Za one koje zanima, postoji jedna anegdota (sad možemo o tome jer SAE više nema), a ide ovako:
Naš se prvi susret dogodio davno, još na blogu, dok nismo bili poznati ovako kako danas, svaki na svoj način, jest. Tu i tamo bismo razmijenili komentare i to je bilo to. Meni se odmah nevjerojatno dopala ta njegova hiperinteligentna transcendentalna poezija, s ničim i s nikim usporediva, i često sam mu komentirao, a komentirao je i on mene. U to vrijeme je pisao na blogu pod potpuno drugim pseudonimom.
Kasnije, dosta kasnije, SAE je prešao na fb što me malo iznenadilo. Znao sam da je čovjek u godinama, nesklon tehničkim novotarijama, no obradovala me njegova hrabrost. Nakon dužeg vremena, kad je postao zaista popularan i kad je o njemu počela pisati čak i Matica hrvatska, javio sam mu se. Problem je bio što su neki, čak podosta njih, mislili da sam ja SAE i nikako ih nisam mogao razuvjeriti. A ja sam imao, i još uvijek imam, svoj pseudonim pa sam ga zamolio za pomoć. Reko, daj Svene napiši da nisi Pranger nego Sven, pa barem ti znaš da sam u životu napisao samo jednu jedinu pjesmi i da je pjesništvo za mene kao što je kravi kvantna fizika.
Još i danas čuvam njegov odgovor u fb inboxu, baš onako kako je izvorno i napisao:
„hehe, dragi moj edo, da ti znaš kako tek mene opsjedaju, nije normalno, pa bih je tebe trebao moliti: pomozi, edo, ako boga znaš, a na ovome do sada ti do boga zahvaljujem: budi i ti malo blažen među ženama!“
Uz to je nabacio pet-šest smajlića. Još smo se neko vrijeme dopisivali, razmjenjivali mišljenja o nekim temama i onda, jednoga dana, ne pamtim čak točno ni kada, a ima tome nekoliko godina, nije mi se više javio.
(Nedostaje mi, jako.)
Post je objavljen 29.06.2022. u 12:27 sati.