Na izvoru tajne...
Tišina… močvara šuti… i ptice tihuju… podne je… sparina odlazećeg ljeta se razlila dolinom… stigli smo sa Suncem… čekamo razotkrivanje tajne… ti I ja contra mundum… ti I ja u kukuljici trenutka… iza nas je ostao svijet nepromjenjivosti… ispred nas je svijet neizgovorivosti… univerzum svjetla i sna… na vratima vremena uranjamo u ocean samsare… osjećam vrtloženje životnog kotača… stojimo u središtu zbilje… oko nas četiri okna… četiri strane svijeta… četiri putokaza… četiri esencije postojanja… peta ključa u nama… osjećam usklađenost misli I osjećanja… naš let iznad točke prividnog mira… miris tek dozrelog grožđa omamljuje osjetila… jesen donosi poeziju kiše… ispire prašnjavi put ka ničemu iza kojeg se krije savršenstvo smiraja…
Listam fotoalbum... čujem zov davnina… iz srca prostora izvire vrijeme… uvija se oko nas blagošću dozrijevanja u želji… u trenutku raskošne spoznaje lakoće nastajanja i postojanja u zbilji…
Promatram tvoje lice… u očima sjaj novog svitanja… slijeva se u zenit života… vječno ponavaljajuća ljepota… vjekujemo u srži vječnosti… ti I ja contra mundum… protiv ne talasanja, protiv jednoumlja, protiv spletki i kučina… protiv zavisti i ljubomore… protiv taštine…
Na izvoru tajne bljesak svjetlost... obasjava okna ka četverostranoj stvarnosti… a mi u sebi nosimo quintu esenciju… i uvijek iznova se odlučujemo za ljubav…
Sve drugo se događa samo od sebe…
Dijana Jelčić
|
