE više nema), a ide ovako:

Naš se prvi susret dogodio davno, još na blogu, dok nismo bili poznati ovako kako danas, svaki na svoj način, jest. Tu i tamo bismo razmijenili komentare i to je bilo to. Meni se odmah nevjerojatno dopala ta njegova hiperinteligentna transcendentalna poezija, s ničim i s nikim usporediva, i često sam mu komentirao, a komentirao je i on mene. U to vrijeme je pisao na blogu pod potpuno drugim pseudonimom.

Kasnije, dosta kasnije, SAE je prešao na fb što me malo iznenadilo. Znao sam da je čovjek u godinama, nesklon tehničkim novotarijama, no obradovala me njegova hrabrost. Nakon dužeg vremena, kad je postao zaista popularan i kad je o njemu počela pisati čak i Matica hrvatska, javio sam mu se. Problem je bio što su neki, čak podosta njih, mislili da sam ja SAE i nikako ih nisam mogao razuvjeriti. A ja sam imao, i još uvijek imam, svoj pseudonim pa sam ga zamolio za pomoć. Reko, daj Svene napiši da nisi Pranger nego Sven, pa barem ti znaš da sam u životu napisao samo jednu jedinu pjesmi i da je pjesništvo za mene kao što je kravi kvantna fizika.
Još i danas čuvam njegov odgovor u fb inboxu, baš onako kako je izvorno i napisao:

„hehe, dragi moj edo, da ti znaš kako tek mene opsjedaju, nije normalno, pa bih je tebe trebao moliti: pomozi, edo, ako boga znaš, a na ovome do sada ti do boga zahvaljujem: budi i ti malo blažen među ženama!“

Uz to je nabacio pet-šest smajlića. Još smo se neko vrijeme dopisivali, razmjenjivali mišljenja o nekim temama i onda, jednoga dana, ne pamtim čak točno ni kada, a ima tome nekoliko godina, nije mi se više javio.

(Nedostaje mi, jako.)

Oznake: saće, pjesnik


- 12:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #
  • poseban pjesnik... nisam znala da ga više nema (shadow-of-soul 29.06.2022. 12:38)
  • čekaj malo Edo bogamu

    pa nećeš reći da je objavljivao na FB-u iz groba ?

    Nemoj me razočarati : sa SVENOM sam komunicirala lani u ovo doba...Alooooooooooo
    zbunjuješ me totalno

    Ovde, na blogu i ON je mene komentirao, ja njemu , podno njegovih soneta, sonetima davala komentar!!!

    Čak mi je napisao razloge odlaska s blog.hr-a (Donabellina 29.06.2022. 14:05)
  • Eh, Svena nema više. I mene je to iznenadilo no pouzdano znam da ima nekoga kao zamjenu, taj ga je netko zamijenio po njegovoj želji, vjerojatno je tako dogovorio. Želio je anonimnost, u anonimnosti je i otišao no da je anoniman kao pjesnik - to nikada. jedan od meni najdražih, ako ne i najdraži. (edo 29.06.2022. 14:46)
  • pjesnici ne umiru... imaju Maxa Broda i poetsku ostavštinu... (Dinaja 29.06.2022. 17:48)
  • Čudan način da doznam da nekoga nema. (propheta nemo 03.07.2023. 16:50)
  • 24.06.2022., petak

    PJESNIK

    dragojevic2



    Bilo je to prije nekog vremena. Sjedim u Tkalči s jednim postarijim gospodinom, pjesnikom, i pričamo o prošlim vremenima:

    - Znaš, nekada, u onoj državi, nisi mogao objaviti knjigu samo tako. Bilo je nekoliko komisija koje si morao proći, tražilo se podosta mišljenja, i kompetentnih i nekompetentnih ljudi, ali kad si prošao, to je bio uspjeh. Tržište je bilo veliko, a naslovi prvih izdanja su se štampali najmanje u pet-šest tisuća primjeraka. Recimo, za objavljeni roman si mogao kupiti u Zagrebu solidnu garsonijeru. Sedamdesetih i početkom osamdesetih to se smanjilo pa si za honorar od objavljenog djela mogao kupiti Fiću. Danas, za honorar knjige koje si pisao godinu, dvije pa možda i tri možeš kupiti dobar bicikl. Ne električni, obični. Ne govorim o pjesništvu nego o prozi, naravno… Pjesme nikada nisu bile na cijeni.

    Zamišljeno je skoro čitavu minutu gledao negdje u daljinu, a i ja sam šutio. Vjerovao sam mu jer,imao je podosta godina, a godine nose iskustvo i iskrenost. Kad si star nemaš potrebe za laganjem. Dragojević, tako se zvao čovjek preko puta mene.

    Ne Oliver već Danijel.

    Oznake: Dragojević


    - 13:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #
  • to je poseban pjesnik... samozatajan, ne zanima ga ni slava ni popularnost, piše za svoju dušu i zna da se od poezije ne živi, jer poezija u pjesniku živi (shadow-of-soul 24.06.2022. 15:13)
  • " Lipanj. Naša su tijela na odmoru, a mi smo ovdje sred praznih
    riječi prazno slovo, smirena buka, gotovo ništa."


    kaže pjesnik i ima pravo : tijela mogu biti kojekud razbacana i po kutovima i po oblacima, ali duh ne prestaje titrati ma gdje bila.......

    PS: volim njegovu poeziju, dio sam FB grupacije poštovatelja (Donabellina 24.06.2022. 17:27)
  • 02.05.2022., ponedjeljak

    VAŽNI PRIORITETI



    - To ti je ona mala o kojoj sam ti pričala neki dan. Jučer se udala.

    - Koja mala?

    - Pa ona mala čiji je dečko konobar, pričala sam ti.

    - Kakav konobar?

    Ženica se nagnula preko stola prema meni pružajući mi svoj mobitel. Na njemu sam raspoznao djevojku u vjenčanici i momka u odijelu. Lica nisam skužio jer su bila sitna, a i ekran je bio taman. Ono, baš taman.

    - Pa što ne pojačaš ta svjetla na ekranu, niš se ne vidi…

    - Štedim bateriju, a i blješti mi onda. Ali nije stvar u bateriji nego u Martini.

    - Ovo je Martina?

    - Pa da! Što se čudiš sad odjednom?

    - Ne poznajem je!

    - Pa znam, to mi je od one školske frendice kći.

    - A što je ona važna meni?

    - A ništa. Dobro. Komunikacija ti je nula. Postal si pravi čudak.

    - Al vidiš da pišem. Prekineš me i onda ja moram znati tko jer Martina.

    - Dobro, dobro. Ništa. Zaboravi…

    - Pa što si sada ljuta, ja bi treblo biti ljut!

    - Naravno. S tobom se više o ničemu ne može razgovarati. Postali smo ko dva stranaca.

    - Ali pišem, ljubica...

    - Pa ti uvijek pišeš!

    - A ti si stalno na Fejsu!

    - Pa što ću kad tebe nema. Tu si, a nema te!

    - A da prestanem pisati ti bi prestala fejsati?

    - To nije isto. Mi uopće ne razgovaramo više.

    - Al ne možemo razgovarati dok ja pišem…

    - Naravno, tvoje pisanje je svetinja.

    Pola sata kasnije ulazim u sobu. Ona gleda seriju.

    - Čuj, gdje si mi stavila onu košulju, onu bijelu s kratkim rukavima?

    - Kakvim rukavima?

    - Kratkim.

    - Pa imaš ih nekolko…

    - Onu bez džepa na prsima.

    - A ne znam, tamo je u tvom ormaru negdje…

    - Pa tražio sam je, nema je tamo.

    - Mora biti, nisi dobro tražio…

    - Jesam i nema je!

    Okrenula je glavu prema meni, a iz očiju su sijevale munje.


    - Jel ti treba baš sada?

    - Pa ne, al za sutra ujutro. Znaš da idem na sprovod.

    - Pa što me onda ne pustiš još ovo malo, sad će biti gotovo pa ću ti je naći!

    - A mislio sam da znaš, samo pitam…

    - Uvijek me nađeš nešto pitati dok mi je serija! Jel ti to namjerno ili što?!

    Vratio sam se svom laptopu. Što drugo.


    Oznake: prioriteti


    - 11:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Edo, Edooooooooo nešto mi je vrlo blisko u ovom razgovora.......Ja sam Ona , ti si On (Donabellina 02.05.2022. 13:11)
  • nego kako nego namjerno, pa ne traži se košulja slučajno, niti se piše slučajno, niti se fejsa slučajno, niti se gledaju serije slučajno, sve vi to jedno drugom namjerno :)))... (Blogokviz 02.05.2022. 13:28)
  • Odlično, Edo. Nataša (Nastavak 02.05.2022. 15:41)
  • istinito i životno (NetkoOdVas 04.05.2022. 08:53)
  • To ti je tak :) (mushin munen 04.05.2022. 09:45)
  • zato sam se ja manila pisanja dok je još vrijeme :)) (Regina 04.05.2022. 12:52)
  • @Regina: ;) (edo 04.05.2022. 13:11)
  • lijep pozdrav nakon duuuugo vremena (Rib@rnica 30.05.2022. 12:19)
  • 10.04.2022., nedjelja

    FLEKA



    Čitam novine, a draga izlazi iz kupaonice.

    - Čuj, daj mi reci ak nije tajna, kak uspiješ da ti svake gaće budu zaflekane?

    - Kak to misliš?

    - Pa tak kak si čul.

    - Kak - zaflekane?

    - Kaj ti moram baš nacrtati?

    - Pa ne, al ne kužim…

    Uzdahnula je i podbočila ruke na kukovima.

    - Mećem veš u mašinu pa tak i tvoje gaće i svaki put su zaflekane, žute. Imaju žute fleke. Napred, ne otraga, kužiš?

    Gledam je kako je nadmoćna i neugodno mi je. Baš ponižavajuće. Na trenutak pomislim da bi možda i ja koji puta mogao pregledati njezine gaće u košari za veš pa joj to i kažem.

    - Daaa? A kaj misliš, kaj bi našel?

    - Ne znam, samo velim… Ja tvoje gaće ne špijuniram.

    - Naravno da ne, ti ne znaš ni mašinu uključiti, kaj bi gledal moje gaće.

    Svojom ishitreno glupom primjedbom sam je još više razjario.

    - A kaj bi se trebal svaki put posle pišanja oprati ili kaj?

    - Gle, ja sam ti samo rekla. Trideset godina ja gledam te tvoje fleke, već mi ih je na vrh glave.

    - Pa vjerujem, okej. Ali, zaboravila si jednu stvar…

    - Da? A koju to, molim te lepo?

    - Da vi ženske imate rupu, a mi muški cijev.

    - Pa kaj s tim?

    - Pa niš, samo velim. Vi se sednete i obavite stvar, a nama muškima uvijek ostane neka kapljica unutra, kužiš.

    - Pa zažmiči si tu cijev, onda ne bu niš kapnulo.

    Znao sam da nema smisla raspravljati, njena je uvijek morala biti zadnja. Za kraj, padne mi na pamet da joj kažem kako joj je ta cijev nekada itekako bila važna i dragocjena, ali nisam htio potezati vraga za rep. Bolje je šutjeti, tko zna što bi mi na to odgovorila…

    Oznake: fleka


    - 21:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • čari zajedničkog života.
    tek brojimo 6, tko zna što nas (me) čeka.
    čuvajte se! (Galaksija 11.04.2022. 00:44)
  • Edoooooooooo

    legendo!!! (Donabellina 11.04.2022. 00:48)
  • Žene ipak imaju pomagalo zvano "dnevni", vama stvarno nije lako. (Demetra 11.04.2022. 07:22)
  • Haha, slatki bračni razgovori s neizvjesnim ishodima. Poznato mi,
    ipak je tu pedesetdvi zajedničke godine, ali dijalozi su tu negdje:) (nema garancije 11.04.2022. 17:21)
  • Preko brda preko gora, od fleke do važne cijevi za oba spola :)
    Potražila sam te na tw da znaš :) (Regina 11.04.2022. 20:01)
  • Paa, važno je da nije krvava fleka!... ne!?
    Tribala bi biti sritna! :) (nisan EL DIABLO 12.04.2022. 00:27)
  • nemam takvih problema, nosim crne gaće, a veš si perem sam, odnosno sam ga stavljam u vešmašinu i znam ju uključit :)) (Blogokviz 12.04.2022. 12:03)
  • 28.01.2022., petak

    GLAS

    "Brzi vlak broj 417 za Kutinu, Novsku, Slavonski Brod i Vinkovce stoji na drugom peronu, prvi kolosijek..."

    Monoton ženski glas najavljivao je polazak vlaka. Sjedio sam u kolodvorskom restoranu s bratićem, glavnim šefom vagonskog ureda.

    - Čuj, hvala za vino i pozdravi starog. Niste trebali...
    - Ma daj Edo, sitnica. Nek se nađe, za Božić. A kako je Manda?
    - Dobro, puno radi. Nikad nije doma, pa onda moram malo i ja uskočiti. Skuham tu i tamo, malo usisam i tako.
    - Da, da, vremena su se promijenila, stari moj. Nije lako.
    - Slušaj, daj mi nešto reci, ova ženska koja najavljuje dolazak i odlazak vlakova, koliku ona ima plaću?

    Pogledao me začuđeno, s pažnjom i znatiželjom.

    - Zašto?
    - Pišem nešto o željeznici, pa me zanima, tako, bez veze.
    - Aha. Da ti pravo velim, nemam pojma.
    Slegne ramenima i srkne gutljaj piva.
    - Dobro, otprilike, koliko bi mogla imati? Tri? Tri i pol? Četiri?
    - Ne znam, velim ti.

    Izbjegavao je odgovor, a ja sam nekako znao da ga zna. Kao da je pogodila o kome pričamo, ženski glas s razglasa monotono se oglasi. "Brzi vlak broj 521 za Karlovac, Gospić, Gračac, Knin, Drniš, Perković i Split kasni u polasku dvadeset minuta..."

    - Znaš – reče Ivan primaknuvši mi se bliže. – Da mi nisi bratić... Gledaj, to ti je jedna posebna priča. Mislim, s tom ženskom.

    Ogledao se oko sebe nepovjerljivo. Onako krupan i velik, u tamnoplavoj uniformi, bio mi je pomalo i komičan. Nisam jednostavno mogao zamisliti da se on nekoga boji. Ponovno se osvrnuo.

    - Vidiš, koliko ja znam, nikada nitko nije vidio tu ženu!

    Odmaknuo se, naslonio na stolicu i pogledao me vrlo značajno. Ja sam mislio da se šali, ali on je bio ozbiljan.

    - Evo, ja sam ti tu osamnaest godina. Cijelo to vrijeme nikada ti ja tu ženu nisam vidio. Ni-ka-da! I ne samo to. Niko o njoj ne želi uopće razgovarati. U početku, ni ja je nisam primjećivao. Jednom davno, kao mladog pomoćnika šefa stanice, zapalo me je da joj par puta odnesem vozni red i neke obavijesti. Da pročita. Dali su mi kovertu i ja sam je odnio.
    - Gdje?
    - Gore, u njenu sobu.
    - I?
    - Ništa. Pokucao sam i gurnuo omot kroz prorez na pultu vrata, onako kao što mi je šef rekao. Pričekao sam malo, ali nitko nije otvarao, nikada se ništa iz tog ureda nije čulo. To me je zainteresiralo i počeo sam se raspitivati. Bilo mi je čudno, razumiješ? Na pitanja nisam dobio nikakav odgovor, jednostavno, svi su odbijali razgovor. Čim bi je spomenuo skretali bi s teme, izbjegavali odgovor ili bi jednostavno odlazili izgovarajući se nekim hitnim poslom.

    Zapalio je cigaretu.

    - Ma daj! Pa što tu ima tako tajanstveno? Žena ko žena, radi svoj poso.

    Navlačio sam ga na priču.

    - Nije baš tako. Recimo, od tada jedno me je vrijeme stvarno zanimala. Čak sam nekoliko puta potajno čekao pred uredom da izađe. I nisam je dočekao. Onda sam je pažljivo slušao, mislim ono što govori preko razglasa. I znaš što? Nikad, ali baš nikad nisam čuo da bi pogriješila. Uvijek taj isti monotoni glas, bez pogreške, kao automat. Čudo jedno! A vidiš kakav glas ima. Čak ne možeš pogoditi ni koliko joj je godina.
    - Pa dobro, majku mu, mora nekad izaći iz ureda. Kako dobiva plaću i to, pa nije moguće da je stvarno nitko ne poznaje, da je baš nikada nitko nije vidio?
    - Gledaj, ja sam onda bio klinac, no prije par godina razgovarao sam s Tolićem, glavnim otpravnikom. Bila je nekakva proslava, Dan željeznice, što ja znam. Uglavnom, malo smo popili i ja sam ga pitao o njoj. Kao, bilo bi lijepo da je i ona s nama, i tako. Sjećam se da mi je rekao da je bila tu i kad je on došao. Tamo negdje, šezdesetih, šezdeset petih. I da je isto tako i on kao mladac, istraživao. I ništa! A on ima preko pedeset. Navodno, priča se da je i njena majka radila tu prije nje, što ja znam. Sve mi je to nekako mutno i tajanstveno, ali s vremenom me prestalo zanimati. Ništa ne pitam i nije me briga, eto.

    Dotočio je pivo u čašu i ispio. Zagasio je cigaretu i pozvao konobara.

    - Čuj, ako misliš pisati o ovome nemoj ni slučajno mene spominjati, dobro? Ni slučajno! Znaš da sam u sindikatu i ne treba mi da me neko vuče po novinama. Razumiješ?
    - Ma ne, bez brige. Nego, je l bi bio problem da odemo malo do njena ureda? Par minuta, samo da vidim.
    - Pa nema se tu što vidjeti. Vrata ko vrata, bez veze. Ništa tamo nećeš vidjeti...

    Konobar je došao i nakon malo natezanja ipak sam ja platio.
    Kroz labirinte hodnika došli smo do malog lobija. Stepenice su vodile na kat. Uokolo, nas razvaljeni ormari pretrpani papirima i prastarim registratorima. Vonjalo je na užeglo ulje i poliš za parkete. Dugačak uzak hodnik slabo osvijetljen prljavom žaruljom, bez prozora. Na kraju hodnika sivo-bijela vrata s mliječnim staklom i prorezom za poštu iznad malenog zatvorenog pulta. Približio sam uho tik do stakla, no ništa nisam čuo. Ivan je stajao sa strane. U to, negdje dolje s perona, začuli smo poznati glas: "Poslovni vlak broj 700 za Karlovac, Generalski Stol, Ogulin, Moravice, Skrad, Delnice Fužine i Rijeku polazi sa drugog perona, drugi kolosijek..."

    Zaustavio sam dah. Koliko god da sam se trudio nisam iz sobe čuo ništa, ni šum. Napeto sam osluškivao. I dalje ništa. Pogledao sam Ivana, a on je samo slegnuo ramenima. Još smo nekoliko minuta tako stajali u tišini, a onda se okrenuli i otišli.

    - 15:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #
  • Luda priča!
    Odgovor na enigmu draška i nas, neke, ostale. koji na Kolodvor ne idemo samo "kao kuferi"!
    Bilo je jednom po novinama neka crtica o tome / njoj, ali ne zapamtih.
    Željno očekujem otkriće! (Bergaz 28.01.2022. 16:40)
  • @Bergaz: hvala ti. (edo 28.01.2022. 17:12)
  • Ja mislim da su sve te žene u stvari jedna koju su klonirali još u vrijeme Austougarske, idealan glas, koji sam čuo i čujem i dalje po stanicama zabačenijih kuteva Carstva. Tko god ide željeznicom Carstvom, zna da ono nije bivše, nimalo, i dalje postoji! U većim gradskim centrima to se izgubilo, utopilo u novija događanja, ali u starijim, ne. (astro koji plovi 28.01.2022. 18:55)
  • Edo........ovo ti je ka horror light : svi živi a nikoga nema (Donabellina 28.01.2022. 19:28)
  • vrhunski, baš mi se sviđa. :) (Galaksija 29.01.2022. 02:25)
  • @Annabonni: ovo i jest horor priča :) (edo 29.01.2022. 14:06)
  • Nezaboravno vrijeme pretrpanih vlakova i kričavog glasa tete sa razglasa. (sklblz 30.01.2022. 07:18)
  • Sjajno, kao uostalom i sve što pišeš. (Demetra 30.01.2022. 07:28)
  • A onaj zvuk što prethodi najavi, to je frekvencija crne rupe jugoistočno od Esplanade i stajališta Zet-a za Vukovinu i Petrovinu.. NItko se još nikada nije vratio iz bermudskog, visokom travom obraslog trokuta Gredelj-Postavnica Dva-Planinarsko društvo Željezničar, a za one koji se već daleko doprli neki su se, doduše već nakon sedmog sportskog gemišta, kleli kako su kroz mutna stakla Radnićeve birtije vidjeli da ih je progutala najmanja crvena manevarka :(. (j. 30.01.2022. 09:14)
  • :) (ALEN ALISPAHIĆ 30.01.2022. 10:42)
  • @Demetra: Hvala!

    @j.: Sjajno! Od horora do SF-a :) (edo 30.01.2022. 15:42)
  • Potpisujem Demetru! :)
    More bit da sveznajući predsjednik RH zna! :))) (nisan EL DIABLO 30.01.2022. 16:29)
  • Obrisala sam svoj komengtar jer mi se učinio običan :)
    Odrasla sam voleći vlakove, pa mi se učinilo nefer da mi netko otkrije tajnu tete, ali vidim nije ni tebi uspjelo :)) (Regina 30.01.2022. 16:50)
  • Ko uvod u nastavak Ane Karenjine...neka čudna (moja) asocijacija.... (sewen 30.01.2022. 20:40)
  • Davnih godina relacija Split-Zagreb.Pa Split-Ljubljana.I obrnuto. Pa nagibni Split-Zagreb. Onda godinama ni v od vlaka. Al nevjetojatno je kako sam, čitajući tvoj tekst, dozvala u sjećanje zvuk s razglasa, topot kotača i miris vagona. Snaga riječi je moćna. A žena s razglasa, nek ostane enigma. Nešto ipak treba golicat maštu:-) (morska iz dubina 31.01.2022. 08:32)
  • @Regina: jednom blogerica - uvijek blogerica. Hvala ti što si se javila :) (edo 07.02.2022. 15:18)
  • 06.01.2022., četvrtak

    COVID MJERE

    Putujemo draga i ja da Božić i Novu provedemo s djetetom. Dan prije polaska provjeravamo još jedanput sve potrebne potvrde za ulazak u Veliku Britaniju:
    - Potvrde o cijepljenju?
    - Da, tu su. Isprintane.
    - I na mobitelu, onaj QR kod?
    - Da.
    - Brzi PCR testovi?
    - Imamo.
    - A Passinger Location formulare za englesku granicu?
    - Tu su.
    - OK, onda smo spremni. Nemoj zaboraviti provjeriti do kada nam vrijede putovnice.
    - Već jesam.

    Sutradan, stojimo u redu na Franji Tuđmanu. Check in. Putnici s kuferima uredno drže razmak od metra, neki još i veći. Od desetaka šaltera s obje strane ogromnog prostora samo je naš otvoren, aerodrom zjapi prazan. Žena iza stakla je profesionalna. I ona, kao i svi mi, nosi masku.
    - Dobar dan, putovnicu molim.
    Pružim joj dokument, a ona gleda pored mene.
    - Vas dvoje ste zajedno?
    - Da. Onda mi dajte i gospođinu putovnicu.
    Brlja nešto po tastaturi, zagleda mene, pa opet ekran, pa suprugu, pa mene, pa nešto tipka.
    - Imate potvrde o cijepljenju? PCR testove?
    Pružim joj sve što imam. Ona vrti papire po rukama i površno čita sitna slova. Nakon nekoliko sekundi sve skupa vrati mi natrag, a da nije čitačem provjerila QR kodove.
    - Valjda je sve u redu…
    Nasmije se, a ja stavim velike kufere na traku. Ona zalijepi na njih naljepnice i vrati nam putovnice u kojima su bile karte za zrakoplov.
    - Ugodan let želim.
    Sigurnosna provjera. Pregled karata i putovnica. Skinuli smo cipele, a ja i opasač i sve što smo imali po džepovima, zajedno s malim kuferima, stavili smo u plastične kade na tekućoj traci. Uz to su nas i ispipali. Prošli smo i to pa malo kasnije ušli u avion. Pod maskama, naravno, nismo ih skidali do slijetanja.

    Dva sata kasnije, eto nas na Heathrowu. Imam osjećaj da je aerodrom veći od Velike Gorice. Priključujemo se rijeci putnika svih dimenzija i boja kože koji dolaze odasvud. Jedino što im je zajedničko to je mobitel u ruci. Pratimo oznake i nakon dvadeset minuta smo kod jednog od desetak automata za kontrolu putovnica. Svaki ima svoj izlaz i kad se dokument skenira otvore se staklena vratašca. Nitko nas nije tražio nikakve testove pa ni onaj famozni Passinger Location formular. Bili smo obavezni ispuniti kućni covid test i u roku dva dana poslati ga poštom na njihovo Ministarstvo, što smo i napravili.

    Nakon deset dana boravka, večer prije odlaska, stigla je na mejl obavijest da smo oboje negativni na virus. Ujutro u tri već smo bili na aerodromu. Check in smo obavili u četiri ujutro, sigurnosnu provjeru prošli za nekoliko minuta i tri duga sata čekali ulazak u zrakoplov. Negdje iznad Alpa sam zaspao. Sanjao sam da smo nas dvoje goli i da vezani za stolice sjedimo u nekoj aerodromskoj sobici, samo s maskama na licu.
    Kad sam se probudio već smo slijetali. Na Tuđmanu smo pokazali aplikacije s QR kodovima, pokupili kufere i eto: to bi vam bilo sve o drastičnim i učinkovitim mjerama za zaštitu putnika od virusa covid-19 prilikom putovanja u inozemstvo.

    Oznake: COVID


    - 15:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • smišan si ti Edo s tim svojim pričicama : samo dva aerodroma ilitga zračne luke spominješ, a ni bokunić lipote od Londre.....

    Ća je pusta Londra kontra Splitu gradu.......e ? (Donabellina 06.01.2022. 16:21)
  • @Annabonni: ma naglasak je na covid mjerama koje svi propisuju a nitko živ ih se ne drži. O doživljajima i zadovoljstvima - drugi put :) (edo 06.01.2022. 16:56)
  • e, to da .......shvatila sam "mjere" i mjere (Donabellina 06.01.2022. 17:35)
  • očito su sretni ovi naši da netko uopće putuje pa bolje da ne provjeravaju previše (Litterula 06.01.2022. 17:37)
  • A računaju... ko bi se usudija uputit na takvi put...
    a da nije napravija sve šta se traži ! :))) (nisan EL DIABLO 06.01.2022. 19:05)
  • Sritna nova godina! :)
    Posla san mail za nar. knjige. :) (nisan EL DIABLO 06.01.2022. 19:36)
  • Važno da ste sretno se vratili nazad bez problema...meni smeta kod nas u mojoj deželi da paničariju ali svatko po svoje kontrolira te kode i još moraš pokazat ličnu kartu....razumjem policajcu, inšpektoru ali običnemu redaru i onome što radi preko študenta....sve je ludo!!! (carstvo snova 06.01.2022. 20:35)
  • @nisan EL DIABLO: hvala Vam na javljanju, odgovorio sam na mejl. (edo 06.01.2022. 21:48)
  • 09.10.2021., subota

    PAR MINUTA



    Subota popodne, negdje iza ručka:

    - Da stavim neki film, ljubavi?

    - Može. Ali daj ipak pričekaj par minuta, samo da pobrišem prašinu, nisam cijeli tjedan…

    Sjedim i čekam. Gledam po tko zna koji puta reprizu neke dosadne emisije na državnoj telki. Prolazi i petnaest minuta, još čekam. Nakon pola sata ona je u sobi, zatim slijedi druga soba pa kupaonica. Tamo je još četvrt sata. Izlazi van i ja se poveselim da je gotova.

    - Evo još samo hodnik i mali zahod. To bum na brzinu…

    U tom malom zahodu se zadržala još dvadesetak minuta zbog čišćenja i još toliko zbog potrebe. Izlazi i ja posegnem za daljinskim.

    - Daj, kad si već toliko čekal, strpi se još malo da stresem tepihe.

    Nakon desetak minuta odem u kuhinju popiti vode, a ona na elementima: briše i glanca.

    Sada je pola šest popodne i još je nema. Nečim se bavi vani na balkonu.

    Subota je na zalasku. Što da radim? Ako joj prigovorim za tih njenih višesatnih par minuta, znam odgovor, a znaju ga i svi oni koji su u braku. Ako šutim pak, provest ću s daljinskim u ruci još koji sat u tišini dnevnog boravka. Čekajući. Sam.

    Što da radim? Što?

    - 17:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • znaš što ?

    uključi tv i odaberi pickbox program serija (Donabellina 09.10.2021. 18:14)
  • Trebal' si joj pomoć i bila bi brža...:-) (Goga i Mario 09.10.2021. 20:38)
  • Dnevnik jednog mačo muškog, što li? Ne vjerujem da je ona tak išla naokolo a Ti sedil i vrtanjil daljinski?! (astro koji plovi 09.10.2021. 21:36)
  • Inače, kakve ti je boje ceker? (Riba Luca 09.10.2021. 21:59)
  • vjerojatno bi prigovorio, tj. obrazložio da prašina neće nigdje pobjeći... što naravno ne bi upalilo već prouzročilo prigovor s njene strane pa bi se zakrvili i ne bi na kraju niš gledali... ako se aktivnost čekanja odvija kod kuće moja preporuka je take a nap... :) (lief erikson 09.10.2021. 22:34)
  • Brižan. (konobarica 09.10.2021. 22:50)
  • Meni se čini da publika ovdje ne shvaća da ovaj tekst tj. istinita priča ne bi postojala da je gospođa rekla ne... ne stignem gledati film... umjesto toga se slagala da će doći za par minuta... gospodin je vjerovao... uzalud... usput, nije dobio nikakve informacije da će se to odužiti i jadan je čekao i čekao... s obzirom da nije znao koliko će to trajati, znači očekivao je svaki čas da je gotovo jednostavno nije ni pitao da li treba pomoći... u subotu popodne... drage žene, ako trebate pomoć, recite da trebate pomoć... da nas muljate i lažete ne vodi ničemu osim k problemu... ako si rekla da želiš gledati film onda pogledaj film... naravno, ovo navodim samo kao primjer, gđu. i g. ne poznajem pa nije nikakva osobna poruka... ovo je čisto za publiku i čini mi se da bum j. ježa zbog ovoga... :) (lief erikson 09.10.2021. 23:35)
  • a niš onda, razvod, što drugo ti preostaje... :P (Drug Icy 10.10.2021. 00:13)
  • Eto, ja i ovaj moj zajedno imamo generalku i čistimo jedan dan svaki tjedan. :)) Naravno, ja sama svaki dan ono što se mora jer volim urednost. Drugi put pomozi. :)))) (Galaksija 10.10.2021. 01:19)
  • Super si ovo napisala...život je to i životno vrlo... (morska iz dubina 10.10.2021. 07:06)
  • 05.10.2021., utorak

    POJAŠNJENJE


    Blogerica "Y" je komentirala moj posljednji status no mislim da njezin komentar, ne zbog nje nego zbog drugih, ali i mene osobno, zaslužuje posebno objašnjenje. Ovdje sam postavio komentar i moj odgovor, tek informacije i pojašnjenja radi:


    „Y
    Kako je i za očekivati pod ovim postom ljudi obazrivo i sa sućuti (što i valja dakako) komentiraju. Svejedno ostala bih nedorečena da samo supruzi poželim sve najbolje, a želim joj, a da ne kažem do kraja.

    Moj suprug je također branitelj i cijepio se je dva puta. Osobno radim s ljudima i cijepila sam se dva puta. Sin (19) cijepio se dva puta. Svi pobrojani nisu kronični bolesnici, ali moji roditelji jesu, cijepili su se 2x. Ozbiljno bolesni ljudi.

    Mene u cijeloj priči zanima jesmo li onda mi budale koji se smo se cijepili jer to vidimo neophodnim za osobno i opće dobro? Je li život tvoje supruge vrijedniji od života mog supruga i sina?
    Moj komentar nije provokacija zaista, nego promišljanje o svijesti moji sugrađana.
    Cjepivo je prošlo potrebna testiranja jer inače ne bi bilo u širokoj upotrebi. Više vremena nemamo.
    Jesi li se bojao kada si išao u rat? Svakako kako jesi, ali tada te strah nije spriječio. Bilo ti je jasno kako drugog izbora nema.

    Ni covid i situacija u državi ni budućnost naše djece neće krenuti na bolje dok ljudi ne shvate kako bolest postoji, širi se i izbora nemamo.
    Strah nije opravdanje ukoliko se zagledamo u širu sliku.
    Mene bi bilo sram da radim u zdravstvenom sustavu i da se nisam cijepila. Obzirom radim u sustavu u kojem se susrećem s dosta ljudi i djece, cijepila sam se.

    Od srca, svako dobro tebi i supruzi.“


    Odgovor na komentar:


    „@Y - Ni u jednom trenutku nisam nikome preporučio cijepljenje niti sam od toga nekoga odbijao. Opisao sam što se dogodilo u mojoj obitelji i to je sve. Primio sam na znanje vaše mišljenje, ali se s njim ne slažem je problem upravo nastaje kada osobe poput vas NAMEĆU drugima svoje mišljenje upotrebljavajući sofizme poput: "jesmo li onda mi budale koji se smo se cijepili" ili: "Je li život tvoje supruge vrijedniji od života mog supruga i sina?" što prelazi u bezobrazluk i primitivizam.

    Zašto?

    Pa vi ste odrasla osoba i imate svoje mišljenje, a ja imam svoje; čemu nekome nametati grižnju savjesti samo zato što nemate drugih znanstvenih argumenata. Jeste li vi kompetentni za strah od smrti moje supruge?

    Draga, ako ste s razumijevanjem pročitali što sam napisao u objavi onda vam mora biti jasno da mi se nakon ove dvije godine covida živo fučka za sve druge, da ne želim glumiti dušebrižnika ili lažnog filantropa poput mase drugih i da je meni moja obitelj najvažnija. Zato se, uostalom, i jesam cijepio.

    Od svega, mene je pogodila ta prisila s oduzimanjem egzistencije i prava na rad ako se netko ne želi cijepiti, a to, draga moja, vi niste ni spomenuli.

    A što se tiče rata, nisam ga ja bez veze spomenuo. I ja i mnogi drugi stavili smo život na kocku da bismo, između ostaloga, izborili slobodu mišljenja i odlučivanja što se danas pokazalo potpunim promašajem.

    Na kraju, za testiranje nekih cjepiva i lijekova potrebne su godine pa je čista laž vaša tvrdnja: "Cjepivo je prošlo potrebna testiranja jer inače ne bi bilo u širokoj upotrebi." To što ste napisali ne bi potvrdile ni puno kompetentnije osobe.“

    Oznake: COVID


    - 11:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Svaka čast na odgovoru!! Nažalost dotična nije jedina koja to nameće i represivno zagovara uz nazaobilazne floskule koje nemaju a od argumenta. Ne znam koji su gori stožer ili narod koji teroriziraju sa cijepljenjem. Ps niti ja nikog ne odbijam samo nek s oproštenjem odjebu od nas čiji izbor nije cijepljenje. (TEATRALNI 05.10.2021. 11:22)
  • Hvala na odgovoru.
    Struka je stručno mišljenje o cjepivu dala. Iz tog razloga je cjepivo u upotrebi. U slučaju u kojem bi pojedinac sam birao svoje izbore, a oni ne bi utjecali na druge i društvo u cjelini (npr. kemoterapija), složila bih se kako imate potpuno pravo na osobni izbor.
    U slučaju u kojem nesavjesni pojedinci, ne obazirući se na mišljenje i preporuke stručnjaka ugrožavaju zdravlje mojih bližnjih i to oni koji im svojim pozivom trebaju pomagati tome se imam potrebu i svako pravo suprotstaviti.
    Moj suprug se borio kako bi njegova djeca u ovoj državi bolje živjela. Ne kako bi im se oduzimala budućnost, pravo na studiranje na fakultetu. Vidite vas je osobno uzrujala nemogućnost pohađanja posla Vaše supruge, jednako tako mene uzrujava (ne)mogućnost studiranja (ozbiljnih) studija (nego online).

    Onog trenutka kada u društvu prestane funkcionirati zdrav razum tada jedino što preostaje je prisila.
    Osim toga, izbor postoji. Ne doći na posao u zdravstveni sustav ukoliko niste cijepljeni. Čini se kako bi me to trebalo jednako mučiti koliko Vas muči obrazovanje školaraca i studenata (između ostalih moje djece) u RH.

    Na kraju će(mo) svi razumom birati.
    Ili će izabrati umjesto nas.
    Svako dobro. (Y 05.10.2021. 11:59)
  • Edo, @ Y ima pravo : u odgovoru nije bila imperativna kao što takvog zakona u državi i nemamo , ali, jučerašnja situacija pred Rebrom pokazala je, da bezvezni mudaši kroje "uličnu" pravdu, a da je testiranje zdravstvenih radnika ipak pokazalo, da oni koji su htjeli taj dan biti na svojem radnom mjestu bili su ZARAŽENI virusom covida a da to NISU znali.
    Da je ne daj Bog tvoja supruga ležala kao neinficirana na nekom bolničkom djelu sa svim svojim alergijama i došla u kontakt s ( na primjer ) laboranticom koja je zaražena a ne zna i radi , bio bi vrlo nesretan zbog tudjeg nemara i neznanja pa i eventualnog pogoršanja zdravlja svoje žene-----tudjom krivicom, dakako!
    Tvoj prethodni post je bio korektan, dobar s brižne, ljudske komponente ali unatoč tome, tvoj komentar blogerici @Y je neugodan u najmanju ruku.

    I ja sam alergičar s autoimunom bolesti, radim s adolescentima , imam silna testiranja i alergije na 600 alergena i bilo me je strah i to jako od prve, anafilaktičke rekcije......Cijepila sam se Johansonom za ugrožene grupe i preživjela bez problema. S prethodnim sedativom, naravno.
    Mojoj kćeri, koja je zdravstveni radnik i cijepljenja je u startu cijepljenja Phaizerom , 2 doza je zaustavila rad bubrega : svi ostali iz grupe su najnormalnije prošli, a ona je "odradila " bolničko liječenje i vraćanje bubrega u normalu.........Ne trebam govoriti kako je nama roditeljima bilo !

    Zato nemoj biti toliko subjektivan u odgovaranju ni @Y ni meni eventualno: ovo je samo razgovor riječima bez glasa i uvjeravanja u točnost stavova (Donabellina 05.10.2021. 12:24)
  • Neznam što reči....drugi odmerek cepiva Pfizer mi napravio kaos oko tlaka....danas idem privatnom kardiologu...normalno sama ču sve platiti inače bi ćekala ko luda (pregled, posvet, UZ, EKG i ako bo potebno drugi ljekovi....150 evra) (modrinaneba 05.10.2021. 12:33)
  • @Anaboni: u svojem odgovoru blogerici Y", a time i svim njezinm eventualnim istomišljenicima pojasnio sam SVOJ osobni stav; ponavljam; nisam ni branio ni kudio cijepljenje, ali sam se odmaknuo od kaosa koji su svojim "stručnim mišljenjima" stvorili naši "stručnjaci"; od beroša i Lauca pa do Sladoljeva i Đikića i osudio prisilu koju je nametnula Vlada RH. To je fašizam.

    Treći puta ću ponoviti: uopće me više nije briga tko se cijepio ili nije cijepio i zašto. Kada kao odgovor na svoju priču dobijem komentar: "Onog trenutka kada u društvu prestane funkcionirati zdrav razum tada jedino što preostaje je prisila.", e onda nema više finoće i rukavica.

    Zanima me: tko je taj mali hitler koji može kazati da kada u nekom društvu ne funkcionira zdrav razum da to društvo, eto, treba kažnjavati, sankcionirati i silovati? Tko, Anabonni? Tko? (edo 05.10.2021. 14:45)
  • Gospon Edo, odgovorit ću Vam ja i to će biti moje zadnje obraćanje Vama.
    U Hrvatskoj je cijepljenje obvezno protiv tuberkuloze, difeterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka i crvenke.
    Svaki onaj koji se ogluši o ovu obavezu, bit će kažnjen novčanom kaznom te dalje gonjen ukoliko se ne odazove obavezi.

    Na mala vrata nam kuca i čeka se, Onaj /Hitler/ koji je uveo zakonsku obvezu cijepljenja (znate kako su uvijek postojali nemarni roditelji koji djecu nisu cijepili pa ih je država morala goniti na dobrobit svoje i tuđe djece), da uvede još jednu.

    Gdje god opravdanja za svoj strah i bezobraštinu prema meni u razumu tražili naći ga nećete, a to vi i sami znate. (Y 05.10.2021. 15:31)
  • samo kratko Edo : sinoć vidim kako u Portugalu je prociepljenost 83% i sve mjere zaštite su prestale zahvaljujući njihovom voditelju akcije ,,viceadmiralu de Melo.dakle ne nekim berošima, laucima ili alenkama , pa ova tvoja rečenica " Onog trenutka kada u društvu prestane funkcionirati zdrav razum tada jedino što preostaje je prisila." postaje znakovita ,implicira puno toga " zdravorazumskog" i pitanje -------čiji zdrav razum ? (Donabellina 05.10.2021. 15:53)
  • @Anabonni: slažem se s tobom no Portugal je Portugal, a Balkan je Balkan, više od toga ne moram pisati. Ne želim polemizirati s onima koji uporno sofizmima nastoje zakomplicirati zdravu i konstruktivnu raspravu. Mislio sam isprva da blogerica "Y" nije dobro pročitala što sam napisao pa sam onda dao pojašnjenje. Sada vidim da ne želi razumjeti meritum stvari kada spominje obavezno cijepljenje za dječje bolesti Njoj jednostavno nije jasno da su se cjepiva koja je navela razvijala GODINAMA i isto toliko ispitivala pa kad su stvari nakon određenog broja godina postale jasnije, e tada se prešlo na (obavezno) cijepljenje (protiv kojeg ja nemam ništa.). Problem su ova nova cjepiva koja od ljudi rade pokusne kuniće i zbog kojih im se brani ustavno pravo na rad, a time i na život. Zlonamjerna "Y", a sada to mogu tvrditi, jednostavno ŽELI BITI U PRAVU, bez obzira na protuargumente i raspravu bilo koje vrste. Zato preko tebe odgovaram njoj; ona meni spada u one nevažne likove koje sam spomenuo u postu, ali je utoliko važna što takvi poput nje skupljaju oko sebe sljedbenike (npr. dr. Sladoljev, dr. Lauc i sl.) i dovode neodlučne i neinformirane ljude u nedoumicu i zablude. Iskreno, takve mi se "sveznajuće" osobe gade. (edo 05.10.2021. 16:21)
  • 03.10.2021., nedjelja

    KRATKO PISMO ISPRIKE


    Svi se slažu da je cjepivo po svim parametrima još uvijek nedovoljno medicinski ispitano i još se ni približno ne zna koje od njih izaziva nuspojave i kakve; i kod djece i kod ljudi srednje dobi i kod starijih. Moja je supruga od privatnog poslodavca dobila u četvrtak službeno pismo da u ponedjeljak mora doći na posao, ili s potvrdom da trenutno nema koronu ili s onom drugom - da je cijepljena. Ako se ne želi cijepiti mora svakih nekoliko dana vaditi potvrdu i to o svom vlastitom trošku. Bez toga, izričito piše, nema ulaska u kliniku. Tu treba naglasiti da je to naredba ministarstva, dakle Vlade RH i da njen poslodavac u tome nije imao nikakvog izbora. Dakle, cijepi se ili ne moraš doći na posao. I što smo napravili? Otišli smo u petak na zagrebački Velesajam, stali u red i primili cjepivo.

    Da se razumijemo: osobno, nisam antivakser i antimasker. Poštovao sam i poštovat ću i dalje sve mjere koje su zakonski propisane no ono što mi je izazvalo bijes jest pravo male skupine ljudi na vlasti da ucjenjuje, a ovdje se radi o bezobraznoj prljavoj ucjeni koja krši najviše ustavno pravo svakog građanina na rad. Što preostaje onima koji se ne žele cijepiti ili testirati? Izgubit će posao, pasti u dugove, a zatim u ovrhu i morat će prodat sve što imaju te pasti na teret države, odnosno – svih nas. Zato, fučka se meni za druge i njihove akademske rasprave o „cijepiti - ne cijepiti“ i njihova filantropska mišljenja i brigu o zajednici.

    Zašto?

    Pa prije tridesetak godina sam napravio sličnu stvar, da obranim Hrvatsku i one druge koji se nisu usudili ratovati, stavio sam se dragovoljno na raspolaganje zajednici. Na prvim crtama diljem lijepe naše proveo sam, odvojen od obitelji, u borbenom sektoru 1295 dana. I što? Danas gledam u što se to moja zajednica pretvorila: u kriminalnu mafijašku hobotnicu, zločinačku skupinu kojom vladaju isti oni majstori s Markova trga koji su me 1991. zamolili da ih branim. Obećali su mi državu, a dobio sam svinjac.

    Pitat ćete se na kraju: pa zašto si se onda ipak cijepio, majmune?

    Isključivo zato i samo zato da dam podršku mojoj smrtno uplašenoj ženi koja će od sada pa nadalje živjeti u neizvjesnosti jer ima različite dijagnoze: od nekoliko težih alergija, jako velikih dugogodišnjih problema s jetrom i obiteljsku anamnezu bolesti srca. Ako se njoj nešto dogodi po dobrom starom hrvatskom običaju nitko neće biti kriv, ali barem ja s osobnim pravom izbora neću imati grižnju savjesti da nisam dragovoljno napravio nešto na što je ona od države i zajednice bila doslovno prisiljena bez obzira na, ponavljam, ustavno pravo koje svakom državljaninu Republike Hrvatske garantira pravo na rad/egzistenciju i svoje bolesti.

    Neka mi oprosti onda to „društvo“ na iskrenosti, ali je ona meni ipak najvažnija. Uza sve što smo u 36 godina zajedno prošli, još je i majka naše dvoje djece. Cijepio sam se dragovoljno, dragi moji, samo zbog nje, zbog nikoga drugog.

    A ljudi? Bez brige i bez obzira ne sve: ljudi će i dalje u budućnosti umirati, rađati se pa opet, prije ili kasnije, umirati - samo nas više neće biti… J

    - 11:48 - Komentari (21) - Isprintaj - #
  • Respect (sewen 03.10.2021. 11:59)
  • ...i tako će se cijepljenje nastaviti dragovoljno pod ucjenom... (Blogokviz 03.10.2021. 12:19)
  • desetljećima sam ovisan o medicinskoj skrbi, i odavno sam izgubio potrebu sam prosuđivati preporuke koje mi daju, dodatno, kada se držim svega što mi preporuče, bolje sam, tj. konkretni mjerljivi nalazi su bolji, obzirom na moju skupinu, cijepio sam se dva puta, budem uzeo i treću dozu, ako bude aktualna, godinama se cijepim i protiv gripe, hoće li me sve to doći glave, kao i hrpa lijekova koje svakodnevno uzimam, fakat ne znam, ali eto, odavno sam se predao sustavu (ruiz 03.10.2021. 14:57)
  • Fakat!... sve je točno tako kako si napisa!
    Cijepljen sam dva puta i hvala Bogu nisam imao nikakve nuspojave!
    Tebi i supruzi želim isto, da sve prođe u najboljem redu! :) (nisan EL DIABLO 03.10.2021. 16:08)
  • cijepljena sam Johansonom kao rizična skupina : 1 doza i ne namjeravam se više cijepiti, ali čuvati od bolesti...DA (Donabellina 03.10.2021. 18:28)
  • Držim fige da sve bude u redu =)

    Slobode će nažalost biti sve manje i bolje da sad uživamo dok još možemo, jer ne znamo što nam sve spremaju u skoroj budućnosti, a nas male ljude su zavadili da nismo složni i teško se tako oduprijeti... (Drug Icy 03.10.2021. 19:37)
  • Ja sam cepljena 2x Pfizerom...malo me zeza tlak ali je 4 dan od cepljenja...i mene bilo strah i moj se cepio zbog mene a hčera se cepila sa onim ko Anabonni ali je drugi dan pristala na hitni ali sve OK...
    Držim palčeve Tvojoj ženici!!! (modrinaneba 03.10.2021. 22:16)
  • A šta reći, kad nas vode stožeraši.
    Kod nas u Istri stožer je drvena osovina oko kojeg su nekad bili privezati konji, magarci ili volovi na raznim gumnima kako bi tapšali netom požnjeno žito...
    Pa eto, oni nas vode... Magarci, konji i volovi tj. stožeraši... Naravno time ne vrijeđam navedene domaće životinje..
    Prebolio sam koronu u prvom valu kad me policija u nekoliko navrata kontrolirala, jesam li u izolaciji..
    Ne pada mi napamet cijepiti se ovim svjetskim experimentalnim cijepivom.. Smatram da sam dovoljno pametan da ne idem u nepotrebna druženja koja su nam ionako uskratili, masku nosim radi Sebe ne radi njih,...
    U svakom slučaju nikog ne bih odgovarao od cijepljenja.. Tko želi nek izvoli.. (bellarte 04.10.2021. 07:02)
  • tko se predaje sustavu, tom sustavu predaje i svoju djecu, svoje unuke... u taj smo fašizam ušli pljeskom podrške medicinskim sestrama koje sad ne mogu na svoja radna mjesta jer se ne žele cijepiti niti svaka dva dana testirati,, a superman beroš će završiti kao što završavaju sve budale, usamljen, iskorišten i posramljen...

    iz ugovora s Pfizerom;
    „Dugoročni učinci i učinkovitost:„ Kupac priznaje … dugoročni učinci i djelotvornost cjepiva trenutno nisu poznati te da mogu postojati štetni učinci cjepiva koji trenutno nisu poznati.“ (vilimstvor 04.10.2021. 08:20)
  • Lijepo je čuti da vas veže tako lijepa ljubav i dobro je da se brineš za suprugu i hvala ti što si branio lijepu našu. Osobno manje razmišljam o cjepivu. Ne vjerujem da bih koronu preživjela s obzirom na dijagnoze koje vučem. Što je u svim bijelim, plavim, žutim zelenim tableticama koje donekle održavaju život nemam pojma. Zbog raznih nuspojava mijenjaju ih od slučaja do slučaja i opet ništa ne pitam. Više od tih pitanja mene uzrujava nemogućnost druženja ili bolje rečeno širenje straha od veće skupine. Nestalo je susreta bez razmišljanja ima li među prisutnima pozitivnih. Na pitanje o promociji u dvorani gdje bi bilo i više od pedeset ljudi, sada može doći samo 15. Od tog broja samo moja obitelj broji deset. Tako da me rastuži što ne znam kada će promocija biti. U isto vrijeme stožer i pedesetak njihovih sve jedan do drugoga bez maske slobodno rade što ih volje. (Demetra 04.10.2021. 08:29)
  • Ljubav koju si pokazao svojoj Dragoj nadjačat će sve nevolje, laži i nasilje. Jednostavno, kada ne bi bilo tmine, daleko manje ili nimalo bismo cijenili svjetlo. Veliki respekt s moje strane. :) (j. 04.10.2021. 10:59)
  • VAKSERSKI FAŠIZAM!!!!!!!!1

    ps od kad su to političari ljudi da ih se tako naziva? i da najvažnije ženi puno zdravlja i brz oporavak. (TEATRALNI 04.10.2021. 11:02)
  • Tebi respect. Za suprugu se iskreno nadam da će proći bez posljedica.
    No, onako iskreno, kada dođem u kliniku ili bolnicu voljela bih da se ne mogu zaraziti od medicinskog osoblja. E sad, ostaje pitanje koliko je činjenica da je visoki postotak medicinskog osoblja cijepljen mjerodavna za to.
    Po meni, realnije bi bilo svakodnevno testiranje.
    I dalje stojim pri onoj neka svatko učini po svojoj savjesti.
    Svako cjepivo, pa i ono najrazvijenije ima neke nuspojave.
    Svako cjepivo, pa i ono eksperimantalno ima neki postotak zaštite.

    Svako dobro vam oboma od srca :* (konobarica 04.10.2021. 11:04)
  • Više si objasnio svojim postom od mnogih.
    Tebi i tvojoj supruzi želim da sve bude dobro. Imate ono što je najvažnije u životu, pravu ljubav. (mecabg 04.10.2021. 19:57)
  • Kako je i za očekivati pod ovim postom ljudi obazrivo i sa sućuti (što i valja dakako) komentiraju. Svejedno ostala bih nedorečena da samo supruzi poželim sve najbolje, a želim joj, a da ne kažem do kraja.

    Moj suprug je također branitelj i cijepio se je dva puta. Osobno radim s ljudima i cijepila sam se dva puta. Sin (19) cijepio se dva puta. Svi pobrojani nisu kronični bolesnici, ali moji roditelji jesu, cijepili su se 2x. Ozbiljno bolesni ljudi.

    Mene u cijeloj priči zanima jesmo li onda mi budale koji se smo se cijepili jer to vidimo neophodnim za osobno i opće dobro? Je li život tvoje supruge vrijedniji od života mog supruga i sina?
    Moj komentar nije provokacija zaista, nego promišljanje o svijesti moji sugrađana.
    Cjepivo je prošlo potrebna testiranja jer inače ne bi bilo u širokoj upotrebi. Više vremena nemamo.
    Jesi li se bojao kada si išao u rat? Svakako kako jesi, ali tada te strah nije spriječio. Bilo ti je jasno kako drugog izbora nema.

    Ni covid i situacija u državi ni budućnost naše djece neće krenuti na bolje dok ljudi ne shvate kako bolest postoji, širi se i izbora nemamo.
    Strah nije opravdanje ukoliko se zagledamo u širu sliku.
    Mene bi bilo sram da radim u zdravstvenom sustavu i da se nisam cijepila. Obzirom radim u sustavu u kojem se susrećem s dosta ljudi i djece, cijepila sam se.

    Od srca, svako dobro tebi i supruzi. (Y 05.10.2021. 08:44)
  • @Y - Ni u jednom trenutku nisam nikome preporučio cijepljenje niti sam od toga nekoga odbijao. Opisao sam što se dogodilo u mojoj obitelji i to je sve. Primio sam na znanje vaše mišljenje, ali se s njim ne slažem je problem upravo nastaje kada osobe poput vas NAMEĆU drugima svoje mišljenje upotrebljavajući sofizme poput: " jesmo li onda mi budale koji se smo se cijepili" ili: "Je li život tvoje supruge vrijedniji od života mog supruga i sina?" što prelazi u bezobrazluk i primitivizam. Zašto? Pa vi ste odrasla osoba i imate svoje mišljenje, a ja imam svoje; čemu nekome nametati grižnju savjesti samo zato što nemate drugih znanstvenih argumenata. jeste li vi kompetentni za strah od smrti moje supruge? Draga, ako ste s razumijevanjem pročitali što sam napisao u objavi onda vam mora biti jasno da mi se nakon ove dvije godine covida živo fučka za sve druge, da ne želim glumiti dušebrižnika ili lažnog filantropa poput mase drugih i da je meni moja obitelj najvažnija. Zato se, uostalom, i jesam cijepio. Od svega, mene je pogodila ta prisila s oduzimanjem egzistencije i prava na rad ako se netko ne želi cijepiti, a to, draga moja, vi niste ni spomenuli. A što se tiče rata, nisam ga ja bez veze spomenuo. I ja i mnogi drugi stavili smo život na kocku da bismo, između ostaloga, izborili slobodu mišljenja i odlučivanja što se danas pokazalo potpunim promašajem. Na kraju, za testiranje nekih cjepiva i lijekova potrebne su godine pa je čista laž vaša tvrdnja: "Cjepivo je prošlo potrebna testiranja jer inače ne bi bilo u širokoj upotrebi." To što ste napisali ne bi potvrdile ni puno kompetentnije osobe. (edo 05.10.2021. 11:06)
  • Napisao si: "jer ima različite dijagnoze: od nekoliko težih alergija, jako velikih dugogodišnjih problema s jetrom i obiteljsku anamnezu bolesti srca". Upravo bi zbog toga trebala biti maksimalno zaštićena od Covida-19. A tu je onda i veoma čest postcovid-sindrom koji među ostalim napada srce, jetru, pluća, bubrege, mozak, krvne žile, kosu, kožu itd. Nuspojave Pfizera koje stvaraju upalu srčanog mišića iznimno su rijetke, rjeđe od srodnih nuspojava običnog aspirina, maslaca, crvenog mesa, zaslađenih napitaka i sl. Htio bih još napomenuti, na temelju svega što sam pročitao na liniji ZA i PROTIV (pa ako može pomoći u smislu informacije, dobro, ako ne, opet dobro): U teoriji je zaista za cjepivo ili lijek s novom tehnologijom potrebno da prođe, recimo, dvije do pet godina eksperimentalne faze, međutim mRNA cjepiva nisu toliko nova tehnologija kao što se voli isticati, a ni prvih oko četrdeset tisuća "pokusnih kunića" kod ispitivanja Pfizerovog cjepiva na ljudima nakon faze sa životinjama nisu bili bedaci koji su se samo tako podvrgli nečem zbiljski neistraženom i opasnom. Laici nisu naročito upućeni u to da svako cjepivo ili lijek prije faze aplikacije na ljudima itekako prolazi kroz rigorozne sigurnosne procedure. Nije to samo tako - hajd'mo dati nešto nepoznato ljudima pa što bude. Nitko nije toliko lud da se na taj način igra s ljudskim životima. Znanstveni protokoli jako dobro poznaju činjenice stvarne ugroze i činjenice veoma malo vjerojatne, ali ipak moguće ugroze koje, dakako, treba valjano ispitati. U tom smislu do današnjeg dana ni u jednom jedinom znanstvenom istraživanju nije pronađena statistička značajnost koja bi ukazivala da su dječja cjepiva u djece izazivala autoimuni sindrom ili autizam - sve su to i dalje samo novinske špekulacije i bijesovi nesretnih roditelja koji moraju u nekom i nečem pronaći krivca. Na koncu, danas sva cjepiva protiv Covida-19 imaju puno bolju znanstvenu evaluaciju nego ijedno cjepivo u povijesti medicine i znanosti jer su aplicirana na nenadmašivo ogromnom broju ljudi - radi se doslovno o milijardama. Stoga nije baš najobjektivnije govoriti kako nisu prošla eksperimentalnu fazu, iako rok od pet godina nije prošao. Također, često se pitam, onako za sebe: što je manje od dva zla, čekati pet godina i tako pustiti da nepotrebno umre sto milijuna ljudi ili odobriti cjepivo u što je moguće kraćem, a ipak relativno sigurnom roku i tako spasiti milijune života? Nadalje, zaista mogu shvatiti stav znanstvenika, imunologa, epidemiologa i virusologa, da bi se oni koji rade u zdravstvu, dakle s imunokompromitiranim osobama, ipak trebali cijepiti ili redovito testirati. Imunokompromitirane osobe, osobe veoma narušenog imuniteta iz bilo kojeg razloga, dakle bolesnici, čak i ako su cijepljeni, mogu biti u opasnosti ako se u njihovoj blizini nalazi necijepljena, a zaražena osoba, koja ipak ima puno veći stupanj zaraznosti po druge od onog koji postoji kod cijepljenih. Još mi je jedna stvar na pameti. Naime, prisile od strane države postoje svuda - RTV pretplata, plaća preko privatne banke, obveza osnovnoškolskog obrazovanja itd., na koncu i pravilo da je moja sloboda vazda ograničena slobodom drugog, pa tako onda i moja prava kao čovjeka i građanina. Epidemije/pandemije i ratovi nisu svakodnevne okolnosti pa onda u takvim okolnostima ni naša prava i obveze kao zrelih i odgovornih građana nisu svakodnevne. Htio sam još reći kako moramo vjerovati u znanost, a ne u patera Zdravka Kneževića koji pred "Rebrom", ispod prozora dječje hematoonkologije, viče: "Vješala, vješala!", ali sam onda shvatio kako bi mi se moglo prigovoriti da je taj moj argument manjkav jer mnogi vjeruju da postoji "znanost" i znanost, tj. da se mnogim vrhunskim znanstvenicima koji govore protiv ovog covid19-cjepiva ne daje govoriti, da ih se ušutkava, minorizira, omalovažava itd. Protiv toga nemam što reći - to je već sfera naših vlastitih uvjerenja i vjerovanja, tj. odabira kojim ćemo portalima, novinarima i medijima pokloniti svoju pozornost i vjeru, a kojima nećemo. O tome nema smisla raspravljati i prepirati se jer svatko vjeruje u svoje. Stoga odustajem od pozivanja na imperativ vjerovanja u znanost. :))) To ne kažem sarkastično, već obično i iskreno. :) Svatko od nas sam bira čemu će u svom umu i osjećajima dati veću težinu, veću logičnost ili moguću istinitost, a čemu manju. (Mihal 05.10.2021. 22:27)
  • Btw., zar ne bi i djelatnici u privatnoj tvrtki u kojoj radi tvoja supruga, ako se ne žele cijepiti, trebali imati besplatno testiranje kao i oni koji su kod državnog poslodavca? To što je poslodavac privatan ne bi trebalo, gledano logično, izuzimati necijepljene djelatnike od besplatnog testiranja. Možda tu njezin poslodavac krši uvjete i mogućnosti koje je propisalo Ravnateljstvo civilne zaštite, valjalo bi ispitati. (Mihal 05.10.2021. 22:34)
  • Ostario si Prang. Omekšao.Trebao bi ponovo drnčiti oružje, a ne cijepiti se... (Meister Huc 06.10.2021. 18:56)
  • @Mihal: jedan od osnovnih razloga je i ovaj koji si spomeuo u komentaru. Test na veliko košta neku privanu osobu manje od deset kuna no oni su na svojim zaposlenicima odlučili uštedjeti i to. Ti su zaposlenici jo ugroženiji od ostalih jer se radi o privatnoj klinici za koju vrijedi ona: ako ti ne odgovara možeš ići. Žalbe na bilo kakvu ucjnu i prisilu kod privatnika su potpuno besmislene. (edo 07.10.2021. 15:06)
  • @Huc: pusti, dobro je još dok hodam... (edo 07.10.2021. 15:06)
  • 14.09.2021., utorak

    VRIJEDNOST MARKETINGA

    Javi mi se fiksni telefon, ženski glas cvrkuće:

    - Dobar dan. Ispričavam se, ali zovem iz Rovinja i predstavljam firmu „Madrac“. Željela bih vas obavijestiti da ste pozvani u restoran „Majski dvori“ u Zaprešiću gdje će uZ ručak i prigodne poklone biti predstavljen naš najnoviji program. Datum prezentacije…

    Prekinem je. Nekada bih samo spustio slušalicu, a ako sam bio loše volje pala bi i poneka psovka. Danas, u ovim godinama, stvar je potpuno drugačija.

    - Draga gospođo. Ja se moram ispričati vama jer kuham ručak, a žena samo što nije došla s posla. Ako ne bude gotovo na vrijeme, zgoril sam.
    S druge strane smijeh.

    - Ahahahahaaaa… Pa vaša je žena baš pogodila! OprostIte, ali moram se smijati!

    - Nema veze, samo se smijte, to je zdravo. A gledajte… Trudim se koliko mogu…

    - Ne, ne, samo vi kuhajte. Hahahaaa… Baš ste me razveselili!

    - Znam, zato sam i rekao što radim. Znam ja da ni vama na telefonu nije lako po cijeli dan zvati okolo. Naiđete na svašta, a pošto ste žena i možda nemate muža kao što sam ja, dođete doma gdje vas čekaju djeca, kuhanje ručka, pranje, peglanje i svašta još.

    - Ahahahaaa… Pa gdje ste bili cijeli moj život, dragi gospodine!

    Nastavlja se smijati naglas, a čujem ženski smijeh i u njenoj blizini. Vjerojatno me stavila na razglas.

    - Dobro, lijepo sam vas razveselil, al sad stvarno moram u kuhinju, da mi ne zagori… Ugodan vam dan.

    - Ugodan dan i vama, gospodine. I hvala vam na ovome. Stvarno!

    Oznake: marketing


    - 17:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
  • ...eto, za to treba laži koristiti, razveseljavati ljude :))... (Blogokviz 14.09.2021. 19:40)
  • Simpa priča :)) (malam 15.09.2021. 18:00)
  • Svijet u kojemu žene kuhaju a muškarci prodaju madrace nije bio dobar, jer da jest - ne bi ga s takvom voljom rasturali. Problem sa svijetom u kojemu muškarci kuhaju a žene prodaju madrace jest u tome što očito ni u njemu nema puno zadovoljnih. Možda je stvar u tome da lebdi duh nad vodama? :) (j. 18.09.2021. 14:25)
  • 23.08.2021., ponedjeljak

    ATENTAT

    Ima moja draga ženica u svojoj velikoj obitelji osobu koju nitko ne voli, ženu njezina najmlađeg brata, Esmu. Nikoga od njih ta nikada nije pozdravljala, s nikim nije pričala i nitko je od familije njena muža nije zanimao. Kad god je mogla, u svakoj prilici, trudila se to i javno pokazati i dati na znanje. Njen muž u svemu tome potpuno ju je podržavao.

    Dakle, ta žena oboli od neke teže bolesti i završi u bolnici, a kako su živjeli u Švicarskoj i nisu imali djece, njen problem brat moje žene stavio je na obiteljski razglas. I odjednom, svi su postali empatični, počeli je žaliti, raspitivati o zdravlju i jedni drugima javljati kakvo joj je trenutno stanje. Nazove tako moja žena telefonom svoju mamu, staricu od preko osamdeset:

    - Bok mama, kako si? Dobro? A kako Esma? U bolnici je? Opet?! Bože dragi što sve tu jadnicu neće snaći…

    I tako njih dvije pričaju i pošteno je žale pola sata. Kad je spustila slušalicu, upitam je:

    - Ti ne voliš Esmu, jel'da?

    - Otkud ti sad to?!

    - Pa dvadeset godina mi pričaš kako je zla i kako huška tvog brata na ostatak familije…

    - Pa dobro, da. I što s tim?

    - Pa što se promijenilo? Do sada ste je svi mrzili, a sada ste odjedanput postali brižni, to mislim. To je isto kao da su se saveznici u ratu, nakon atentata na Hitlera, brižno raspitivali o njegovom zdravlju, kužiš?

    - Znaš, ti si nekad jako čudan, Edo S tobom se uopće ne da razgovarati!


    - 11:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
  • Je, jeee.... baš tako to i bude,
    dobro si joj reka :))).
    Jel to dio neke nove priče? Imaš li adresu.
    od prošlog puta, pošalji mi pouzećem
    ono zadnje izdanje.. Priče.. Facebook. (nisan EL DIABLO 23.08.2021. 12:33)
  • a je ga znaš ubost kad ne triba !!! (Donabellina 23.08.2021. 13:13)
  • @anabonni: obiteljski odnosi, uvijek izvor dobrih priča :) (edo 23.08.2021. 20:40)
  • @diablo, javi mi se u inbox na fb. (edo 23.08.2021. 20:41)
  • Sooooo true!!! (Snaga Tvokuna 24.08.2021. 20:27)
  • 14.07.2021., srijeda

    IKEA

    Veli moja draga:

    - Jesi znao da je vlasnik one švedske Ikee Dubrovčanin?

    - Ne.

    - Je. Viš, ni ja to nisam znala.

    - Jesi sigurna?

    - Naravno.

    Gdje si to pročitala?

    - U Gloriji.

    Sjedim za laptopom pa ukucam u tražilicu „vlasnik“ + „IKEA“. Pojavi mi se njegova biografija, na nekoliko jezika. Čitam naglas:

    - Piše: „Švedski poslovni magnat Ingvar Kamprad bio je na čelu IKEA, jedne od najvećih svjetskih trgovina namještajem i najjačih svjetskih brendova, više od 70 godina. Kamprad je rođen 1926. godine na jugu Švedske.“ Nigdje se ne spominje Dubrovnik…

    - Je, je, pisalo je da je prodao svu imovinu u starom gradu i kao mlad dečko otišao u Švedsku.

    - Ali evo ti njegove biografije, nema veze s Dubrovnikom.

    - Pa zašto onda u Gloriji to piše?

    - Možda si pomiješala nekog…

    - Nisam! Možda je on samo suvlasnik neki ili već nešto. Lik je sigurno Dubrovčan.

    - Samo zato što je neki novinar to napisao u Gloriji?

    - Ne! I nije novinar nego novinarka. Pa pročitala sam to u zahodu kod moje Sandre!

    - Aha, onda je sigurno istina.

    - Znaš kaj! Taj tvoj sarkazam i ironija mi već idu debelo na živce! Nas dvoje više uopće ne znamo razgovarati!

    Da joj sada objašnjavam da nisam protiv nje osobno nego protiv glupavog petparačkog pisanja neke priučene novinarke žutog tiska? Da joj pokušam objasniti da će, bude li tu glupost izrekla negdje u društvu, ispasti bedasta? Da joj velim da je laž i da je Marko Polo rođen na Korčuli i da je to samo izmišljotina naših turističkih mudraca? Ne. Lijepo sam zašutio i vratio se laptopu. Neke bitke, ma kako bile dobro i mudro vođene, unaprijed su osuđene na propast.

    Oznake: IKEA, Marko Polo


    - 11:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • pripišimo to neiskustvu i naivnosti kad je u pitanju komunimacija sa ženon svojom :))) (kako_ti_kupus 14.07.2021. 12:17)
  • Ako piše u novinama, onda mora da je čista istina...kao da slušam moju nonu :))) (Mayday 14.07.2021. 14:46)
  • gleeeeeeeeeeee a da nije bilo GLORIJE kako bismo znala, da su se razveli Pinčić i Rogoznica ??? Ljudi moji, kako vam je malo stalo do drugih...paffff (Donabellina 14.07.2021. 16:30)
  • ahah :)) strava (Galaksija 14.07.2021. 22:18)
  • Taj časopis (od kojeg žive neke obitelji koje zanj pišu) ponekad prolistam kod frizera. Gotovo ništa od novina ne kupujem osim kada idem na duži put, a i tada rijetko. Više sam za dobru knjigu. Kako sam sama nemam s kim voditi naporne razgovore. A što ako je neki čukun,-čuku-čukun stvarno otišao? (Demetra 15.07.2021. 09:21)
  • pih glupost... pa Gloria nije novina vengo moja kava :))))) (DOMENICO 15.07.2021. 09:23)
  • to da je marko polo s korčule, nije laž već teorija,, možda istinita, možda lažna, al čisto sumnjam da je izmišljena zbog turizma, jer sigurno neće privuči taljane
    ni gospa od međugorja se nije pojavila zbog turizma već iz političkih razloga,, al hebiga, privukla mnoge taljane
    p.s. ne treba nam glorija za budalaštione, dovoljno je otvoriti bilo koje novine na internetu (vilimstvor 15.07.2021. 09:53)
  • @Dragi svi, ovim kratkim obiteljskim prikazom zapravo sam povukao nevidljivu paralelu s informacijama koje nas u svezi svega, i onog jako važnog (kao korone na primjer), i onog potpuno besmislenog (kao trepavice Maje Šuput) svakodnevno masovno zasipaju, u ogromnim količinama. Zapravo, eto kako i na koji način, s jezika na jezik, glasine postaju - istina :) (edo 15.07.2021. 11:01)
  • Edo
    ma meni nije važna ta Gloria...nego identičan slučaj s našim ženama
    mene Moja pita, šta ja mislim..o bilo čemu
    Ja, kažem
    I onda ne razgovaramo 5-6 dana...::))) (tignarius 16.07.2021. 21:47)
  • @tignarius: a što da ti kažem... :) (edo 16.07.2021. 22:37)
  • 15.06.2021., utorak

    PIŠAM, DAKLE POSTOJIM

    (kratka kratka priča)


    - Čuj, sve si nekaj mislim, al' moram ti to reći. Gle, zakaj ti ne bi sjel na školjku kad piškiš?

    - Zakaj?

    - Pa ostaju kapljice nakon tebe kad se popišaš, vide se. One žute. Onda ja to moram brisati. Ne pišaš pažljivo, ljubavi.

    Brzo promislim i skužim da je u pravu. I ja sam to vidio, ali – kaj sad? Mi muški to radimo stoječki.

    - Kaj onda, da sjednem kad pišam?

    - Pa da. Ne bi šprical okolo, a i - tko te vidi. Pa doma si…

    Gledam je i ne mogu prokužiti radi li se tu o praktičnosti ili o napadu na moj spol. Duboko u meni, zvijer muškosti se probudila, otvorila jedno oko i zarežala.

    - A kajaznam, nekak mi se to čini blesavo… Ono, da pišam i sjedim. Mi muški to tak ne radimo.

    - Ma nemoj! Pa mi žene tak pišamo celi život i kaj?

    - Da, al' vi ste žene…

    - Aha, a vi muški ste neka uzvišena bića ili kaj?

    - Pa ne, al' da je bog želio da pišamo čučećki ne bi nam dao pišonje, koka…

    Samo me je pogledala i sve mi je bilo jasno.

    Oznake: humoreska, pria


    - 14:37 - Komentari (14) - Isprintaj - #
  • što rekoše dečki iz Hladnog Piva, "zbog nje su dećki pišali sjedečki"...taj pogled.,..komad je uvijek u pravu! (astro koji plovi 15.06.2021. 14:46)
  • mora sjediti, nema mu druge :) prolazi već nekoliko godina. (Galaksija 15.06.2021. 14:58)
  • I moj sedi:))) bez telefona ni na školjki wc ne ide:)))) (modrinaneba 15.06.2021. 16:13)
  • Odličan si, svaka čast! (Donabellina 15.06.2021. 16:18)
  • Odlično!.. a ebga lipo sidiš malo se odmoriš...
    ne štricaš.. i mir u kući a vanka dokazuješ muškost!!! :))) (nisan EL DIABLO 15.06.2021. 17:11)
  • Da, Hladno Pivo! (sewen 15.06.2021. 17:17)
  • Dizat dasku prije pišanja i spustit kad si gotov. Nema ti druge. (Litterula 16.06.2021. 06:19)
  • Ko da svoje starce slušam :D, samo, moj stari ne ostavlja diskretne kapljice.........za njega vrijedi ono kaj sam neki dan u nekom filmu uhvatila 'u našoj dobi, (kaže deda unuci) kada osjetiš da trebaš na wc gotovo je, više ne trebaš na wc' :)))) (Lilianke 16.06.2021. 08:24)
  • kad grupa ljudi padne s Marsa, onda misli da muškarac mora sjediti da bi pišao
    kad grupa ljudi padne s Marsa, onda misli da muškarci ne dižu dasku kad pišaju,, da ne mogu naciljati, iako su ispraksirani da napišu svoje ime,, ako treba
    kad takva grupa padne s Marsa onda misli da muškarci nisu sposobni obrisati eventualnu nezgodu,, i ne samo obrisati već i dezinficirati...
    kad grupa ljudi padne s Marsa onda ovakvu sto puta prožvakanu temu istaknu na blogu kao neku vrijednost, iako se radi samo o nekulturnom (pijanom?) pišanju i osnovama kulture da sami pobrišu ako treba... (vilimstvor 16.06.2021. 08:55)
  • @vilime;
    kad takva grupa padne s Marsa onda misli da muškarci nisu sposobni obrisati eventualnu nezgodu,, i ne samo obrisati već i dezinficirati...
    nemaš pojma Vilime :))) jer neki zaista nisu.

    (ne kažem da to nije uvažena publika ovog posta, ali kažem da ima onih koji ne mogu to što navodiš........jedva da znaju gdje su ponekad, ali im je sjesti pri piškenju ispod časti i živa uvreda! Go figure! ) (Lilianke 16.06.2021. 09:11)
  • Stara ižvakana tema, da, ali WC je relativno nova pojava "na ovim prostorima" a (pra)bake, mame i (pre)slatke ženice su dobro naučile svoje miljenike da ne znaju čistiti za sobom, pa onda u idućoj generaciji ili apariciji, pljuju po njima. Tate, brkati stvorovi, ratuju, pa nemaju vremena za takve sitnice, a njih isto takve naučile...sve to se vuče od stoljeća sedmog, od vremena kad se išlo srat u koprive. Vremena se promijenila, navike će se nešto teže, ali ide i to, samo strpljenja. Koprive sve češće takvi nisu ni vidli z svog SUV-a, samo nagazi i gaziiii... Dečki zapravo više nisu tak loši, nit su cure bolje, ali...inercija je zeznuta stvar. Darwine, a ne bi se onda dečkima znaš. ono, spustil...premijestil? Hm, možda i bude, ali do tada buju cure to imale negdi drugdi ili nekak drugačije pa no problem, sve bu to evolucija razvila kak treba, budno ona sve to prati. (astro koji plovi 16.06.2021. 15:16)
  • ..pustite ljude da pišaju kak' 'oćeju :)... dobro je dok mogu pišat' kak' i kad 'oćeju :)... eto, neki dan moj kum završio na hitnoj, prostata o'šla k vragu, sad nosi kateter, i dal bi sve da može pišat kak' bog zapoveda, pa makar i sjedečki :(... (Blogokviz 16.06.2021. 15:39)
  • @svima: prije svega, hvala vam dragi blogeri na interakciji, nema ništa boljeg nego čuti iskrena mišljenja o onome što napišem, pa ma kakva ona bila. Blog na žalost ne omogućuje direktnu komunikaciju u pravom vremenu i to je jedan od nedostataka tog medija, zato postoji Facebook pa tko želi, može mi se javiti tamo. No, blog je blog - kakav je takav je.

    Elem, priču baš kao i svaki književni izričaj, treba prije svega uzimati kao fikciju, osobno poistovjećivanje s napisanim meni je samo kompliment. Za one koji su ovu moju priču shvatili osobno: naravno da u ovom slučaju jako pazim kako pišam (uz sve ostalo) jer bračno zajedništvo zahtjeva razumijevanje i suradnju; nema šanse da svojoj dragoj otežavam zajednički život svojom nemarnošću i šlampavošču.

    Ova je priča samo jedna crtica iz svakodnevnog bračnog života, a koja kao i sve anegdote često prođe ispod radara.

    Onima, pak, koji su došli ostaviti komentar isključivo zbog vlastite samopromocije, a koji su pali s Marsa, ne zamjeram - i to je ljudski. Kad već nisu sposobni zainteresirati blogersku javnost svojim pisanjem uvijek im ostaje provokacija :) (edo 16.06.2021. 18:25)
  • A što ćemo. Sineku maminom krpu, vodu i uz osmijeh zamoliš da sve opere. Nakon drugog pranja više ništa ne treba reći, automatka radi. Zanimljiv si uvijek. (Demetra 18.06.2021. 16:55)
  • 01.04.2021., četvrtak

    NOVA KNJIGA

    facebook-price-finalpng

    „Kada me autor zamolio da napišem nekoliko riječi o njegovoj drugoj zbirci kratkih novela koja će uskoro biti objavljena, prihvatio sam iz tri razloga. Prvi je taj što ga poznajem još kao golobradog mladića iz istog kvarta (zagrebački Borongaj) što će reći da se naše poznanstvo proteže kroz dugi niz godina i neovisno je od književnosti. Drugi je taj što su njegove kratke priče puno bolje od romana koji su pretenciozni i prosječni, za bogatu hrvatsku književnost nebitni, a treći što sam uvjetovao da ću to napisati samo ako objavi cijeli tekst, pa makar mu se i ne dopadao.

    Dakle, Prangerove (pisac piše pod pseudonimom) su priče gotovo kao anegdote ili nadrealne šale, istodobno sofisticirane i neknjiževne, izuzetno zabavne i posve ozbiljne. Radnje se odvijaju u virtualnom svijetu Facebooka, pune su seksa i nasilja jer i sam stvaran život obiluje seksom i nasiljem, a u njima se, usprkos novom tehnološkom dobu, mogu prepoznati i neke starije književne tradicije, kao što su parabola, narodna priča i pomalo apsurdističke tradicije Krleže i Aralice.
    Teme su svakodnevne: obitelj, roditeljstvo, djetinjstvo, prijateljstvo, životinje, ljubav, preljub… Malo je toga o čemu ga ne zanima pisati, a svojim pričama razbija tabue, dotičući se najtežih i najintimnijih problema stvarnog društva i povijesti, sve to kroz metaforične priče o običnim situacijama svakodnevnog života i međuljudskih, odnosno međupartnerskih odnosa.

    Te su priče tužne, ali i pune nade, što je neizbježna kombinacija jer ukoliko vjerujete da stvari mogu biti bolje, ne možete ne biti tužni zbog svih propuštenih prilika i izgubljenih života položenih na oltar sumnje, ljubomore, jala, mržnje, prevare i nepovjerenja.

    Pranger je u prvome redu pripovjedač. Svaki novi medij, kako i sam tvrdi, pomaže mu naučiti ga nešto novo o pripovijedanju pa, kada se vrati svojoj matičnoj luci, a to je pisanje kratkih priča, stvara se dojam da je donio nešto natrag sa svih tih virtualnih avantura, nešto što može pomoći da se njegovo pisanje, iako je kao autor u već u poznim godinama, još uvijek razvija i mijenja.

    Daniel Dragojević"

    Oznake: knjiga


    - 16:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #
  • Bravo, cestitam na novoj knjizi! (shadow-of-soul 01.04.2021. 16:22)
  • Jedva čekam! :)
    Pomračenje nisam ispuštao iz ruku.. Odlično!... Svaka čast!... :) (nisan EL DIABLO 01.04.2021. 18:06)
  • bravo, za početak,a kad Dragojević to i napiše ovako slikovito , onda su svi komentari
    suvišni (Donabellina 01.04.2021. 19:50)
  • Čestitke! Bravo! (luki2 01.04.2021. 22:14)
  • moje iskrene čestitke :)) (Galaksija 01.04.2021. 23:50)
  • Čestitam i pratim i dalje na Fejsu! :) (Mayday 02.04.2021. 06:32)
  • 24.12.2020., četvrtak

    ZBOGOM

    Pranger-2-371-x-289

    - Znate, imam vam ja jednu vikendicu, s druge strane Kupe. Nije bog zna što, ali mojoj staroj i meni je draga. Cijelo vrijeme rata bila je pod okupacijom, a kad se sve svršilo otišao sam tamo da vidim što je od nje ostalo. Začudo, nisu je srušili. Uzeli su samo stari frižider, peć na drva, televizor i grijalicu, a skinuli su i prozore, vrata i elektroinstalacije. Ali, slušajte ovo: taj dan kad sam nakon pet godina prvi put došao, iza kuće, na štriku, visjela je moja plava karirana košulja. Kako ju je zadnji puta žena oprala tako ju je stavila na štrik. Visjela je ondje, jadna, punih pet godina i čekala me! Zamislite! I što? Kad sam je skinuo, a na njoj tri rupe. Netko je vježbao gađanje i prvo što sam pomislio kako sam imao veliku sreću da nisam ja bio u njoj!

    To mi je ispričao u kafiću na Trešnjevci veliki gospodin i još veći glumac Pero Kvrgić dok smo dogovarali čitanje priča u Društvu hrvatskih književnika na promociji moje zbirke. Kad sam mu dao isprintan tekst, rekao je:

    - Čujte, da vam odmah velim: ako mi se priče neće svidjeti, neću vam ih ni čitati.

    Ipak ih je pročitao.

    - 18:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • Dirljivo do Boga i nazad........... (Donabellina 24.12.2020. 18:20)
  • Virrujen da je bija oduševljen!
    Počivao u miru:(((

    Mene je ''Pomračenje'' oduševilo!..
    Svaka čast! :) (nisan EL DIABLO 24.12.2020. 18:32)
  • nitko kao on. pod njegovim korakom daske nisu škripale, iako je glumište gavella trošno. ispunjavao je prostor svojom pojavom, svojim glasom, kao da stoji kraj tebe i govori ti nešto važno, nešto što valja zapamtiti i po tomu se ravnati...
    nek mu bude mirno tamo gdje je. (stara teta 24.12.2020. 19:06)
  • Bravo na prici! Inace volim da te citam! :) (VladKrvoglad 24.12.2020. 20:04)
  • @AnnaBoni: to je samo jedna crtica, meni je bila čast doživjeti je
    @nisan EL DIABLO: hvala ti, uvijek mi je ocjena čitatelja na prvom mjestu
    @VladKrvoglad: kratka je priča, ali za zamisliti se... (edo 24.12.2020. 20:17)
  • Odličnaaaa da se čovjek baš zamisli...Sretan i miran Božić Tebi!!! (modrinaneba 24.12.2020. 20:58)
  • @modrinaneba, i tebi svako dobro
    :) (edo 24.12.2020. 23:00)
  • Počivao u miru Božjem!
    Tebi želim sretan i blagoslovljen Božić te ugodne blagdane. (Galaksija 24.12.2020. 23:52)
  • E da, puno je velikana otišlo sa scene....
    Sretan i blagoslovljen Božić! (marival11 25.12.2020. 07:33)
  • R.I.P. za Peru, velikana glumišta... a tebi i tebi dragima želim sretan Božić... (Dinaja 25.12.2020. 08:05)
  • 17.10.2020., subota

    NOVI ROMAN



    Usprkos koroni moj novi rukopis je ugledao svjetlo dana. Prije otprilike dvije godine napisao sam roman kojeg sam tehnički završio u proljeće ove, 2020. Roman se zove „Pomračenje“, a zbog onih koji će ga pročitati ne želim otkriti sadržaj. Mogu samo napisati da nekom transcendentalnom slučajnošću, između ostalog, opisuje događaj koji se prije nekoliko dana dogodio na Markovu trgu u Zagrebu. Dakle, iz tiska je ta knjiga izašla u petak (9.10.2020.), a već u ponedjeljak (12.10.2020.) je ogorčen i frustriran momak učinio to što je učinio.

    Zašto transcendentalnom?

    Svakako ne zato što se to dogodilo. Znajući u kakvom smo glibu kao društvo i država to se već moglo kad-tad dogoditi i prije, čudna je slučajnost taj razmak od samo dva dana od izlaska knjige do stvarnog događaja opisanog u njoj. Naravno da je to i sreća jer da se radi o većem vremenskom odmaku na vrata bi mi vjerojatno u budućnosti pokucao DORH s antiterorističkom ekipom.


    Oznake: knjiga, pomračenje, pranger


    - 14:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #
  • Sretno Prang... (Meister Huc 17.10.2020. 14:47)
  • Čestitke za Tvoj novi roman!!! (plavi snovi 17.10.2020. 16:37)
  • bravo, čovječe !!!!

    za roman i za ovaj pomalo ironični osvrt na pisce (Donabellina 17.10.2020. 17:17)
  • Bravo!!! Cestitam na novoj knjizi! (shadow-of-soul 18.10.2020. 16:14)
  • Čestitke na blogu dana! (plavi snovi 18.10.2020. 19:33)
  • Momentalno je lakše napisati knjigu nego naći pristojan put do čitaoca...

    U uljuđenom i civiliziranom svijetu s nakladnikom se potpiše ugovor, štampa se knjiga i ovisno o popularnosti onoga koji ju je napisao, isplati se dogovorena suma, a piscu se dostavi dvadesetak tzv. osobnih autorskih primjeraka.

    ….a od tog sveta smo još jako, jako daleko. (mecabg 18.10.2020. 20:22)
  • ... :))) Dobro si reka, banija bi DORH 100%
    Kolko gušta knjiga? Javiću Ti se! :) (nisan EL DIABLO 18.10.2020. 20:58)
  • Čestitke!!! (Žena sa stilom 18.10.2020. 22:16)
  • Čestitam! (morska iz dubina 18.10.2020. 22:19)
  • @nisan EL DIABLO: knjiga je na putu :) (edo 19.10.2020. 12:02)
  • Hvala! Hvala vam blogeri na čestitkama :) (edo 19.10.2020. 12:02)
  • EP.... Hvala! :) (nisan EL DIABLO 19.10.2020. 13:06)
  • 06.09.2020., nedjelja

    POSLJEDNJA PRIČA


    Strašna je kataklizma izbrisala čovječanstvo s lica Zemlje.

    U ruševinama jednog grada, čisto slučajno, našli su se njih dvoje: posljednja žena na svijetu i posljednji muškarac na svijetu. Nakon što su se upoznali i proveli nešto vremena zajedno i nakon što je dobro promislila, odlučila je. Jedno mu je jutro ušla u sobu stana u kojem su se sklonili, skinula se i gola legla pored njega. Snen, okrenuo se prema njoj:

    - Sara dušo, ja sam ti gej…

    Oznake: apokalipsa., gay


    - 11:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
  • O, my God! (Donabellina 06.09.2020. 11:50)
  • Eto i AnaBonni-Anđa se čudi. (Nasmijana dama 06.09.2020. 16:20)
  • Odlično..neče me više boljet glava:)))
    Čestitke za blog dana!!! (modrinaneba 06.09.2020. 16:36)
  • Niko nije savršen - reče ona i navali... Hahahaha (samo za vranju 06.09.2020. 21:46)
  • Vidi sritna li je Sara!.... Ebga!...
    maa pridomisliće se on ! Jedini muškić, nema mu druge... : ) (nisan EL DIABLO 06.09.2020. 22:28)
  • 15.03.2015., nedjelja

    GOLA ISTINA: OČEVI I DJECA

    Image and video hosting by TinyPic

    Svojevremeno, poklonio mi je prijatelj knjigu „Kamo sutra“ koju je napisao Anej Sam. Ta je knjiga odgovor i pokušaj obrane od optužbe za incest i spolno zlostavljanje koje se navodno dogodilo u djetinjstvu, a za koje ga u svojoj knjizi „Gola istina“ optužuje Nives Zeljković Drpić, poznatije kao Celzijus. Anej Sam alias Spaso Čanković je njen otac.

    Iskreno, knjigu sam tada iz nekog razloga samo površno pročitao, no neki dan, tražeći nešto drugo slučajno mi je ponovno dopala ruku. Podsjetilo me to na jednu epizodu s ljetovanja na Braču otprije dvije godine. Moja je supruga na plaži slučajno upoznala i sprijateljila se s jednom mještankom novinarkom po zanimanju, a koja je, pak, željela upoznati i mene. Uvečer, sjedili smo nas troje na terasi jednog pučišćanskog restorana kad su nam prišla dva vremešna muškarca. Srdačno su se pozdravili s gospođom i proćaskali. Po svemu se vidjelo da su stari prijatelji, generacija, a u jednom trenutku ona je upitala jednog od njih kako mu je sin. On se naglo uozbiljio, odmahnuo rukom i odgovorio: „A, ne pitaj“. Onda je, smijući se ljubazno, pružio ruku prvo mojoj supruzi, pa meni i predstavio se:

    - Ja san vam punac od Nives. Ne otac onog malog Drpića nogometaša, nego punac Nives Celzijus!

    Nisu se dugo zadržali i kad su otišli, gospođa nam je pojasnila:

    - Je, to vam je on, poznati arhitekt. Nikad se ne predstavlja kao Dinin otac nego uvijek kaže da je punac Nives Celzijus. Znate, Dino je veliki kockar, loš karakter. Prokockao je sve živo, čak se zadužio kod kamatara, a otac ko otac, rasprodao je skoro svu imovinu da ga izvuče iz dugova. Imao je tu na Braču neke apartmane koje je kao arhitekt jednog turističkog naselja dobio za kompenzaciju, i to je morao prodati. A Nives nema nikakve profesije, pa prodaje ono što ima, sebe. Ne mislim doslovno, nego onako… Slika se gola, daje glupe izjave i glumata. Napisala je onu knjigu, znate, a i to njeno afektiranje, sve je to zapravo lažno. Ona vam je privatno zapravo normalna, jedna krasna osoba i majka dvoje djece, a već nekoliko godina hrani cijelu obitelj. Vjerujte, svi vam to ovdje znaju, ali nitko neće o tome pisati jer naše žutilo ne živi od normalnih stvari. Njoj to isto odgovara, kako bi inače zaradila za život… Uostalom, priča se da će se rastati, a onda – tko zna što će biti s djecom. Ona vam je nešto poput Rudanice, i ta žena zna što ljudi vole čitat, pa se tako ponaša i piše, a zapravo je potpuno suprotno. Vjerujte, znam vam ja i nju.

    I sada, s tim saznanjem, gledao sam u naslovnicu raskošne, kilogram teške luksuzne knjige Aneja Sama od 228 stranica, a koja prikazuje golu ženu na leđima kojoj u ogromnu crvenu vaginu ulazi ešalon nogometaša. Pomislio sam da bih tu knjigu možda treba ponovno pročitati, no upravo me je ta naslovnica odvratila. Ne ulazeći u istinitost njegovih ili njenih tvrdnji, postavio sam si nekoliko pitanja. Kako nakon pogleda na tu naslovnicu vjerovati svemu onom što u njoj piše? I kakav je to otac koji se toliko potrudio i uložio toliko novca i energije da na svaki način oblati svoje vlastito dijete? Pa sve da je i istina ono što je unutra napisao, koliki je njegov osobni doprinos kao oca onome što je ona danas?

    Jedan roditelj, jedan pravi roditelj nikada i nipošto ne bi napravio to što je napravio on – spašavajući vlastitu čast i ugled, svim je snagama oblatio čast i ugled svojeg djeteta. Meni osobno za tako nešto nema nikakvog opravdanja; roditelj mora, apsolutno mora po svaku cijenu zaštititi svoje dijete u svim mogućim slučajevima, bez iznimke. Ljubav prema vlastitom djetetu ne mjeri se pisanim zakonima i javnim skrupulama, ona je jednostavno bezuslovna i neupitna. Sve suprotno je krivo.

    - 13:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
  • Istina. Gola istina ali to sad vec svi znaju. Nego,drago mi je da si ovdje. Neću persirati ,ovo je ipak blog. Žao mi je što sam zbog posla vratila jednu tvoju nepročitanu u knjižnicu , vratit ću se po nju . (jeka 24.01.2019. 01:27)
  • << Arhiva >>

    < lipanj, 2022  
    P U S Č P S N
        1 2 3 4 5
    6 7 8 9 10 11 12
    13 14 15 16 17 18 19
    20 21 22 23 24 25 26
    27 28 29 30      

    Lipanj 2022 (2)
    Svibanj 2022 (1)
    Travanj 2022 (1)
    Siječanj 2022 (2)
    Listopad 2021 (3)
    Rujan 2021 (1)
    Kolovoz 2021 (1)
    Srpanj 2021 (1)
    Lipanj 2021 (1)
    Travanj 2021 (1)
    Prosinac 2020 (1)
    Listopad 2020 (1)
    Rujan 2020 (1)
    Ožujak 2015 (1)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    _______________________

    Kontakt: pranger@net.hr
    _______________________

    Creative Commons License

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica