Sam naslov kaze sto sam radila i gdje sam bila. Bila sam preko vikenda (23. -24. 5.) na izletu u Italiju. Isla sam u Padovu, Veronu, Sirmione i onda u Gardaland.
U subotu 23. 5. u 5 ujutro smo krenuli u Italiju. Nakon 8 sati voznje smo stigli u Padovu. Kisa je padala cijelo vrijeme pa nismo bas bili zainteresirani za razgledavanje. To nesto malo sto smo vidjeli je bilo lijepo, ali zao mi je sto nismo imali slobodnog vremena za samostalno razgledavanje grada.
Ubrzo smo krenuli prema Veroni koja je bila bila sat vremena voznje udaljena. U Veroni smo se malo duze zadrzali i malo vise razgledali te smo imali i slobodno vrijeme. Malo sam prosetala gradom i cak kupila suvenir (magnet kao i uvijek).
Poslije smo krenuli prema hotelu. Nakon jos sat vremena smo dosli u hotel. Najgore je bilo to sto smo promjenili hotel i to su nam rekli kad smo dosli pred njega. I tako sam ja bila u sobi s sestrama C, jer su bile trokrevetne sobe. Nasa soba cak i nije bila toliko losa kad pogledas druge. Neki nisu imali vrata, neki pipu, neki su imali balkon odmah do kade i wc-a... Sve u svemu, grozno... Imali smo veceru i prvo su nam donijeli pastu sa sirom i rajcicom. To cak i nije bilo tako lose, ali nisam navikla takve stvari jesti. Poslije su nam donijeli presoljenu salatu i sojin odrezak koji je plivao u masti... Mislim da smo se svi zbljuvali na to. I za desert smo dobili... Ovo je vrhunac... JABUKU. Dok je konobarica za stol nosila jabuke, mi smo svi otisli u sobe. Poslije vecere smo se spremili i isli u jedan mali gradic Sirmione. Ni tamo nismo bili dugo nego samo nekih sat vrmena jer nismo imali previse za rezgledati, ali jezero tamo je bilo prekrasno kao i dvorac.
Opet se vracamo u hotel i nakon pola sata smo se svi skupili u jednoj sobi i druzili (oni su pili, ja nisam). Kao i uvijek, bili su neki preglasni i uz to su se napili pa smo imali problema s time. Profesori su se derali na nas i sve nas rastjerali, stoga sam se ja vratila u svoju sobu i zajedno s curama sam isla spavati.
Ujutro smo se trebali dignuti oko 8 jer smo u 9 vec trebali krenuti prema Gardalandu. Nakon dobrog dorucka (imali smo svecki stol i stvarno su se potrudili ovaj put, bilo je i kolaca i sendvica i zitnih pahuljica...). Oko 9 smo krenuli i oko 10 smo dosli u Gardaland. Cijeli dan je bio suncan.
Ja sam po Gardalandu isla s 3 cure i 5 decki jer sam znala da ce oni ici i na one adrenalinske voznje. I Prvo smo isli na Mamuta. Nije bilo lose, samo je bilo malo strasno jer imas osjecaj da ce vlak iskociti iz tracnica s time da se spustas s velike visine i to jos uvelikoj brzini u zavojima. Bilo je predobro, ali tog sam se nekako najvise bojala jer smo na to isli prvo. Nakon tog smo isli na Oblivio da to je tek napravljeno ove godine. Cekali smo 2 sata za tu voznju i bila je prezestoka. Prvo se penjes i imas prekrasan pogled, ali onda vidis pad i smuci ti se. Ni ne shvatis da padas dolje, a vec si u tunelu ispod zemlje gdje te prsce voda i vec islazis iz tunela naopace... Voznja je bila predobra i htjela bi ju ponoviti, ali nakon malo vremena. Poslije toga smo svi zajedno htjeli ici na nesto na vodi, ali neki su htjeli jesti, neki na adrenalinske voznje, pa smo se razdvojili. Zajedno s jos 2 cure, ja sam isla u Ramsesovu kucu i tamo je bilo zabavno jer smo trebali laserom gadati svijetle tocke. Poslije toga smo isli u Magicnu kucu i to je bilo fora jer se ljuljas u kolijevci koja se okrene naopacke, ali zapravo se ne okrene naopacke. Vidis da je zid naopacke, ali ti nisi naopacke. Jos uvijek nisam dokucila u cemu je stos. Islo smo 2 puta na to. I na kraju nam nije ostalo previse vremena pa smo malo jos prosetali i trebali krenuti. Zao mi je sto nisam isla na Atlantiku, ali ni ovo nije bilo lose.
I nakon 9 sati putovanja smo stigli kuci.
Dobro je sto smo isli popodne u skolu (tj. taj tjedan smo trebali biti ujutro, ali su nam ponedjeljak dali popodne, a onda opet u utorak ujutro).
Veliki pozdrav iz Italije. Nadam se da cete ju vi jednom posjetiti, ako vec niste.
P
U
S
A
Padova:
Verona:
Izgled sobe:
Jedan sebic s VP dok cekamo bus za hotel u Veroni.
Jedna sa MS i AJ u busu kod drugi spavaju.
Oblivion...
P.S. Nazalost, slike nisu bas nesto lijepe, jer nemam dobru kameru.
Slikala sam par slika u Sirmioni, ali posto je bio mrak, ne vide se bas.
I opet novi post. Zapravo, ovaj mjesec jos nisam pisala niti jedan.
Sam naslov kaze da sam opet bila na necijoj krizmi. Bratic mi je imao krizmu. Nisam ga vec dugo vidjela. Nismo isli na misu jer znamo da ce tamo biti velika guzva. Dosli smo samo na rucak. Nemam bas puno toga za reci o krizmi jer sam ja brzo otisla jer mi je bilo dosadno jer netko nije bio mojih godina (zapravo je, ali ti njegovi prijatelji nisu pricali samnom, jedva da je on pricao samnom).
Najveci dogadaj tamo je to smo su moj ujak i moja mama pjevali jer su oni imali karaoke i bilo je predobro to slusati. Pomalo i smijesno.
Nazalost, nemam bas previse slika. Par slika s braticem i par slika sto sam slikala ljude da plesu te moju mamu i tetka kako pjevaju.
I jos jedan dogadaj koji mi je obiljezio danasnji dan je to da su me prijatelj i prijateljica iznevjerili i duboko razocarali.
Ja vam se inace bavim pisanjem kratkih prica za svoju dusu i uvijek bi ih slala svojim prijateljima da kazu sto mislie. Vecinom su iskreni i kazu stvarno sto misle o prici, jel im se svidjela ili nije i sto bi bilo bolje da sam napravila. Ali ja nikad nista ne mjenjam jer se meni svida onakva kakva je.
I u petak sam napisala pricu o djevojci koja je silovana i njezinom ubojstvu. Svima kojima sam poslala tu pricu, svidjela im se i rekli su da je najbolja do sad. I danas mi se prijatelj javio i tu moju pricu izmjenio te je to postala njegova prica, a ne znam dali je laz ili istina to ja se mojoj prijateljici vise svida njegova prica.
A najgore je to sto on misli da to sto mi je ukrao pricu nije nista strano.
Sad ne pricam s njima, a oni mi stalno salju poruke.
Sto mislite, jel moja ljutnja opravdana? Napisite mi u komentare vase misljenje.
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.