dinajina sjećanja
nedjelja, 22.09.2019.
Sve naše jeseni...
 Halkionski dani Ne samo od srećne ljubavi, Niti od bogatstva, slave u zrelom dobu, niti od pobeda u politici ili ratu; No kako život čili, i sve se strasti žestoke smiruju, Kako blistave, magličaste, tihe boje prekrivaju večernje nebo, Kako blagost, punoća, počinak, preplavljuju dušu i telo kao neki svežiji, mirisniji vazduh, Kako dani bivaju u sve mekšoj svetlosti, a jabuka najzad visi stvarno dovršena i nehajno zrela na stablu, Onda u krcato najspokojnije, najsrećnije od svih dana! Zamišljene i blažene halkionske dane! Walt Whitman (Prijevod Tin Ujević)  Jesen je stigla igrom oblaka i sunca. Uronili smo u predvorje tišine tek naslućujućih halkionskih dana. Sjećam se vremena u kojem smo u rasponu između jesenjeg ekvinocija i zimskog solsticija osjećali bjes i milosrđe bogova, metamorfozu ljubavi u srcem odapet let vodomara. Promatrali smo povratak plejada na sjeverno nebo i čekali vrijeme blagosti i punoću spokoja. Sporazumjevali smo se pogledima. Sjene prohujalih tuga su nestajale. Srca su progovorila dionizijskom opijenosti. Sreća. Ljubav je pobjedila demone i iznjedrila halkionsku savršenost trajanja u zagrljaju duše i materije. Objavio si igru svjetlosti i odveo me stazama cjelovitosti mora, cjelovitosti kopna, cjelovitosti svemira, cjelovitosti vremena bez početka i kraja. Osjećam kovitlanje vječnosti. Živimo lunarnim kalendarom, slijedimo iskonsko vjerovanje u snagu Mjeseca. Jesen objavljuje njegovu dominaciju nad Suncem. Osluškujem romor vremena, muk dolazećeg ekvinocija. Veselim se. Jesen nam daruje mekani sag požutjelog lišća po kojem bešumno koračamo ka snijegovima. znam… u dugim zimskim noćima ćemo tražiti bisere… izgubljene djeliće prohujalog ljeta… u olupinama školjki ćemo slušati poeziju mora… Osluškujemo odlazak naglog ljeta i tišinu dolazećeg smiraja… jesen se obznanjuje rapsodijom boja i sonatom mjesečeva srebra… jesen u kojoj sam rođena… jesen u kojoj smo vjenčani… jesen u kojoj prođosmo kroz Scilu i Haribdu… jesen pod krošnjama razgranatog vremena jesen u kojoj tihujemo život i veselimo se dolasku halkionskih dana... Dijana Jelčić  |
- 08:18 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Kako god, ali vjerujem da su jeseni, te tvoje uvijek posebne, uvijek pune onako kako sreća puni dušu. Neka traju, neka te obasjavaju, neka ti daju i dalje svu ljepotu užitka zrelih plodova. Pozdrav ti sunčane nedjelje ostavljam. (Demetra 22.09.2019.
08:36)
kod tebe su sva godišnja doba puna sunca i radosti :) (smjehotvorine 22.09.2019.
10:03)
neka svi uživaju u jesenjoj rapsodiji, ja baš i ne volim (NF 22.09.2019.
10:11)
Ti od svakog godišnjeg doba napraviš gozbu. Nisam baš nešto jesenko,
premda sve značajno mi se dogodilo u jesen, valjda što me donijelo
proljeće. Boje jeseni su krasne, dok u njima prizivam proljeće:) (nema garancije 22.09.2019. 11:46)
@Demetra.. hvala ti draga... davno opisah te osjećaje...
Idući alejama perivoja vidim u vjetru miris jeseni. Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.
Moje buđenje je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća, purpurom drveća, dozrijevanjem grozdanog trsja i najavom zime pune hladnoće. Danas slutim da će zima koja dolazi biti blaga i bez snijega. Stoljetni kalendar obećava sjemenju razbuktalo proljeće, a ljetu plodove zimskog sna. Ova jesen je, kao svih prijašnjih, dovela Baccusa u vinograde na obližnjim brežuljcima. Sada osjećam Dionizijski trenutak uživanja u sukobu sa smirivanjem prirode, uzbuđenost njegove zaljubljenosti, me vodi prema mirisu još neobrane loze.
djelić iz zbirke Umijeeće vremena... jesen 1987. (Dinaja 22.09.2019. 16:33)
@smjehotvorine... koraam sunčanom stranom ulice... :) (Dinaja 22.09.2019.
16:34)
@NF... razumijem te... :) (Dinaja 22.09.2019.
16:34)
@nema garancije... i meni se sve značajno dogodilo u jesen... :) (Dinaja 22.09.2019.
16:36)
Samo neka nam traje.... (sewen 23.09.2019.
11:36)
Tvoja jesen :-)). (ZlicaOdOpaka 24.09.2019.
12:32)
premda sve značajno mi se dogodilo u jesen, valjda što me donijelo
proljeće. Boje jeseni su krasne, dok u njima prizivam proljeće:) (nema garancije 22.09.2019. 11:46)
Idući alejama perivoja vidim u vjetru miris jeseni. Listopad i ja, nedjeljivost od rođendana.
Moje buđenje je uvijek počinjalo pucketanjem suhog lišća, purpurom drveća, dozrijevanjem grozdanog trsja i najavom zime pune hladnoće. Danas slutim da će zima koja dolazi biti blaga i bez snijega. Stoljetni kalendar obećava sjemenju razbuktalo proljeće, a ljetu plodove zimskog sna. Ova jesen je, kao svih prijašnjih, dovela Baccusa u vinograde na obližnjim brežuljcima. Sada osjećam Dionizijski trenutak uživanja u sukobu sa smirivanjem prirode, uzbuđenost njegove zaljubljenosti, me vodi prema mirisu još neobrane loze.
djelić iz zbirke Umijeeće vremena... jesen 1987. (Dinaja 22.09.2019. 16:33)
