dinajina sjećanja

"Mostovi pod kojima se budim" ...
naslov otkinut iz podnaslova
"sjećanja, mostovi pod kojim se budim"
iz davne zbirke pjesama "Odakle dolazi ljepota" Zagreb, 1987.

U rasponu između 1987 i 2014- te godina ispisah tisuće tekstova...
iz tog kaosa izabrah meni najznačajnije i skupih u kolaž prohujalog vremena... Enes Kiševići je zbirku u svom osvrtu nazvao...

UKORIČEN SAN

Čitati najnoviju Dijaninu knjigu Mostovi pod kojima se budim..., znači sve dublje zalaziti u svjetlosni labirint. Ono što srce jest životu, to u biti Dijanina riječ nastoji biti poeziji. Srce ne odustaje od ljubavi, bez obzira bili mi u snu ili bili budni, bili ubojice ili sveci, starci ili djeca – srce naše ne odustaje od nas. A srce Dijanine ljubavi jest njezin dragi. Dijana je oko, a dragi sjaj oka. On je izvor, a Dijana je jeka. On je poezija i nadahnuće, a Dijana odsjaj toga nadahnuća. Zaštićena ljubavlju svojega dragoga Dijana se ćuti između duše i tijela, između svjetla i tame, između šutnje i Chopina.
Znajući da ljudsko srce i s premosnicom može osjećati i pisati stihove, njezina riječ teži biti bar atomom kozmičkog srca koje i vidljive i nevidljive svjetove na okupu drži i koje ništa zamijeniti ne može. Ćuteći se zaštićenom i voljenom u zagrljaju svojega životnoga izabranika, Dijana može sebi priuštiti luksuz one uzvišene Sokratove misli: Ljepši je zanos koji dolazi od bogova, nego li razbor koji dolazi od ljudi.
Iz takvoga sna pjesnikinju može probuditi samo miris kave i osmijeh njezinog voljenog.

U Zagrebu, 14. veljače 2014.

Enes Kišević

Contemplatio, latinski prevod grčke riječi "theoria" što znači razmatranje, znanost, nauka.
Razmatranje, razmišljanje, duboko poniranje mislima u nešto, umovanje, misaonost koja nema potrebe za praktičnom realizacijom.
(Riječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića)

U buketu godina znatiželja i čuđenje,
korakom savladavamo razdaljine,
Vojnovićeva, Martićeva,
danas padom probudih ludensa...
jedna zvijezda padom dotaknu tišinu...

smijali smo se...
i pad je let ... letjela sam
i dohvatila Frankopansku,
mi kod Draška, džamonjin ručak i
i pesek došao ni od kuda...

Halkionski dani

Ne samo od srećne ljubavi,
Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti
od pobeda u politici ili ratu;
No kako život čili, i sve se strasti žestoke
smiruju,
Kako blistave, magličaste, tihe boje
prekrivaju večernje nebo,
Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju
dušu i telo kao neki svežiji, mirisniji
vazduh,
Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a
jabuka najzad visi stvarno dovršena i
nehajno zrela na stablu,
Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od
svih dana!
Zamišljene i blažene halkionske dane!

Walt Whitman

(Prijevod Tin Ujević)

Pojava Đure Pavičića u hrvatskoj poeziji i književnosti nije zabilježena samo objavljivanjem 5 knjiga poezije u periodu od desetak godina, već i njegovim istinskim angažmanom na promoviranju svoje poezije, a isto tako, nesebično, i svih ostalih koji su to željeli.
Iako dislociran, medijski nepovezan i prometno izoliran, ovaj zaljubljenik lijepe riječi je, nekim čudom (a samo on zna kako i uz koje napore i prepreke) uspio "isplivati" na površinu svijeta u kojemu se piše i čita, govori i kritizira i nimalo lako priznaje novi pjesnički pokušaj... / Martinka Sučić-Tina

Riječima sam odgajana... riječima sa značenjem i bez značenja... riječima kao znakovljem na putu ka zrelosti... i oduvijek poezijom žigosana... majka mi je šaputala uspavanke heksametrima i poezijom drevnih sanjara... riječi su ognjište na kojem bdije Vestalka moje mladosti... majka... otišla je s riječima na usnama... miruj u smrti se sniva...





danas je četiri mjeseca kako je otišla... danass je Mala Gospa... danas bi mami bio imendan...

Njoj...

Nestareće lice,
pieta u očima,
i nečujni
vapaj
bogomajke.

Dijana Jelčić

slika... djelić skulpture Pieta... Michelangelo Buonarroti