dinajina sjećanja
ponedjeljak, 23.09.2019.
Moji stari katreni... četrdeset i dvije godine kasnije... Noćas je vjetar odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na oltaru želja... Velika srebrna lopta u mreži čuvarice snova zapali krijesnice, razbi tamu zaborava. Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu. Na srebrnom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Ruke spletene u vir snova Misli su preglasne za tišinu koju želim, na ognjištu uspomena dogorjeva zadnji panj. Na terasu preko usnulog cvijeća se uspinjala zora, zatvorila snove u sunčanu kutiju. Tugu nismo uspjeli pobjediti. Trg cvijeća je šutio suncem osjetih miris maja u februaru, u zrcalu istine vidjeh tvoju sjenu u dolasku. Na uglu moje i tvoje ulice Izlog snova, na policama poredane minijature sa oznakom neprocjenjivo. Mi danas djelimo tajne kao nekada ručak. Jesi li gladna? Ne, volim te! Dijana Jelčić- Starčević… “Odakle dolazi ljepota” Zagreb, 1987. davno napisano titra ekvinocij trenutka... tu smo... mi... sudionici istosti tmine i svijetla... ravnodnevice trajanja u zbilji... uron u moje godišnje doba... jesen vjekuje u meni... a utopije...???... neka bude ljubav... živimo je... :)  |
