dinajina sjećanja
nedjelja, 15.09.2019.
Uspomene srca...
 Tamo gdje riječi šute, gdje su misli nepotrebne a ljubav u nama raste Tamo gdje rijeka vremena deltom grli more snova a ljubav u nama traje Tamo ćemo na obali spokoja i sreće zagrljajem ubiti hladnoću i vidjeti cvijetanje nezaboravka, tog čudesnog plavetnila, znaka vječnosti želje i trajanje plavog sna.  Sanjala sam san… dočekala svitanje da bih u kupki zbilje susrela uzbuđenje… u pijesku tišinom zapisala riječ... tračkom Sunca iscrtala ime… uskovitlala se rijeka… u njenoj virovitosti pronađoh smiraj… u njenom koritu nestajanje gubitnika sreće… pobjedih sebe i dobih sebe… vidjeh se u slikama… u viziji davnih tugovanja… u crno- bijelim nijansama snovitih maštanja… bila sam bez boja i bez mirisa… u odmaku od stvarnosti… u iluzornoj pustolovini sumnjičavim prostranstvima nestvarnosti… Osjetih jezgru vatre… srž vremena… bitak prostora… uskovitlana osjećanja… Oćutih kako iz vrtloga osjećaja izranja trenutak jutrenja… zagrljaj svjetla i tmine i rapsodiju boja… svakodnevnu renesansu u renesansi vječnosti… cvjetanje novog doba… slijevanje rijeke života u ocean sna… vjetar je donio miris ljubavi… osluhnuh neizgovorivost istine… razumjeh je… osjetih suvišnost riječi… i pobjedu tišine… moć sadašnjeg trenutka… Gubitnica i pobjednica na bojišnici stvarnosti… tankoćutna goropadnica u odori svijesti… ljubav izronjena iz dubina zaborava postade moćnica uma… Dijana Jelčić http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25111  |
