Lišće je odavno počelo padati, tako da znamo da je listopad tu i početak nove akademske godine.
Ako ste čitali zadnji moj post, spomenula sam da imam problema s upisom na faks, jer jedan kolegij sam morala upisivati ručno. Imala sam toliko problema s indeksom da vam ja to ne mogu opisati. I onda sam jedan dan (iz 4.. pokušaja) pretresla cijeli faks i našla ga te upisala godinu (par dana prije kraja upisa).
Što se tiče kolegija koje sam upisala, dva su vezana za knjige i knjižnice (jedan je o povijesti, a drugi o svrstavanju knjiga u knjižnicama), jedan od digitalnim zbirkama, jedan o sintezi i pretvaranju govora, jedan o bazama (access) i jedan koji je vezan s programiranjem. Mislim da možete i sami zaključiti koji uopće ne volim. Pogodili ste, programiranje. I pošto sam 2 godina, moram odrađivati tjelesni, pa sam kao i prošle godine izabrala ples.
Kroz sljedeće postove ću vam javiti kako mi idu tj. ne idu kolokviji i ispiti kad do njih dođem.
Prije nego smo krenuli na faks, jedna kolegica i prijateljica s faksa je slavila rođendan, pa nas je sve zvala u svoj stan na proslavu. Njezinih roditelja nije bilo kod kuće, pa smo imali cijeli stan za sebe. Zvala je ljude s kojima se druži i nas s faksa. Imala je pripremljene igre sa čašama, pa smo po grupama igrali. Kasnije smo igrali igru koja se zove psihijatar. Jedna osoba mora pogoditi na koji način mi odgovaram na pitanja, a grupa koja odgovara na pitanja se dogovori na koji način odgovara na pitanja kao npr svi odgovaraju za mušku osobu. Bilo je jako zabavno i još sam na kraju dobila prijevoz do doma.
Slavljenica je u pozadini skroz lijevo!
Dan poslije sam se išla naći s PB i trebali smo navečer ići gledati Venoma. Kad je došao u Zg našli smo se kod njegove tete. Prije nego smo otišli na film, tražila sam ga idemo prošetati gradom. Šetnja nas je tako dovela do Gornjeg grada, gdje sam ga nagovorila da pleše samnom, bez ikakve pozadinske glazbe. Ljudi su na vjerojatno čudno gledali, ali mene nije bilo briga. U početku nije znao korake valcera i nije ga baš zanimalo, ali pošto mu nije toliko loše išlo pokušao je više puta, ali se ovaj put puno više trudio. Nakon šetnje smo otišli na kolače u novo otvorenu slastičarnicu u Ilici. Kolače koje smo jeli nisi bili loši, ali su puno skuplji nego u Vinceku (skoro duplo). Poslije smo žurili na film u Branimorovu, ali problem je bio to što se zgrada renovira, pa uobičajeni wc nije radio, a nismo znala dali ima i gdje ima neki drugi. Morali smo tražiti neki kutak, jer je njegu stvarno bilo sila. Opet smo skoro zakasnili na film, ali smo tek kasnije vidjeli da wc ima i kod dvorana. Što se tiče filma, ni on ni ja nismo bili nešto oduševljeni. Tematika filma je odlična, ali nema neke akcije. Ako ga još niste gledali, ne preporučam vam da idete u kino nego da ga pogledate doma. Manje je štete.
Ako je itko od vas pogledao film, napišite mi u komentare što mislite. Jako me zanimaju i tuđa mišljenja.
Iz kina
Jedna od najgorih stvari na kojima sam bila je bio prijateljem nastup. On se bavi profesionalnim hrvanje, a to su zapravo kečeri. Ako ne znate tko su oni, bolje za vas, ali ako znate, onda možete misliti koliko je meni bilo stresno gledati to, a tek pogovoto njegovoj curi. On je imao dva nastupa protiv 2 Mađara i jedan je pobijedio, jedan je izgubio. Bilo je lijepo vidjeti ga u svemu tome, ali mislim da mi je to bilo dosta, čak i previše.
I za kraj sam ostavila MŽ-in rođendan. Slavila je 20 rođendan i prvo nas je odvela na večeru u jedan lokalni restoran. Bili smo tamo nekih sat i poli nakon što smo se najeli, otišli smo popiti piće u kafić u kojem je ona radila (u međuvremenu je dala otkaz jer joj je bilo prenaporno i ljudi su...). Tamo smo popili jedno piće, pa smo otišli u drugi kafić koji je recimo kao neki klub tamo kod nas. Oni su svi bili tromi, pa sam ja nagovorila PB da pleše samnom (opet). Mi smo bili jedini koji su plesali, ali nama je bilo je super. Kasnije se nešto malo MŽ priključila. Nismo ostali dugo, ali bilo je zabavno (barem za nas) i lijepo druženje. Nažalost, nismo se slikali, pa imam samo par slika.
Prvih mjesec dana predavanja je prošlo, a ja se tek sad polako navikavam na početak faksa. Kolokviji su krajem 11 i početkom 12, pa se stignem pripremiti. Poznavajući sebe, učiti ću par dana prije kolokvija.
Sve vas lijepo pozdravljam, želim vam sreće i uspjeha u novoj školskoj ili akademskoj godini.
Uživajte i pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.