Javi mi se fiksni telefon, ženski glas cvrkuće:
- Dobar dan. Ispričavam se, ali zovem iz Rovinja i predstavljam firmu „Madrac“. Željela bih vas obavijestiti da ste pozvani u restoran „Majski dvori“ u Zaprešiću gdje će uZ ručak i prigodne poklone biti predstavljen naš najnoviji program. Datum prezentacije…
Prekinem je. Nekada bih samo spustio slušalicu, a ako sam bio loše volje pala bi i poneka psovka. Danas, u ovim godinama, stvar je potpuno drugačija.
- Draga gospođo. Ja se moram ispričati vama jer kuham ručak, a žena samo što nije došla s posla. Ako ne bude gotovo na vrijeme, zgoril sam.
S druge strane smijeh.
- Ahahahahaaaa… Pa vaša je žena baš pogodila! OprostIte, ali moram se smijati!
- Nema veze, samo se smijte, to je zdravo. A gledajte… Trudim se koliko mogu…
- Ne, ne, samo vi kuhajte. Hahahaaa… Baš ste me razveselili!
- Znam, zato sam i rekao što radim. Znam ja da ni vama na telefonu nije lako po cijeli dan zvati okolo. Naiđete na svašta, a pošto ste žena i možda nemate muža kao što sam ja, dođete doma gdje vas čekaju djeca, kuhanje ručka, pranje, peglanje i svašta još.
- Ahahahaaa… Pa gdje ste bili cijeli moj život, dragi gospodine!
Nastavlja se smijati naglas, a čujem ženski smijeh i u njenoj blizini. Vjerojatno me stavila na razglas.
- Dobro, lijepo sam vas razveselil, al sad stvarno moram u kuhinju, da mi ne zagori… Ugodan vam dan.
- Ugodan dan i vama, gospodine. I hvala vam na ovome. Stvarno!
Post je objavljen 14.09.2021. u 17:28 sati.