- Znate, imam vam ja jednu vikendicu, s druge strane Kupe. Nije bog zna što, ali mojoj staroj i meni je draga. Cijelo vrijeme rata bila je pod okupacijom, a kad se sve svršilo otišao sam tamo da vidim što je od nje ostalo. Začudo, nisu je srušili. Uzeli su samo stari frižider, peć na drva, televizor i grijalicu, a skinuli su i prozore, vrata i elektroinstalacije. Ali, slušajte ovo: taj dan kad sam nakon pet godina prvi put došao, iza kuće, na štriku, visjela je moja plava karirana košulja. Kako ju je zadnji puta žena oprala tako ju je stavila na štrik. Visjela je ondje, jadna, punih pet godina i čekala me! Zamislite! I što? Kad sam je skinuo, a na njoj tri rupe. Netko je vježbao gađanje i prvo što sam pomislio kako sam imao veliku sreću da nisam ja bio u njoj!
To mi je ispričao u kafiću na Trešnjevci veliki gospodin i još veći glumac Pero Kvrgić dok smo dogovarali čitanje priča u Društvu hrvatskih književnika na promociji moje zbirke. Kad sam mu dao isprintan tekst, rekao je:
- Čujte, da vam odmah velim: ako mi se priče neće svidjeti, neću vam ih ni čitati.
Ipak ih je pročitao.
Post je objavljen 24.12.2020. u 18:13 sati.