Post koji ste svi očekivali... Jedna od najposebnijih večer koje sam do sada imala.
Nažalost, par dana prije sam imala problema, jer nisam imala frizerku (ona prošla mi je uništila frizuru i rasplakala me), tako da nam u zadnji tren našla frizerku i šminkericu.
Dan prije sam išla kod MŽ da mi napravi narančaste nokte s oblicima koje sam imala na haljini i odlično ih je napravila. Samo neka tako i nastavi.
Frizura i šminka su mi se jako svidjeli jer je to bilo ono što sam htjela i uspjelo je od prve (to je najbitnije).
Na maturalnu su išli i naši roditelji. Prije samog ulaska, čekali smo vani skoro 2 sata dok smo se svi slikali (s roditeljima, generacijsku, po razredima...) tako da su nas komarci ispikali (restoran se nalazi blizu rijeke).
Svaka cura je morala uči sa nekim dečkom iz razreda, pa su se dečki morali vraćati po 5 puta kako bi izveli sve cure.
Nakon što su svi ušli, imali smo svi skupa prvi ples. VP i ja smo to dosta dobro odradile. Čak smo i ostale na podiju sve do večere.
Večera je bila odlična i svi su se najeli.
Nakon večere smo plesali kao ludi. Ja sam skoro stalno plesala i jako sam malo sjedila ili bila vani.
Nažalost, moje prijateljice nisu podijelile to samnom, one su većinom sjedile. Došle bi na jednu-dvije pjesme i opet bi otišle sjesti, pa sam ja plesala i kasnije i sjedila sa drugom ekipom.
Mogu vam reći da je maturalna bila jako zabavna i nisam ostala do kraja nego do pola 4, a trajala je do 5.
Najgore je to što nisam išla odmah spavati kad sam došla kući, nego sam se bacila na igrice u 4 ujutro.
Razred!
Cure (ja sam u narančastoj haljini)
Maturalna je bila jako zabavna i voljela bi kada bi se barem jednom godišnje svi skupa nalazili i družili.
Nažalost, sada je vrijeme kada moram puno učiti, jer matura je skoro tu. Prvi ispit mi je iz psihologije i do sada nisam skoro pa ni knjigu otvorila, a kamoli nešto naučila. Imam još par dana prije ispiti i nadam se da ću sve stići, jer sam vidjela da gradivo i nije tako teško, ali ja nisam slušala taj predmet, pa će mi biti malo teže. Držite mi fige 6.6.
Osim te maturalne i par druženja sa prijateljima koje sam imala, svaki dan sam na pripremama iz hrvatskog i matematike i mogu vam reći da mi to dosta pomaže, jer se vjerovatno nebi sama natjerala sve to učiti i rješavati, a ovako moram.
Zadnji ispit je 26.6. i to matematika, a najbolje od svega je to što je moj rođendan tad. Nadam se da će to dobro proći i da si neću upropastiti rođendan.
Nadam se da vama nije ovo stresno razdoblje jer znam da je sad završetak škole ili da su kolokviji i ispiti u ljetnom roku.
Držim fige svima.
Pozdravlja vas buduća studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (nadam se).
Uživajte!
I tako je brzo došao zadnji dan mog srednjoškolskog obrazovanja. Sjećam se kao da je bilo jučer kad smo dolazili u školu u prvi razred i nismo se poznavali niti išta, ali svi smo bili uzbuđeni.
Već mi sve to fali.
Zadnji par dana smo se stalno svađali oko pića za zadnji dan i maturalnu, za hranu, za lokaciju... Uglavnom, za sve, ali na kraju je sve dobro ispalo (što se tiće zadnjeg dana, jer nam je maturalna slijedeći tjedan).
Dogovor je bio da se nađemo ujutro oko 8 na kolodvoru, jer smo mi većinom putnici iz manjih mjesta. Bilo nas je petnaestak i svi smo skupa krenuli prema školi sa brašnom i pištoljima na vodu (nas par je imalo pištolje, jer nije htjelo brašno). Nabrašnili smo sve klince koji su išli prema školi i to dobro. Pred školom su nas potjerali jer smo zviždali i jer smo sestru jedne cure iz našeg razreda, također nabrašnili. Pedagog i ravnateljica su nam prijetili policijom i zabranom mature i obrane završnog rada. Mi smo se pokupili ljuti i razmišljali da ne dođemo na priredbu koja je trebala biti. Šetali smo gradom kao muhe bez glave.
Oko velikog odmora smo čekali učenike iz naše škole da idu u pekaru i tamo smo ih napali. Nažalost, imali smo problema i s maturantima iz druge škole. Mi smo njih s brašnom, pa su nam oni vratili uljem. Čim smo vidjeli da je jedan lik ima ulje, svi smo počeli bježati u različitim smjerovima, ali njih 5-6 je ipak bilo poliveno. Kad smo se svi opet skupili, krenuli smo po buket kako bi razrednici dali poklon. Kupili smo joj ogrlicu i naušnice u njezinoj najdražoj boji, crvenoj. Jako joj se svidio poklon i jako je bila ponosna na nas.
Poslije darivanja smo se trebali pripremiti za priredbu. Mi smo imali prezentaciju nas kao male bebe i filmove o tipovima učenika. Drugi razred je ima igrokaz u kojem su oni glumili sudce (kao prava sudnica), dok su drugi učenici glumili profesore, tek su onda profesore osuđivali na različite kazne npr. "da se smiriš, pojedi burek". I treći razred je imao srcedrapajuće videe i poruke za učenike i profesore o svom razredu i o njihovom školovanju.
Poslije priredbe smo imali mimohod (samo moja škola) gradom. Bilo je zabavno, ali jako naporno jer smo hodali 45 minuta po jakom suncu. Svi smo dehidrirali.
Poslije mimohoda smo otišli u dom. Svi smo bili žedni i gladni, pa smo se podijelili i nas desetak je preuzelo roštilj (neki su sve pripremali, neki su pekli). Ja sam pekla roštilj i skoro sam umrla od nošenja tamo vamo i još sam si spekla ruku. Pekli smo taj roštilj skoro 3 sata. Jeli smo negdje oko 5. Dok smo mi radili ručak, oni koji nisu ništa radili su unutra plesali na narodnjake, a poslije ručka se nas 5 izborilo za strane i tehno glazbu, pa smo nas desetak plesali, a ostali su se maknuli van.
Nažalost, bilo je i neki glupih svađa i plakanja zbog drugih izmišljotina, ali na kraju se sve to riješilo.
Van je bilo tako lijepo vrijeme, pa sam više bila vani nego u domu. Oko 22 h sam otišla doma i već do ponoći su svi otišli.
Drago mi je da imam sliku sa svima (barem jednu) i nadam se da ćemo se viđati još (sumnjam, ali vidjeti ćemo).
Cijeli razred skupa.
Moje cure!
Kao umjetnička.
Ludi dan mi je prošao ludo i nezaboravno. Voljela bi cijelo svoje srednjoškolsko obrazovanje ponoviti, jer je stvarno bilo odlično i znam da će mi faliti kada odem na faks ili kada budem morala tražiti posao. Već mi sad fali.
Nadam se da je i vama ludi dan bio ludi, a ako ga još niste imali, uživajte u tim trenucima, jer će vam kasnije biti žao.
Pozdrav i pusa!
Znam da kasnim s postom od vjenčanja, ali zadnjih dana sam se emocionalno raspadala, pa nisam stigla.
Ne mogu vjerovati kako zadnji tjedni škole i matura mogu tako ubiti čovjeka emocionalno. Svi govore da je to lagano, da se ne moram brinuti, ali ja tu umirem od brige i straha.
Ako imate neki savjet kako da se smirim, molim vas podijelite ga samnom, jer ću ja stvarno poluditi.
Vjenčanje (6.5.2017.) je bilo odlično i nadam se da ću uskoro opet na neko, jer mi ovo nije dosta.
Nažalost, sve je počelo sa dramom (naravno). Majka i ja smo išli kod frizera prije vjenčanja i ja sam htjela frizuru kakvu ima Legolas u filmu "Gospodar prstenova", ali da mi kosa ne bude skroz ravno, nego da imam lagane kovrče na vrhovima. Nakon što su me frkali sat vremena, ja sam poludila i samo sam htjela kući jer mi je kosa izgledala kao ptičje gnijezdo. Ne bi ja bila ja da se nisam rasplakala tamo pred svim onim ljudima. Čim su mi skinuli viklere ili šta god mi je to već bilo na kosi, ja sam se ustala i otišla. Moja majka je imala odličnu frizuru, a ja sam sam imala ništa. Kad smo došli kući, ona mi je napravila ono što sam htjela, tako da frizura i nije bila toliko upropaštena, ali ja sam morala dramatizirati.
Mi smo bili na mladoženjinoj strani, pa smo išli po mladu. Najsmiješniji dio je to što su oni praktički susjedi (susjedne ulice).
Nakon zabave kod mlade, krenuli smo u crkvu. Vjenčanje je trajalo 20 minuta. Mi smo otišli među prvima, jer smo trebali iznijeti bukliju. Ako ne znate što su buklije, to je tradicija kod mene da kad se neko ženi/udalje od susjeda, iznesu se žestoka pića i ponudi se svatove. Većina ljudi se tako i napije.
Nakon buklija koje su trajale dobra 2 sata, zaputili smo se u restoran. Trebalo nam je 2 sata da se složimo u kolonu i da dođemo do restorana. Mi smo imali jedan od najboljih stolova koji je bilo odmah kraj wc-a, ali ne daleko od glazbe i podija, pa smo mogli vidjeti sve.
Ja sam plesala sa SR i majkom i ocem, čak u jednom dijelu večeri i sa KK. To je jedan susjed koji je rekao da neće plesati samnom, ali sam ga ja nagovorila.
Hrana je bila odlična, glazba nije bila loša i torta je bila odlična (to je najbitnije). Napravili su i malu scenu za hranjenje s tortom, hvatanje buketa i podvezice.
Sve u svemu, vjenčanje je bilo jako zabavno, samo mi je žao što smo relativno rano (oko 3) išli, jer se meni još plesalo.
Kao umjetnička.
Ona je ljepotica u plavom.
Danas (14.5.2017.) sam se vidjela sa SR. Otišle smo malo prošetati i na sladoled. Pošto je bilo jako vruće, otišli smo i na piće i s nama je išao njezin mlađi brat. Njoj se igrao biljar, pa smo na kraju igrali biljar, ali vrlo kratko, jer se puno naplaćuje.
Moje emocionalno raspadanje je započelo sa "upropaštenom" frizurom za vjenčanje. Nakon toga slijedi prva jedinica ove godine i to iz vjeronauka iz testa. Taj cijeli dan sam bila živčana i uplakana. Jedinicu nisam dobila od kraja 2. srednje tj. cijeli treći i skoro cijeli četvrti srednje, ali morala sam usrati sad zadnji tjedan. I na kraju sam išla na čišćenje lica kod kozmetičarke i to je bilo grozno. Umirala sam od bolova cijelo vrijeme i kada je napokon završila, htjela je da danas obavim i depilaciju voskom i ovdje sam se rasplakala. Nije više htjela umirati od bolova, pa sam počela plakati. Izgledala sam kao čudovište nakon toga. Otac me čak usporedio sa zvonarom crkve Notre Dame za kojeg je rekao da bolje izgleda od mene. I vrhunac svega ovoga je to da sam se "posvađala" s jednim prijateljem i on sad ne želi čuti za mene. Nismo se mi zapravo posvađali, nego sam ja njega na neki način povrijedila i sad je ljut i hladan prema meni. Baš je našao pravi trenutak tj. baš su svi našli pravi trenutak za sva ova sranja.
Danas sam bolje i mislim da neću plakati jedno duže vrijeme jer sam se sad isplakala za 4 mjeseca. Nadam se da će sve dobro proći oko mature i da neću pasti u depresiju ako ne upišem faks koji želim.
Nadam se da vi nemate ovakve slomove kao ja i da uživate u životu umjesto da se brinete zbog gluposti.
Pozdrav od mene i pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.