Uspomene srca...
Tamo gdje riječi šute,
gdje su misli nepotrebne
a ljubav u nama raste
Tamo gdje rijeka vremena
deltom grli more snova
a ljubav u nama traje
Tamo ćemo
na obali spokoja i sreće
zagrljajem ubiti hladnoću i
vidjeti cvijetanje nezaboravka,
tog čudesnog plavetnila,
znaka vječnosti želje i
trajanje plavog sna.
Sanjala sam san… dočekala svitanje da bih u kupki zbilje susrela uzbuđenje… u pijesku tišinom zapisala riječ... tračkom Sunca iscrtala ime… uskovitlala se rijeka… u njenoj virovitosti pronađoh smiraj… u njenom koritu nestajanje gubitnika sreće… pobjedih sebe i dobih sebe… vidjeh se u slikama… u viziji davnih tugovanja… u crno- bijelim nijansama snovitih maštanja… bila sam bez boja i bez mirisa… u odmaku od stvarnosti… u iluzornoj pustolovini sumnjičavim prostranstvima nestvarnosti…
Osjetih jezgru vatre… srž vremena… bitak prostora… uskovitlana osjećanja…
Oćutih kako iz vrtloga osjećaja izranja trenutak jutrenja… zagrljaj svjetla i tmine i rapsodiju boja… svakodnevnu renesansu u renesansi vječnosti… cvjetanje novog doba… slijevanje rijeke života u ocean sna… vjetar je donio miris ljubavi… osluhnuh neizgovorivost istine… razumjeh je… osjetih suvišnost riječi… i pobjedu tišine… moć sadašnjeg trenutka…
Gubitnica i pobjednica na bojišnici stvarnosti… tankoćutna goropadnica u odori svijesti… ljubav izronjena iz dubina zaborava postade moćnica uma…
Dijana Jelčić
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25111
|
