Večer za pamćenje... još jedna u nizu...
Sinoć u knjižnici Ogrizović promocija zbirke pjesama Ponoćni gosti...
a gosti su mu bili... glumci Zvonko Novosel, Zdenko Jelčić, Enes Kišević i glumica Nada Rocco
Pojava Đure Pavičića u hrvatskoj poeziji i književnosti nije zabilježena samo objavljivanjem 5 knjiga poezije u periodu od desetak godina, već i njegovim istinskim angažmanom na promoviranju svoje poezije, a isto tako, nesebično, i svih ostalih koji su to željeli.
Iako dislociran, medijski nepovezan i prometno izoliran, ovaj zaljubljenik lijepe riječi je, nekim čudom (a samo on zna kako i uz koje napore i prepreke) uspio "isplivati" na površinu svijeta u kojemu se piše i čita, govori i kritizira i nimalo lako priznaje novi pjesnički pokušaj... / Martinka Sučić-Tina
cogito ergo sum... Descartesova zabluda...
Kontemplativni čin uzburkava nutrinu. Misao, ta nevidljiva leptirica zatitra u orbiti postojanja i izazva uragan svijesti. Usnula sjećanja slažu mozaik u sliku čudesnih boja. Napuknute pjesme, neispisani eseji, nedovršene priče iskre u kolažu trenutka i zatvaraju uspomene u vječnost tog nedovršenog djela prošlosti. Neka neslušana muzika se kao nezastavljiva voda provlači kroz zaborav i uljeva u ciborij uspomena. Zvuk probada zid i nakon vriska razumjevanja postaje suptilna melodija prostor- vremena. Titranje sile teže zaobljuje odaju spoznaje u multidimenzionalnu sliku vremena, u misaonu Proustianu. Misao odjeva odoru čujne čulnosti. osjećam misao, ćutim njenu snagu, vidim njenu siluetu u odsjaju osjećanja. Do tog trena mrtvi mozaik sjećanja postaje fontana iskričave svjetlosti. Osjećam, dakle postojim.
Zar sam živjela omamljena Descartesovom zabludom? Mislila sam, dok mislim postojim. Nisam osjećala da su misli zrcalo osjećanja osjećaja.
Sjetih se Proustovog traganja za prohujalim vremenom. Njegove misli dotaknuše moja osjetila.
Sinestezija osjećaja me vrati u onaj daleki trenutak u kojem sam sanjala Combray i pokušavala osjetiti onog anonimnog spavača koji se dugo, dugo budio. Osjetih pjesnika zbilje.
Osjetih snagu Proustovih traganja za mišlju koja je postaje vidljiva silueta ljepote njegova izričaja. .
to se dogodio i sinoć slušajući poeziju Đure Pavićića.
Dijana Jelčić... "Umijeće vremena"...Misaona Proustiana...
|
