Subota popodne, negdje iza ručka:
- Da stavim neki film, ljubavi?
- Može. Ali daj ipak pričekaj par minuta, samo da pobrišem prašinu, nisam cijeli tjedan…
Sjedim i čekam. Gledam po tko zna koji puta reprizu neke dosadne emisije na državnoj telki. Prolazi i petnaest minuta, još čekam. Nakon pola sata ona je u sobi, zatim slijedi druga soba pa kupaonica. Tamo je još četvrt sata. Izlazi van i ja se poveselim da je gotova.
- Evo još samo hodnik i mali zahod. To bum na brzinu…
U tom malom zahodu se zadržala još dvadesetak minuta zbog čišćenja i još toliko zbog potrebe. Izlazi i ja posegnem za daljinskim.
- Daj, kad si već toliko čekal, strpi se još malo da stresem tepihe.
Nakon desetak minuta odem u kuhinju popiti vode, a ona na elementima: briše i glanca.
Sada je pola šest popodne i još je nema. Nečim se bavi vani na balkonu.
Subota je na zalasku. Što da radim? Ako joj prigovorim za tih njenih višesatnih par minuta, znam odgovor, a znaju ga i svi oni koji su u braku. Ako šutim pak, provest ću s daljinskim u ruci još koji sat u tišini dnevnog boravka. Čekajući. Sam.
Što da radim? Što?
Post je objavljen 09.10.2021. u 17:54 sati.