LoveDigimons&Pokemons

I evo mene opet. I tamo meni dani jako brzo prolaze, pogotovo jer se svaki dan dobro zabavljam tj. pokušavam, ne uspije mi svaki dan.

I tako sam u petak (25.11.2016.) bila u kazalištu u Zg-u. Išli smo u ZKM i gledali smo predstavu "Čarobni brijeg". Predstava sam po sebi je bila dobro, ali treba malo vremena dok se kompletno shvatiš, još pogotovo kad ideš poslije škole. Ako vas zanima, predstava još uvijek igra u ZKM-u i pogledajte je, jer je stvarno dobra. Link njihove stranice možete naći ovdje Čarobni brijeg te možete pogledati video i slike predstave.
Naravno, prije same predstave smo imali nešto malo vremena lutanja po Zg-u. Moje su se cure odmah uputile u trgovine. Svaka si je kupila nešto i neka je. Jedan dečko JX (ne znam kako se preziva) i ja smo samo hopsali za njima. Mi smo se zato napričali o igricama (i on je gamer) i matematici (budući kolege).
Nego, kad sam se već dotakla te teme (matematike), moram vam nešto ispričati. U petak (isti ovaj petak) u školi smo imali dva sata matke i profa je pitala tko od nas ide na A razinu iz matke. Nas dvije cure smo dignule ruku. Pitala je jel idemo na pripreme i ja sam rekla da ne idem, dok za ovu drugu curu zna da ide. Pošto ja ne idem, imala je 10 minuta prodike kako neću proći jer ne znam derivacije (u moj školi nisu u planu i programu) i kako osoba koja ne ide na pripreme ne može proći A razinu matematike. Pitala me što bi htjela studirati i ja sam joj rekla da bi htjela studirati matematiku na PMF-u, primila je to mirno, ali mislim da ona mene smatra preglupom za matematiku. Nadam se da ću proći matku njoj u inat sa 4 i da ću se baš tamo i upisati. Držite mi fige.
To be continued... (u 7. mjesecu)

U subotu (26.11.2016.) kad si idu van, ja idem u kino. Još bi gore bilo da sam išla sama, ali AMŽ je išla sama. Spašena sam. Išle smo gledati film "Docktor Strange" i to 3D. Ja to nisam znala dok nisam došla tamo tj. dok nam nisu podijelili naočale. Naočale smo trebali uključiti, a mi budale nismo znala kako. Na kraju sam ja shvatila kako i tek je onda film postao dobar. Predobro ga je bilo gledati, a film je bio još bolji. Zanimljivo i zabavno za gledanje. Preporučam svima.
Nakon film, otišle smo prošetati tj. ja sam je išla otpratiti dio puta, pa je i ona mene pratila nazad, jer je mene bilo strah (u zadnje imam noćne more i toga se sjetim baš po mraku). Na kraju smo obije čitave došle doma.

I sad je opet počeo još jedan "mukotrpan" tjedan. Malo testova, malo odgovaranja, malo odmaranja (skoro ništa) i prođe tjedan.
Do slijedećeg posta uživajte i pozdrav!


P.S. Ne znam koju bi vam pjesmu stavila, pa ću ovu koju često slušam.

Sam naslov vam sve govori (mislim da to svaki put napišem).

I tako sam išla na sajam vježbeničkih tvrtki u srijedn (16.11.2016.) u Privatnu gimnaziju i ekonomsku školu Katarina Zrinski Zagreb. Za vas koji ne znate što se radi u ekonomskim školama, tj što je je vježbenička tvrtka, to je predmet u kojem mi sami osnivamo svoju tvrtku i izvršavamo sve dužnosti koje su potrebe izvršavati u pravoj tvrtci. Mi ne trgujemo s nikime, nego samo obavljamo uobičajene poslove. Profesorica je odlučila voditi nas od 3 tvrtke koje ona vodi. Naša tvrtka se zove Choc 'n' Rock i bavimo se proizvodom zdravih slastica.
Par dana prije sajma, bilo je ludilo jer većina toga nije bilo isprintano i trebali smo sve dovršiti, a to je bilo naporno, pogotovo kada si ti ta osoba koja mora sve to dovršiti. Cijeli ponedjeljak i cijeli utorak smo se pripremali. Još sam ja spavala kod VP u SK jer sam pred školom morala biti u 6 ujutro, a prvi bus mi ide u 6 ujutro tako da ne bi stigla. Noć prije smo još radili jedan plakat i promidžbene materijale koji nisu bili gotovi.
Sam sajam je bio odličan. Mi smo na putu o tamo imali još toliko toga za raspraviti, toliko toga za popraviti, toliko toga za dovršiti i složiti u našim glavama. Izgled štanda se ocjenjivao i morala smo ga urediti što bolje. Imali smo 2 sata vremena za srediti štand, a mi smo ga sređivali sat i pol. Ostalih slobodnih pola sata smo pripremali račune jer smo mi trebali trgovati sa drugim vježbeničkim tvrtkama tamo. Imali smo 3 i pol sata kupnje i prodaje.
To se ovako odvijalo: par učenika (pošto ih je moglo ići najviše 6, po troje su išli kupovati) su obilazili druge štandove i kupovali bilo koje proizvode koje nudi ta tvrtka. Nije bilo bitno jer to ima kakve veze sa našim poslovanjem. Samo smo trebali što više kupiti i što više prodati. Bilo je problema oko popunjavanja računa tj. narudžbenica jer nam nije radio indigo papir pa smo sve morali pisati po 2 puta. Bilo je to prenaporno. SP i ja smo se dobro snašle i nismo sve pisale, nego samo ono najbitnije. Još smo imali problema jer nitko nije bio u banci (svaki put kad nešto prodamo ili kupimo moramo ići platiti ili izdati račun, pa smo tako imali banku gdje smo to radili). SP i ja bi otišle, a VP i LT kad bi stigle (one su bile na štandu prodavale naše proizvode). Bilo je ludo i iscrpljujuće. Znale su se dogoditi greške i nama i ostalima, pa dok bi to riješili, proteklo bi nam bitno vrijeme. Nakon 2 sata, ja više nisam mogla ni hodati na stajati, pa smo VP i ja zamijenile mjesta. Ona je išla malo kupovati, a ja sam prodavala.
Zadnjih pola sata je bilo najgore. Svi smo se žurili imati što više transakcija, pa smo svi samo trčali po hodnicima.
Napokon, sajam je završio i onda smo imali pauzu za ručak od sat vremena. Svi smo bili i gladni i žedni i iscrpljeni.
Na kraju je bilo predavanje priznanja. Mi smo neočekivano dobili priznaje. Dobili smo priznanje za najbolji izgled štanda i najbolju komunikaciju. LT je najviše zaslužna za komunikaciju, jer je ona sve pričala na štandu. Profesorice su bile preponosne, a i mi. Stvarno to nismo očekivali.
A mogu vam reći da je ovo bilo jedno predivno iskustvo i da bi ja to htjela još koji put ponoviti.

Izgled štanda part 1.

Izgled štanda part 2.

Priznanja.

U subotu (19.11.2016.) bila sam na AJ proslavi 18. rođendana. Ona je slavila u domu koji se nalazi 50 metara od njezine kuće, pa sam ga uspjela lako naći. Kada sam došla tj. kada su me moji dovezli, još nikoga nije bilo i ja nisam bila sigurna šta se događa. Tada sam ugledala njezinu sestru i majku, pa sam znala da sam na pravom mjestu. AJ je ubrzo došla i počeli su pristizati i drugi gosti. Mi iz razreda smo sjeli svi zajedno za jedan stol, a ostali su sjeli za drugi. Odmah smo započeli s plesom jer je glazba bila glasna, ali ne i po mom ukusu (narodnjaci), ali sam plesala s curama. Malo smo pili, malo smo jeli, a najviše smo plesali. U početku je u dvorani bilo vruće pa smo često izlazili van ohladiti se, a na kraju je bilo hladno, pa smo stalno bili unutra. Bio je tamo jedan dečko koji se napio i to žešće. Svaku curu tamo je htio zbariti, a sa svakim dečkom tamo se htio tući. Dobro je što su ga brzo odvezli kući. Oko 2 MS nije bilo dobro. Malo je previše popila, pa je povraćala i sjedila je vani dobrih sati i pol. Oko 3 je bila torta i neki su poslije 3 već odlazili. Ja sam ostala do 4, jer je tada crko zvučnik i više nismo imali glazbe. Većina ljudi je otišla oko 4 - pola 5 .
Na rođendanu mi je bilo odlično, samo da je bilo druge glazbe, bilo bi još bolje.

Nismo se baš previše slikali, pa nema sliku sa slavljenicom, ali ovo su cure s kojima sam se družila. Ja sam ova u zelenom.

I tako sam imala buran tjedan, a ovaj mi je još burniji, jer svaki dan imam 2 odgovaranja ili test i odgovaranja, pa nisam stigla napisati post u nedjelju ili ponedjeljak.

Uživajte i pozdrav!

Da, tako je. Bila sam na Infogmaeru i drago mi je što sam bila.

Prvo sam imala dogovore sa prijateljicom da bi išli u petak, ali na kraju sam otišla sa sestrom u subotu.
Mi smo već oko 10 bile tamo i krenuli u gaming avanturu. Prvo smo razgledale svih 6 paviljona u kojima je bilo nešto vezano za igrice. Prvi red u koji smo stali je bio kod PlayStationa. Htjele smo probati VR naočale. Nakon 25 minuta čekanja u redu, napokon smo se upisale i stale u novi red za čekanje. Ja sam bila prva na redu. Igrala sam neku igricu u kojoj se voziš i trebaš pobiti svoje protivnike. Nažalost, niti mi se svidjela igrica niti iskustvo. Taj lik koji mi je trebao reći šta radim, nije mi rekao gdje se može izoštriti slika i sve mi je bilo mutno. Cijelo vrijeme sam igrala sa mutnom slikom i ne znam ni šta sam napravila ni ništa. Baš sam bila žalosna kasnije. Idiot mi nije rekao gdje se može izoštriti.
Kasnije smo pokupili jednu njezinu prijateljicu i otišli smo probati igrati South Park. Sestra je rekao da se njoj svidjela igrica, a ja nisam nešto previše oduševljena. Možda zato što mi se ne sviđa ni njihova serija. Možda.
Otišli smo i do njezinog kolege s faksa koji je radio na LARP (Live action role-playing game). Također smo otišle i do jednog drugog kolege s faksa koji je napravio svoju igricu. Probala sam ju igrati i nije loša, ali malo je zeznuta, jer ne vidiš šta je ispred tebe nego moraš pogađati što sam ja relativno dobro odigrala.
Ja sam još htjela probati Overwatch, ali nisam htjela sama, a cure nisu htjele. Htjela sam probati i exit game - escape room, ali za to se trebalo čekati skoro 2 sata i nama se nije dalo toliko čekati.
Čak smo kupile jednu igricu. Ona je htjela "Fallout 4", a ja sam htjela "The last of us", ali nažalost, moje igrice nije bilo, a za njezinu nismo imale toliko gotovine. Na kraju smo kupili "Bloodborne". Mogu vam reći da je igrica dobra, ali nemojte ju igranje po mraku, jer je u početku dosta strašna. Jako me podsjeća na "Dark Souls" tj. dosta su slične, ali je ona lakša ili mi se barem tako čini (možda zato što mi odmah nisu stavili bossa).
Prije nego što sam ja otišla, otišli smo i do Interlibera gdje je sestra susrela još jednog svog kolegu s faksa. Pošto on studira kineski, napisao mi je ime na kineskom. Fora izgleda.
Par slika od tamo (više pogledajte na njihovoj facebook stranicic):

I tako je završila moja gaming avantura koja je bila odlična, a bila bi još bolja da sam bila naspavana.
Nadam se da i vi volite igrice i da ako niste, posjetite Infogamer. Vjerujte mi, nećete požaliti.
Pozdrav i uživajte, dok ja uživam u Bloodborne-u.



P.S. Prvi snijeg jeseni 2016. pao je 12.11., i to baš kada sam ja bila u Zg, gdje ga nije bilo.

Kod mene su često novi postovi jer imam "jako zanimljiv" život. Ovaj put, u mom "zanimljivom" životu sam išla na vjenčanje, ali ne smijem spomenuti da sam se i družila sa SR.

U ponedjeljak (31.10.2016.) na Noć vještica, u utorak (1.11.2016.) i u petak (4.11.2016.) sam se družila sa SR.
U Ponedjeljak smo išle malo šetati po gradu, vidjeti šta ima jer ima više događanja sad nego na naše maškare. Završile smo u jednom kafiću koje imam na popisu "kafića koje treba obići". Iako je bilo večer, mi smo pile tople napitke (ona cappuccino, a ja kakao).
U utorak smo imali jednu šetnju po gradu, a u petak sam bila kod nje jer je na tvu bio film "Igre gladi", pa smo ga zajedno gledale.

Imaju veliko ogledalo u wc-u.

Sada se vraćam na ono ključno, a to je vjenčanje.
Mogu vam reći da sam se veselila odlasku na ovo vjenčanje. Možda zato što nisam bila dugo na nikakvom tj. od 12. mjeseca. Zadnje 2 godine sam bila na 3 vjenčanja, što je za mene puno jer sam prije toga bila na samo jednom i to prije 5 godina. Još bi trebala ići na još jedno vjenčanje u svibnju 2017. i trebala bi imati maturalnu u svibnju... Izlika za novu haljinu.
Subota (5.11.2016.) je bio lud dan. Prvo sam se morala ustati rano kako bi stigla nalakiram nokte, jer u petak nisam stigla. Nokte sam usrala i onda pola skinula. Išla sam kod frizerke i trebala sam imali frčke. Stavila mi je puno gela, ali ipak su izdržale samo sat vremena, tako da je frizura propala. Na kraju sam trebala ići do SR da me našminka, ali ona je zaspala, pa sam sama morala, a pošto se inače ne šminkam, nije to baš najbolje izgledalo...
Tri sata putovanja do ljudi kojima idemo u svatove... Prenaporno. Presvlačenje i sređivanje tamo... Ubitačno... Ja sam još bila u štiklama koje inače ne nosim i izdržala sam čak 2 sata. Previše za mene. Oko 5 smo krenuli prema crkvi i obred je bio dosta kratak, što mi je drago. U sali smo bili oko 7, a u 8 je bila večera. Malo je reći da sam se najela... I onda ide ples... U početku nisam htjela, a onda kad sam počela, samo sam plesala. Bilo je više torti i ja sam probala samo čokoladnu. Čak sam išla loviti buket. Padao je blizu mene, ali ja sam se lagano pomaknula da cura iza mene može uhvatiti. Još smo se i slikali sa mladencima prilikom davanja dara. Ubrzo nakon slikanja smo mi otišli u kuću gdje smo trebali spavati, a bilo je tek 2 sata. Očekivala sam da ćemo ostati do 5, ali mom ocu je bilo loše, pa smo zato otišli ranije.

Pomalo umjetničke.

I tako završava moj tjedan. Nadam se da ste i vi imali zanimljiv tjedan.
Uživajte i pozdrav do idućeg posta.