Eduard Pranger
24.06.2022., petak
PJESNIK
 Bilo je to prije nekog vremena. Sjedim u Tkalči s jednim postarijim gospodinom, pjesnikom, i pričamo o prošlim vremenima: - Znaš, nekada, u onoj državi, nisi mogao objaviti knjigu samo tako. Bilo je nekoliko komisija koje si morao proći, tražilo se podosta mišljenja, i kompetentnih i nekompetentnih ljudi, ali kad si prošao, to je bio uspjeh. Tržište je bilo veliko, a naslovi prvih izdanja su se štampali najmanje u pet-šest tisuća primjeraka. Recimo, za objavljeni roman si mogao kupiti u Zagrebu solidnu garsonijeru. Sedamdesetih i početkom osamdesetih to se smanjilo pa si za honorar od objavljenog djela mogao kupiti Fiću. Danas, za honorar knjige koje si pisao godinu, dvije pa možda i tri možeš kupiti dobar bicikl. Ne električni, obični. Ne govorim o pjesništvu nego o prozi, naravno… Pjesme nikada nisu bile na cijeni. Zamišljeno je skoro čitavu minutu gledao negdje u daljinu, a i ja sam šutio. Vjerovao sam mu jer,imao je podosta godina, a godine nose iskustvo i iskrenost. Kad si star nemaš potrebe za laganjem. Dragojević, tako se zvao čovjek preko puta mene. Ne Oliver već Danijel. Oznake: Dragojević |
- 13:08 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
to je poseban pjesnik... samozatajan, ne zanima ga ni slava ni popularnost, piše za svoju dušu i zna da se od poezije ne živi, jer poezija u pjesniku živi (shadow-of-soul 24.06.2022.
15:13)
" Lipanj. Naša su tijela na odmoru, a mi smo ovdje sred praznih
riječi prazno slovo, smirena buka, gotovo ništa."
kaže pjesnik i ima pravo : tijela mogu biti kojekud razbacana i po kutovima i po oblacima, ali duh ne prestaje titrati ma gdje bila.......
PS: volim njegovu poeziju, dio sam FB grupacije poštovatelja (Donabellina 24.06.2022. 17:27)
riječi prazno slovo, smirena buka, gotovo ništa."
kaže pjesnik i ima pravo : tijela mogu biti kojekud razbacana i po kutovima i po oblacima, ali duh ne prestaje titrati ma gdje bila.......
PS: volim njegovu poeziju, dio sam FB grupacije poštovatelja (Donabellina 24.06.2022. 17:27)
