Veli moja draga:
- Jesi znao da je vlasnik one švedske Ikee Dubrovčanin?
- Ne.
- Je. Viš, ni ja to nisam znala.
- Jesi sigurna?
- Naravno.
Gdje si to pročitala?
- U Gloriji.
Sjedim za laptopom pa ukucam u tražilicu „vlasnik“ + „IKEA“. Pojavi mi se njegova biografija, na nekoliko jezika. Čitam naglas:
- Piše: „Švedski poslovni magnat Ingvar Kamprad bio je na čelu IKEA, jedne od najvećih svjetskih trgovina namještajem i najjačih svjetskih brendova, više od 70 godina. Kamprad je rođen 1926. godine na jugu Švedske.“ Nigdje se ne spominje Dubrovnik…
- Je, je, pisalo je da je prodao svu imovinu u starom gradu i kao mlad dečko otišao u Švedsku.
- Ali evo ti njegove biografije, nema veze s Dubrovnikom.
- Pa zašto onda u Gloriji to piše?
- Možda si pomiješala nekog…
- Nisam! Možda je on samo suvlasnik neki ili već nešto. Lik je sigurno Dubrovčan.
- Samo zato što je neki novinar to napisao u Gloriji?
- Ne! I nije novinar nego novinarka. Pa pročitala sam to u zahodu kod moje Sandre!
- Aha, onda je sigurno istina.
- Znaš kaj! Taj tvoj sarkazam i ironija mi već idu debelo na živce! Nas dvoje više uopće ne znamo razgovarati!
Da joj sada objašnjavam da nisam protiv nje osobno nego protiv glupavog petparačkog pisanja neke priučene novinarke žutog tiska? Da joj pokušam objasniti da će, bude li tu glupost izrekla negdje u društvu, ispasti bedasta? Da joj velim da je laž i da je Marko Polo rođen na Korčuli i da je to samo izmišljotina naših turističkih mudraca? Ne. Lijepo sam zašutio i vratio se laptopu. Neke bitke, ma kako bile dobro i mudro vođene, unaprijed su osuđene na propast.
Post je objavljen 14.07.2021. u 11:07 sati.