Na putevima virtuale su ostali tragovi naših koraka... isprepletale su se misli, osjećaji, osjećanja... umrežavali dijalozi... pretakali u sjećanja... pamtim sva naša previranja... te sićušne amulete pohranjene u poeziji suza tuge i radosti... zajedno smo prolazili Scile i Harbde... savladavali moreuze životne pučine... a bilo ih je... starili smo u nadanjima, željama, čežnjama i znatiželjama... slušali smo tišinu neizgovorivih patnji... čuli smo glasove nutrine... vapaje strahova koji možda i nisu bili strahovi... bila je to ljubav upletena u najnoviju zbirku poezije pesnikinje Anđelke Korčulanić.. blogerice @Morska zvijezda... Prožeta tobom...
"Sve kapilare mojih misli
prožete su tobom,
med si u mlijeu mojih dojki,
teško vino u nevinoj krvi..."
Anđelka prati to stanje ushićenja baroknim grozdovima divnih metafora...
Uživali smo u predstavljanju te moćne poezije... bili smo djelić te ljepote...
@Luki... @Poezija duše... blogerice koje više ne pišu na blogu i @Sjedokosi
virtualno prijateljstvo je to... sinoć smo se ponovo susreli u zbilji...
Dijana Jelčić