LoveDigimons&Pokemons

Mislim da vam naslov sve govori.
U četvrtak sam bila na izletu, a u ponedjeljak nemam školu, stoga imam produženi vikend, napokon. Moja škola inače ništa ne spaja, ali pošto su sad spojili imam radnu subotu (5.11.) i to joj popodne. Subotom do 19:10 u školi... Meni je dobro, jer ja ne idem, jer idem na vjenčanje.
Nego, da skratim priču i da se bacim na opisivanje izleta i izlaska.

Kao što sam već rekla, u četvrtak (27.10.2016.) sam bila u posjeti Ekoparka Krašograd. Lijepo uređen park negdje oko Zg-a. Oduševila sam se na prvi pogled. Toliko zelenila nisam dugo vidjela. Sve kućice tamo su napravljene od drveta i to izgleda prekrasno. Pošto je u sklopu Kraša, svaka zgrada ima ime nekog Krašovog proizvoda. Imaju partmane "Bajadera" i "Napolitanka" su također prelijepo uređeni i to za 7 osoba u jednom apartmanu. Razgledali smo i crkvicu koja se nalazi "na brdu", naravno u sklopu cijelog parka. Osim crkevice, imaju prostorije za organiziranje različitih zabava (zaruke, vjenčanja, maturalne, rođendani...) uz restoran "Domaćica" koji im je prekrasan, a hrana im je preukusna i k tome jedna porcija je podosta velika. Ovaj park je namijenjen više za djecu pa Imaju igralište za djecu i jednu prelijepu fontanu.
Osim "građevina", imaju i životinje. Uz jezero su patke, a konji, poniji, jedna mula, ovce, srne, magarci i Vijetnamske svinje su u posebnom dijelu. Također imaju i pasa i mačaka. Kod životinja smo se najviše zadržali, jer do smo se svi slikali za svakom životinjom, prošlo je dosta vremena.
Na kraju smo se vozili vlakićem kroz cijeli park. Bilo je jako zabavno. Najviše su me impresionirale kućice sa imenima proizvoda. Svaka mala kućima ima ime nekog proizvoda.
Pošto ima jako puno toga, a meni se ne daju objavljivati sve te slike, tu vam je link stranice Krašograd pa tko želi može pogledati slike.

AJ, MS i ja smo Kiki klauni.

U subotu (29.11.2016.) sam bila u gradu sa prijateljima. Išla sam sa SR, DV, AM, JJ i LP (onima koji su čitali prošli post mogu biti poznati neki inicijali). Zajedno smo otišli u onaj novi kafić "Gavela". Iz prijašnjih iskustava, nije baš nešto, ali bilo je jako malo kafića koji su radili (ili su se zatvorili ili nitko ne zalazi u njih). Naravno da su cijelu večer puštali narodnjake i da ja nisam znala niti jednu pjesmu (mislim da su pustili samo jednu koja nije bila narodnjak koju sam ja znala). U prostoriji je bilo jako puno dima i oči su me jako pekle, a k tome stajala sam 3 sata i noge su me počele boljeti. Jedva sam čekala negdje sjesti na svježi zrak. Napokon, u 2 se zatvorio kafić i mi smo otišli kod mene. Gledali smo film "Igre gladi 3: Šojka rugalica" Prvi dio. U početku ga baš i nismo gledali, a onda kad smo se smirili, počeli smo ga gledati. DV i LP su morale ranije otići pa nisu gledale film do kraja. Ostatak je otišao oko 03:45 po novom vremenu (pomicao se sat).

Društvance.

I tako mi je započeo produženi vikend. Nikad se ne zna kako će završiti.
Nadam se da i vi imate produženi vikend i da ćete ga iskoristiti na najbolji mogući način.
Uživajte i pozdrav do slijedećeg posta.

Ovo je moj jubilarni 200. post. Družimo se već 3209 dana (računala sam jer obožavam brojeve). Tu su većino postovi o mojim dogodovštinama. Ima pokoji od tome kako se ja "osjećam".
Ali to je bilo, pa prošlo. Okrenimo se mi sadašnjosti.

U petak (21.10.2016.) se SR vratila kući. Nisam ju vidjela više od 2 tjedna i falila mi je. Preko ljeta smo se stalno družile i čak kad je i meni počela škola.
I tako sam se ja poslije škole našla s njom i njezinim prijatelj MB i otišli smo u ovi kafić koji se otvorio. Na ulazu su nas tražili osobnu, a kad smo ušli vidjeli smo da su djeca od 15 godina tamo. Ne razumijem zašto onda nisu pustili AJ koja treba napuniti 18. za mjesec dana. Neki ljudi se uvijek provuku... Ostali smo do 12. Nije bilo loše, ali ja još uvijek ne slušam taj tip glazbe (narodnjake), pa se i ne mogu baš najbolje provesti.
Kasnije smo nas dvije (bez prijatelja MB) završili kod SR doma i gledale smo film "Deadpoll". Obje smo skoro zaspale gledajući ga. Meni se film još uvijek sviđa, a ona je rekla da je dobar.
Najgore je to što sam se ja sama morala vraćati kući oko pola 3 (imam 5 minuta, ali svejedno).

Ljepotica.

U subotu (22.10.2016.) sam opet izašla sa SR, ali ovaj put su s nama išli dečki AM, JJ i MP. JJ je vozio, pa je prvo pokupio SR i mene, onda MP i sa AM smo se našli kod kafića. Prvo smo bili u onom novom kafiću u kojem smo SR i ja bile jučer. Tamo smo bili malo više od pola sata. Bilo je jako malo ljudi, a i glazba nije bila po njihovoj volji.
Zaputili smo se u SK, gdje smo trebali ići u kafić "Cubano", ali ne puštaju ispod 21 godine. JJ ima prijatelja konobara tamo, ali svejedno nismo mogli uči. Otišli smo u kafić "Dioniz", ali tamo nam je bilo dosadno, jer nije bilo puno ljudi. Na kraju smo se opet zaputili u PE i završili smo u "Concordu". Tamo prvo nismo mogli naći mjesto, ali SR je znala neke dečke, pa smo ime srikrpali za stol. Tamo negdje oko 3 je izbila tučnjava. Ja sam se baš tada zatekla vani. Petorica dečki su tukli jednoga. Pobrao je žešćih batina. Mi smo otišli malo poslije tučnjave. JJ i SR su bili gladni, pa smo otišli na burek. JJ me je odvezao kući.

AM ima rozu, JJ žutu, a SR i ja plavu. MP nije htio.

Zajednička slika u Dionizu, ali se MP nije htio slikati (njegova ruka sa čašom).

SR se vratila u PL, ali vratiti će se slijedeći vikend. Tada bi trebala doći i DV. I ona mi jako fali. Nadam se da će doći. Već je SR rekla da idemo van slijedeći vikend i da idemo van za Noć vještica.

Nadam se da ste i vi imali zanimljiv vikend.
Uživajte i pozdrav od mene.

Iako je škola, uspijem izaći van i družiti se sa prijateljima. Tako sam i zadnja 3 dana, ali osim druženja bila sam i na izletu.

Sve je započelo u petak (14.10.2016.) kada sam išla na izlet sa školom. To je bilo organizirano za dan škole, umjesto da donosim kolače i uređujemo svatko svoj razred. Možda je ovo bolje, a možda i nije. Imali smo puno problema i roditeljskih zbog tog izleta. Trebali smo ići u Smiljane i "Rizvan City". Na kraju je otpao "Rizvan City" jer je 10. mjesec hladan, pa bi to bio malo problem. Na kraju smo išli u Smiljane i Baraćeve špilje, ali nisu išli svi 4. razredi, nego samo moj razred. B i C razred se odvojio od nas i oni su išli u Rijeku.
I tako smo mi morali ići sami sa 2 profesorice. Veliki je problem bio to što smo se vozili 5 sati u jednom smjeru. To je bilo prenaporno, ali većina nas je odspavala taj dio jer je ipak bilo rano jutro.
Oko 12 smo došli u Smiljane. Tamo smo razgledali Memorijalni centar "Nikola Tesla" koji je blago rečeno, odličan. Ako ikada imate vremena, a niste bilo, odite jer je to nešto predobro. Da mogu, ja bio otišla još jednom sve malo detaljnije pogledati.
Kasnije smo otišli u Baraćeve špilje. To je nešto prekrasno. Ne znam što je ljepše, put do špilje ili sama špilja. Sve je prirodno napravljeno i još je sve tako jednostavno, ali savršeno. Da mogu, bila bi speleolog. Čak smo doživjeli i kako je u špilji po mraku. Brutalan osjećaj. Vidjeli smo i male šišmiše kako vise sa stijena. Preslatki su.
I na povratku nam se pokvario bus i onda smo drugi čekali skoro 2 sata. Bilo je užasno. Jedva smo čekali svi doći doma.

Sa AJ, MS i VP u Baraćevim špiljama.

U subotu (15.10.2016.) sam išla na rođendan od VP. Za njezin rođendanski poklon sam se namučila, jer sam joj napravila kutiju u obliku boce i u nju sam stavila slatkiše, jer je ona jedna od osoba koje "puno" piju. Našla sam se AMŽ i smo trebale dočekati MS na stanici, doći do VP-ine kuće. Htjeli smo joj pripremiti spačku, pa smo rekle da sam se ja izgubila, a da je MS izašla na krivoj stanici i da san AMŽ niti jednu ne može naći, ali nažalost, otkrivene smo. Tamo je bilo nas 5 cura koje su međusobno razgovarale, dok nas je VP ignorilara i družila se sa dečkima koji su došli njezinom bratu. Zato smo mi otišle oko 23 u grad i trebali smo se s njima tamo naći. Otišle smo u jedni kafić koji je "radio", a to je Concorde. Tamo je glazba očajna (narodnjaci) i jedno vrijeme nismo mogli naći stol, ali na kraju smo ga našli. Bilo je ludo. Nažalost, DB je brzo otišla, dok smo AJ , MS i ja ostale. Kasnije su došli neki prijatelji od AJ. Oko 2 su došle i cure napokon. Concorde se zatvorio u 3. Ja sam ostala sa curama još do 3:45, jer VP-inom bratu nije bilo dobro. Onda su se one uputile svojoj, a ja svojoj kući.
Bilo je i par smiješnih događaja. Jedan lik koji je bio blizu našeg stola se napio i prvi put je pao na mene, a drugi put na MS. Presmiješno. I jedna cura se vani rasula na štiklama. Urnebesno. Dobro sam se zabavila.

AMŽ i ja sa slavljenicom.

I danas, u nedjelju (16.10.2016.) sam se vidjela sa LB koju nisam vidjela skoro 2 mjeseca. Baš mi je falila iako se skoro svaki dan čujemo. Drugačiji je razgovor uživo. I tako smo otišle na kavu u njezin najdraži kafić Concorde (onaj u kojem sam bila dan prije). I prošetale smo cijeli nasip i pola grada. Čak smo na nasipu sreli neke dečke koji su nam dobacivali neke gluposti. LB su rekli da ima lijepu maramu, a meni da imam lijepu torbicu (bila je vojnička). Problem je to što LB nije nosila maramu nego šali, pa smo se mi smijale. Bilo je zabavno i zanimljivo. Treba mi više ovakvih mirnih druženja.

Marama i vojnička torbica.

Još jedan vikend, još jedan tjedan je gotov. Nadam se da ste i vi imali zanimljivi vikend.
Uživajte i pusa.

I "napokon" novi post. Trebala sam ga pisati još u nedjelju, ali sam bila zaokupirana školom. Sada je došlo ono vrijeme kada sve pitaju i kada se samo testovi pišu... Najgori period u školskoj godini...

Ako vas zanima, svi testovi i odgovaranja su za sada prošla dobro. Još uvijek nemam manju ocjenu od 3 i nadam se da ju neću imati.

A sada o čemu je ovaj post, o mojim hobijima, ali nisu tu neki hobiji, nego nešto što me potaklo da se počnem više baviti svojim hobijima... Shvati će te taka pročitate do kraja.

Sve je započelo kada sam otkrila jednu curu koja je imitirala glasove svih Pokemona iz prve sezone. Nju možete naći na ovom linku Brizzy Voices. I tako sam ju počela pratiti i na fejsu i na youtubu. Snimala je cover od pjesme "Kidnap the Sandy Claws" i bila sam oduševljena i njom i i pjesmom. Tada sam naletila i na pjesmu "This is Halloween" koja me je također oduševila. Par dana sam slušala te pjesme i vidjela sam da postoji crtić s tim pjesmama.
Šta da vam kažem, odmah sam pogledala crtić i mogu vam reći da je dobar i da vam ga preporučujem. Vjerujem da bi mi bio još bolji da sam mlađa i da previše ne gledam kako su te stvari nerealne, ali ni ovako nije loš.
Najviše mi se svidio Jack Skellington za kojeg sam očekivala da će igrati potpuno drugačiju ulogu tj. mislila sam da će on biti negativac. Pjesma koju pjeva na početku me je pogodila toliko da sam skoro zaplakala na početku filma. To samo ja mogu... Također me pogodila i pjesma na kraju filma koja je sretna, ali zvuči tužno, ali nije bilo suza.
Kao što svi stavljaju na instagram sve što rade i ja sam morala staviti da gledam taj film.
Gledala sam ga u petak navečer, a cijeli vikend sam opet iznova slušala sve pjesme, jer su me tako impresionirale da sam ih morala slušati. Čak sam objavila sliku na instragram na kojoj je Jack Skellington i napisala riječi pjesme koju on pjeva na početku (ona koja me jako dirnula). Stavila sam Jackovu sliku i na pozadinu i sada ga stalno gledam. Napravila sam i dva nova dizajna za blog sa njegovom slikom. Ajoj... Mislim da sam se zaljubila.
Ovo je trebao biti samo uvod, ali malo više od uvoda je. Zapravno, glavna stvar tj. hobiji za koje sam htjela reći su zapravo vrlo kratki.
Ne znam dali sam ikada pričala da volim crtati i dali sam ikad objavila crtež na blogu... Ako nisam, ovaj će biti prvi. Jučer sam, umjesto da sam učila nacrtala Jacka. Crtež je relativno dobro ispao. Iskreno, nisam se nadala da ću bilo što moći nacrtati na papir, jer nisam crtala skoro mjesec dana, a i to sam crtala čestitku za rođendan. Ovo je ispalo odlično i čak sjenčanja i različite nijanse izgledaju dobro na nekim dijelovima.
Ne crtam baš vrhunski, ali ne crtam ni tako loše. Tu sam među prosječnim ljudima koji imaju želju razvijati svoje sposobnosti.

Morala sam podijeliti svoja iskustva sa filmom i "inspiraciju" koju mi je donio tj. na šta me potakao.

Nadam se da i vi nekad imate slobodnog vremena i da usavršavate svoje vještine ili uživate u svojim hobijima. Da mogu, ja bi više crtala, ali jednostavno ne stignem, jer za crtanje potrošim minimalno 2 sata, a to puno znači kada je tjedan nagomilan odgovaranjima i testovima...

Uživajte i čujemo se uskoro.
Pozdrav.


Pjesma koja je mene oborila s nogu.

Kao i svaki put, trudim se da naslov sve kaže o postu. Za sada mi većinom uspijeva.

I tako idem svaki dan (od pon do pet) u školu i manje-više mi je svaki dan isti. U školi su stalno ista lica. Sve je isto. Da mi je bar pobjeći od briga na dan dva pa s da se ja odmori za sve što sam morala raditi ovaj mjesec. Nije tu bilo puno obaveza, samo onih najbitnijih za školu, ali i to mi je bilo puno, pogotovo jer preko ljeta nisam radila ništa "korisno".

Sada počinje vrijeme svih onih pismenih i usmenih provjera. Sada trebam sjesti i samo učiti. Mogu vam reći da to i radim, ali opet kao da ne radim. Mislim da sve što naučim ishlapi u roku od minute. Smatram da ništa ne mogu zapamtiti, a zapravo većinu zapamtim. Možda se to samo moje samopouzdanje ruši... Nadam se da će taj osjećaj sad nestati prije ovih "najbitnijih" testova.

Osim ovih napornih obaveza, imala sam jedan dan kada sam se družila sa "prijateljima".
U petak (30.9.2016.) sam htjela ići u McDonald's i do zadnje sata (u ovom slučaju 6.) sam mislila da idem sama, ali na kraju je MS pošla samnom. Iskreno, možda ne bi bilo loše da sam sama otišla, jer bi mi to bilo novo iskustvo.
I tako sam bila s MS i opet sam probala još jedan njihov proizvod "Royal Cheese" koji je bio odličan. Možda ga još koji put uzmem.
Kasnije toga dana sam se vidjela sa SR. Rekla je da će doći kod mene oko 7 i došla je, ali ja sam zaspala pa me je ona morala probuditi. Otišle smo prošetati malo po gradu, jer nije bilo toliko hladno kao inače i na kraju smo završile kod nje. Nisam dugo ostala, toliko da se pozdrav s njom.

Tužno je što ljudi s kojima provodiš najviše vremena (ljudi u školi) nemaju ni vremena ni volje družiti se s tobom, dok ljudi s kojima se svaki dan čujem, ali ne i vidim, više ti se obraduju i više su susretljivi.
Nažalost, baš ti ljudi sada odlaze. I DV i SR i još par ljudi s kojima sam se družila zadnje vrijeme odlaze na faks. Neću ih vidjeti barem mjesec dana, ako ne i više. Žalosno je to... Ljudi koji te "najviše" vole odlaze, a oni koji te ne fermaju ni pola posto ostaju tu. Nemojte me krivo shvatiti, nije da se ja ne želim družiti sa ovima iz razreda, nego samo s njima provodim svaki dan u školi po 6 sati i "zasitila" sam ih se. Baš i nemam više volje za druženje s njima. Kao što sam na početku rekla svaki dan u školi mi je isti. Nadam se da će me ovaj prokleti osjećaj, zajedno sa onim da ne mogu ništa zapamtiti, brzo proći.

To bi bilo to što mogu i hoću prenijeti na papir.
Uživajte u još jednom Listopadu i pozdrav do idućeg posta.