LoveDigimons&Pokemons

Kolovoz je bio još jedan mjesec ljeta u kojem sam mogla uživati, jer nije bilo napetosti zbog rujna. Kao što već znate, položila sam sve u ljetnom roku i imala sam 3 mjeseca odmora. Rekla bi da sam uživala, ali bio je i dosadnih perioda kao i kod svega.
Krenuti ću od manjih događaja, pa do onih najbitnijih.

Za početak, moram spomenuti da sam s PB otišla na film Kralj Lavova i da mi se film svidio više nego sam to očekivala. Gledala sam Aladdina u travnju i bila sam jako jako razočarana na način na koji su ga promjenili, pa sam se nekako tješila da i ovaj film nije ništa bolji. Bila sam u krivu po tom pitanju. Zapravo sam se iznenadila koliko su popravili neke djelove koji u animiranom filmu nisu bile jasne djeci (znam po sebi). Ako ga niste pogledali, svakako predlažem. Ja sam odrasla na tom filmu, pa sam ga gledala u prevedenoj verziji, stoga predlažem tu, ali ako ste više za izvorne stvari, definitivno pogledajte na engleskom.

Jedan od pothvata ovog ljeta je definitvno bila kupnja bicikla od strane PB-a. Ja imam bicikl, ali zbog neki svojih razloga ne volim se baš voziti na njemu. Nije bicikl kao bicikl najbolji, ali za ono za što meni treba nije loš, samo taj koncept korištenja bicikla do grada do kojeg imam 15 minuta pješice mi nije jasna. Nekako mi se ne isplati paziti na bicikl. Uz to su naši vozači grozni, te nam baš fale biciklističke staze jer je nekada jako teško voziti kraj nekih idiota koji ti trube jer im smetaš i moraju te zaobići, a ako voziš po ivišnjaku smetaš pješacima, a i oni tebi smetaju jer su ivišnjaci dosta uski. Sve u svemu ne volim se voziti na biciklu, ali PB voli, stoga sam bila na neki način primorana i ja se voziti. Jedna od smješnijih scena je bila to što je PB svoj bicikl „pokvario“ već drugi dan od kad ga je kupio. Prerano je počeo mijenjati brzine i pao mu je lanac, ali pravi problem je nastao kad smo ga mi htjeli popraviti, pa smo zapravo još više pokvarili. Uz pomoć iskusnog majstora (mog tate) uspjelo se popraviti i ne znam koliko puta se vozio nakon toga (sve nekoliko vjerujem). Mislim da će sljedeći put bolje razmisliti kad bude prolazi nekoliko desetaka kilometara na biciklu koji ni sam ne zna popraviti.

Osim vozikanja na biciklima, obilazili smo i dosta prirodnih područja. U mjestu malo izvan moga se nalazi mali Zoološki vrt. Ja sam tamo bila jako puno puta (većinom sa školom), ali PB nije bio, pa smo otišli pogledati životinje. Nemaju previše prostora, pa tako nemaju ni previše životinja. Recimo da životinje koje možete vidjeti svugdje kao pse, mačke, kokoši, purane i sličnu perad imaju, ali su nam zato pažnju zaokupili klokani (njih čak 3), ljame i nojevi. Bilo je dosta vruće, pa su se klokani većinom skrivali u sjenama, stoga ih nismo baš najbolje mogli vidjeti ili se slikati ih. Ljamu nismo ni vidjeli jer se skrivala u svojoj sjenici zbog vrućine, a nojevi su jedini bili ti koji su bili barem malo druželjubivi i koji su nam prišli kad smo ih slikali. Jedan dio zoološkog je u šumi iako tamo više nemaju postavu životinju, još uvijek je ograđeni dio šume dostupan za posjetitelje. U šumi se ponekad mogu vidjeti srne i jeleni. Mi smo vidjeli par njih, ali čim su nas čuli, pobjegli su (očekivano).

Nakon obilaska zoološkog zaputili smo se u nepoznati smjer i na kraju završili u mjestu HČ. Nikad nisam bila tamo, ali pogled na prirodu i šumu oko mjesta izgleda prekrasno. Ima jedno brdo koje se cik-cak penje uzbrdo i ne znamo što nam se više svidjelo; cesta ili pogled. Naravno da smo tamo imali piknik, kakvo je to uopće pitanje. Nažalost, nismo ostali dugo jer je već padao mrak, a nismo baš znali tu cestu, pa smo se i prije sumraka zaputili prema kući.

Pokušala sam ga zabilježiti, ali definitvno je bolji uživo.

Bili smo na prirodnim, kasnije i na društvenim događanjima. Jedan od njih je koncert grupe Elemental. Uspjeli smo se probiti u prvi red i iako ih ne slušamo, zabavljali smo se i znali smo pokoju pjesmu. Nažalost, nismo ostali dugo jer je PB radio prvu smjenu sutradan, pa smo bili nekih sat vremena. Sasvim dovoljno za grupu koju ne slušamo, a nemaju lošu glazbu.
Osim grupe Elemental, bili smo na nečem što se zove Lovrenčevo i organizira se povodom proslave Svetog Lovre. Svake godine se održavaju koncerti i tako je bilo i ove. Predgrupa je bio neki lokalni bend koji je pjevao prepjeve tuđih pjesama, pa sam ja uživala, jer su pjevali dosta starih hrvatskih hitova koji nisu loši. Nažalost, taj dio koncerta sam bila sama jer PB nije htio ići, ali je on došao kasnije na koncert Jasmina Stavrosa. Nisam bila baš zadovolja njime, jer je došao pijan na pozornicu. To je bilo dosta neprofesionalno s njegove strane, ali tu mu očito nema pomoći. Realno, ali žalosno.

Događaj koji je obilježio naše drugo ljeto zajedno je definitivno odlazak na more skupa. Išli smo u ZD na 5 dana pri kraju kolovoza. Bili smo začuđeni koliko je zapravo toplo ne samo vani, nego i more. Inače, čim prođe Velika Gospa zahladi navečer i obavezno trebaš imati nešto dugih rukava, ali na moru je očito drugačija stvar. Bili smo u apartmanu s jednom sobom, kuhinjom, dnevni, kupaonom i terasom. Za naše potrebe i previše. Do mora smo išli dio autom, dio pješke i isprobali smo dvije plaže. Jedna plaža je bila odlična s puno hlada i pješčana, ali se naplaćivao ulaz, dok je druga bila bez hlada i krcata, ali naravno besplatna. Što se tiče obilaska grada obišli smo morske orgulje, cijeli stari grad uzduž i poprijeko i čak bili na vrhu tornja katedrale. Pogled s nje je nejvjerojatan, ali bi vjerojatno bio još bolji da smo bili po danu. Svejedno, pogled je bio odličan. Dok nismo došli tamo nismo znali da je pola PB-ove obitelji isto tamo na ljetovanju u isto vrijeme kao i mi, pa smo se vidjeli s par njegovih bratića i sestrični i bilo je jako lijepo. Stvarno jedno jako lijepo iskustvo i nadam se da sljedeće godine gdje god budemo išli da će biti još i bolje.

Predivan pogled s tornja katedrale.

Pokušaj umjetničke slike na mostu.

Ljeto se privodi kraju, ali moji praznici još nisu gotovi. To znači da imam još cijeli deveti mjesec za uživanju, samo što tad više neće biti toliko toplo kao ostatak ljeta, ali i to je bolje od ničega.
Svi koji idu u školu ili koji imaju rokove u rujnu, želim sreću!
Uživajte i pusa!

Napokon je stiglo to dugo očekivano ljeto. Dani kada se sladoled jede kao svaki obrok, ostaje se samo u rashlađenim prostorijama (žao mi je ako niste) i uživa se u dugim večernjim šetnjama. Osim "dobrih" stvari, imaju i one loše. S početkom ljeta dolazi i odgovornost u obliku ispita.

U lipnju su većinom bili drugi kolokviji i predrokovi. Imala sam samo jedan ispit u srpnju i on je bio prvog, pa sam zapravo cijeli srpanj imala odmor.
Nažalost, prosjek ove godine mi je manji nego prošle godine, tako da ove godine nisam prošla sa 4, nego 3, jer mi je prosjek 3.4... Da, tužno je što nisam podigla barem jednu ocjenu, ali nekako mi je bio bitan prolaz, ne ima li 3 ili 5 iz nečega. Nisam htjela izlaziti opet na ispite koje sam prošla, jer mi se to činilo kao gubljenje vremena, a nije da imam samo par ispita pa da mogu više puta ponavljati. Također, nije mi se dalo učiti iste stvari dva puta, jer su rokovi najčešće tjedan dana razlike, ako ne i više.
Sad mi je žao što sam prihvatila neke loše ocjene jer su nama ocjene bitne za diplomski, ali ne mogu to promjeniti.
Sve što sad mogu je potruditi se više na 3. godini kako bi na kraju upisala diplomski koji želim (ako i njega na kraju ne ukinu).

Moram napomenuti da za vrijeme rokova nisam stalno sjedila i učila (nitko nije, zar ne?), pa sam tako jednom prilikom upoznala strance u parku. S prijateljicom sam sjedila na klupi kad nam je jedan dečko prišao i zatražio cigaretu. Tako smo počeli razgovarati i upoznala sam 5 ljudi koji su iz različitih zemalja. Bila su tri dečka (Italija, Belgija, Ukrajina) i dvije cure (Njemačka i Brazil). Dečko koji je iz Belgije ovdje živi i radi u ambasadi te nas je ugostio u svoj stan. Znam da nije dobro prihvaćati slatkiše od stranaca, ali nisu se činili kao ljudi koji bi mi mogli nauditi.
Oni su svi putnici koji putuju od zemlje do zemlje i preko aplikacije traže ljude koje bi ih mogli ugostiti, jer nisu imućniji, pa ne mogu platiti put i smještaj. Iskreno mislim da je to jedan od najboljih načina upoznavanja ljudi i mjesta. Da nisam toliko uplašena što se tiče ovog stanja u svijetu, možda bi i ja probala tako putovati.

Osim upoznavanja ljudi, upoznala sam i jedna grad u Hrv. Zajedno sa svojim roditeljima sam otišla na jednodnevni izlet u Đurđevac. Nisam imala pretjerana očekivana, jer je ipak Đurđevac jedan mali grad, ali sam se iznenadila koliko toga ima za ponuditi. Prvo smo obišli "Hrvatsku Saharu", ali zbog kiša koje su bile prije par dana nije bilo pijeska već blata. Nismo uživali u pijesku, ali zato jesmo u devama. Bile su dvije prekrasne deve koje smo mogli dragati i slikati se s njima (nažalost ne na njima). Nakon obilaska Sahare, obišli smo muzej grada Đurđevca zajedno sa Dalijevom izložbom koja je tamo bila. Muzej je jako interaktivan i dosta poučan. Nije bilo toliko materijalnih stvari, ali je zato bilo puno video prikaza koji su govorili o nastanku grada. Nakon ručka u lokalnom restoranu, obišli smo jedno mjesto kraj Đurđevca gdje se nalazi nešto kao pustinja. Bilo je zanimljivo hodati po brdima punim pijeska i endemskih vrsta biljaka.

Putovanje nije stalo na Hrv, nego tek u Austriji. PB ima rodbinu u Salzburgu kojoj smo otišli u posjet. Bilo je to 5 predivnih dana u Austriji. Put je bio jedan od najvećih problema, jer smo išli vlakom i trebalo nam jer 6 sati u jednom smjeru. Što se tiče mjesta koje smo obišli, popis je dug.
Bili smo u prirodoslovnom muzeju "Kuća prirode". Muzej je na tri kata i pokrili su sve kategorije: životinje, biljke, kamenje, svemir, čovjeka... Stvarno je jedan od ljepših muzeja i drago mi je da sam ga posjetila.
Šetali smo gradom svaki dan i svaki put obilazili neki novi park ili crkvu, ali smo zato bili i na vidikovcu cijelog grada. Nažalost, nismo ga mogli vidjeti jer je bilo magloviti, ali je bilo prekrasno jer je izgledalo kao da smo u oblacima što je još ljepše.
Imali priliku otići u dvorac koje je bio na planini iznad grada s kojeg se vidio cijeli grad.
Osim turističkog djela obilaska, jednu večer smo našli za zabavu na mini golfu i biljaru.
Još jedna stvar za spomenuti je definitivno kineski restoran. Jednu večer smo naručili hranu iz kineskog, a drugu smo išli tamo. Nikad nisam bila u kineskom restoranu pa sam bila malo skeptična u vezi toga. Restoran je prekrasan i definitivno ga nisam takvim zamišljala. PB i ja smo htjeli probati što više različite hrane, ali stvarno je bilo previše toga. Bilo mi je baš drago što su me nagovorili da idem.
Sve u svemu, putovanje je bilo jedno od boljih i nadam se da će ih biti još puno.

Pogled s dvorca.

Od veselijih događaja moram spomenuti dva. Prvi je koncert Luke Nižetića na kojem smo bili. Bio je u jednom manjem mjestu blizu nas, pa sam uspjela nagovoriti PB-a da odemo. On nije fan njega ili hrvatske glazbe općenito, ali nije bilo toliko loš koncert. Luka nije samo pjevač, on je i zabavljač, pa su u prvim redovima bile djevojčice. Nažalost, kiša je malo pada pa prestajala, pa nismo toliko dugo ostali na koncertu.

Drugi veseliji događaj je bilo vjenčanje na koje smo išli. Ovaj put je PB-ova sestra išla. Vjenčanje je bilo u Ses. Bio je srpanj, pa je bilo dosta vruće vani, a još smo mi cure bile u štiklama što je još gore. Pošto je sala bila relativno blizu crkve, nismo mogli uživati u vožnji u koloni dok trubimo k'o budale. Sala je bila lijepo sređena i stol za kojim smo bili je bio kraj plesnog podija, ali ne preblizu benda. Većinom su bili isti ljudi jer je isti dio rodbine kao i prošle godine, pa smo sjedili s istim ljudima za stol. PB u početku nije htio plesati, pa sam plesala s njegovom sestrom, a kasnije s njim. Imali smo priliku i prošetati, jer je vani bilo hladnije i ugodnije nego u sali.
Na vjenčanju je bilo jako zabavno, jedina stvar je to što smo morali otići ranije jer je PB trebao voziti kući (oko sat i pol vožnje), pa nismo htjeli prekasno ostati.

Jedna slika nas dvoje u crnom.

Za kraj sam ostavila nešto posebno; moj rođendan. Napunila sam 21 godinu krajem lipnja i sad sam legalna u svim zemljama. Nisam imala proslavu jer smo par dana prije bili u Salzburgu, a i ostao mi je još jedan ispitni rok. Dobila sam poklone od najbližih (roditelji,sestra, dečko) i par prijatelja s faksa i iz srednje.

Ovo je kraj još jedno posta. Za sad je za mene ljeto tek počelo, jer imam cijeli 9 mjesec slobodan (riješila sve ispite).
Nadam se da ste vi riješili sve ispite, državnu maturu ili ispite u školi, recite mi u komentarima.
Veliki pozdrav i pusa!

Napokon je stigao svibanj. Svibanj nam inače govori da će uskoro ljeto. Svake godine ga s nestrpljenjem očekujemo, jer ne samo da ljeto počinje, nego završava škola/fakultet i počinje godišnji (za sve). Svibanj je jedan od najstresnijih mjeseci za mene, jer sam osoba koja nema toliko puno za učiti (osim kad su kolokviji i ispiti), pa je to mjesec kad moram početi ako želim 3 mjeseca ljeta.

Fakultet je i dalje stres iz mjeseca u mjesec, ali iz prijašnje rečenice zaključujete da je dosta stresan period sad. Osoba sam koja ne ostavlja ispite za 2.,3. rok ili jesenske rokove. Ne očekujem najbolje ocjene, samo prolaz. Trudim se proći sve kolokvije i sve predrokove ili prve rokove (ako nema kolokvija ili predroka). Neki kolokviji počinju krajem 5 mjeseca, a neki su tek polovica 6, stoga mi nije toliko "natrpano" ispita u jednom tjednu, nego su kako-tako lijepo raspoređeni.
Svi koji kreću sa zadnji ispitima u školama, maturom ili kolokvijima i predrokovima (kao i ja), želim svu sreću i obavezno me obavijestite o svojim postignućima.

Svibanj je bio obilježen obiteljskim događajima (većinom sa istom djelom obitelji). Prvi događaj je bio za Prvi maj kad smo bili kod strine i strica, jer su pripremali obiteljski ručak. PB je bio pozvan i morao je ići. Stvar je u tome da sam ja njegovu obitelj upoznala nakon samo 3 mjeseca veze, jer smo bili na vjenčanju i obiteljskim okupljanjima, a on je moju upoznao (ne računajući roditelje i baku s kojima živim) tek nakon godinu dana veze. Bilo je jako lijepo druženje i nadam se da će ih biti još više u budućnosti.

Jedna spontana, jer svi pravi pokušaji su neuspješni.

Tjedan dana kasnije smo bili na rođendanu kod ujaka i ujne. Moj mali bratić je taman napunio jednu godinu. PB je bio prisiljen ići i na ovo obiteljsko okupljanje, ali već je znao 90% rodbine, pa mu nije bio toliki problem kao prvi put. Nažalost, on je brzo otišao jer je njegov prijatelj ima rođendan, dok sam ja ostala još neko vrijeme. Ja sam se htjela slikati sa djetetom, ali toliko je ljudi htjelo isto da u tih par sati koliko smo bili tamo, nisam se uspjela slikati, niti slikati i jednu dobru sliku njega (da, toliko je živahan).
Prijatelj koji je slavio rođendan je zapravo u susjedstvu s mojom rodbinom, pa nam je bilo blizu otići s jednog rođendan na drugi. Kod njega nije bilo toliko ljudi, pa je bilo nekako više opuštajuće. Prvo smo bili kod njega i družili se uz glazbu, piće i karte (uno karte), a kasnije smo otišli u grad. Dečki obožavaju igrati pikado, pa smo odigrali koju partiju. Sve u svemu, dobra zabava na oba rođendana.
Osim obiteljski događaja, bila sam s obitelji na jednoj pričesti. Jedna djevojčica u susjedstvu je imala pričest, pa smo mi kao dobri prijatelji tih susjeda bili pozvani na ručak. Nisam baš poznavala ljude, ali nakon dugo godina sam vidjela neku "djecu" s kojima sam se prije igrala preko ljeta kad bi došli kod bake i dede. Bilo je jako čudno, jer ih nisam vidjela od osnovne, a da su skoro punoljetni. Sve u svemu, lijepo iskustvo.

Njemu se ne sviđa "šlag" koji imam na glavi (vidi se da se ne razumije u modu).

PB i ja smo prošli mjesec proslavili godinu dana veze i ovaj put smo pokušali rekonstruirati neke uspomene s početka veze. Jedan od takvi događaja je ponjanje na staru zgradu rafinerije u Sk. To je bilo jedno od avanturističkih mjesta koje smo posjetili. Zamislite da ste u nekom zabavnom parku i da se penjete na velike visine. Tako je i ovdje, samo ovdje ima jedan malo zaplet. Ako padnete, mrtvi ste. Nije šala. Nema sigurnosnih užadi, ljudi koji vam pomažu, ničega. Samo vi i osoba koja je s vama. Opet smo se penjali na isto mjesto kao i prvi put. Provjerili smo dijelove koji su relativno stabilni i nismo se približavali onima koji nisu. Ali ovaj put smo otišli i malo dalje. Popeli smo se na najviši dio zgrade, a taj dio je bio u neispitanom i ne tako dobro stanju. Bilo je to jako adrenalinska i nepromišljena ideja. Glavno je da smo preživjeli i da se vjerojatno ne bi usudili opet otići tamo, ali je svejedno bilo jako zabavno iskustvo.

Jedna slika da vam dočara naš zabavni (industrijski) park.

I tako dolazimo do kraja još jedno posta. Ovo je zadnji post prije ispitnih rokova i danonoćnog učenja. Još jednom svima želim puno sreće.
Uživajte, pozdrav i pusa!

I službeno je! Proljeće je tu! Jedan od ljepših perioda u godini, pogotovo ako niste ljubitelj zime. Sve se budi skupa s nama ljudima (kako kime). Možemo uživati u cvijetovima japanske trešnje i donekle toplom vremenu.

Predavanja na faksu su postala malo ozbiljnija (sad bi se trebalo dolaziti), a pošto sam ja jedan od onih "glupih" studenata koji idu na sva predavanja, nemam baš vremena za ništa drugo osim toga.
Najgora stvar je kada profesor ne javi da nema predavanja, a ti se moraš pojaviti (obavezno predavanje). Dva puta mi se to dogodilo, pa sam zajedno sa ES našla najbolje moguće riješenje.

Pošto je proljeće i sve je u cvatu otišle smo u Botanički vrt i šetale. Bilo je jako lijepo vrijeme, pa je i bilo dosta ljudi u parku. Svejedno smo uspjele sve obići i stići na tzk kasnije.
Osim obilaska parkova, jedno popodne smo otišle u kino. Film koji smo gledali se zvao "Poslije svega". Ako niste gledali, radi se o djevojci koja ode na faks i upozna ljubav svoga života (kao što inače bude u filmovima). Film nije bio toliko loš, ali priča i nije toliko drugačija i toliko pamtljiva od ostalih ljubavnih filmova koje sam vidjela.
To nije jedini film koji sam gledala a da mi se nije svidio. Film koji sam gledala sa DV iz "zabave" se zove "Skrivena poruka". Ne preporučam nikako. Kad sam ga išla gledati pisalo je da je kriminalističko i ljubavno, ali definitivno nije ljubavno. U opisu filma ispada kao nešto slično filmu "Gradovi na papiru", ali osim tematike traženja osobe koja je nestala, nema ništa slično. Film ima neku glupu radnju povezanu sa drogama, prostitucijom i na kraju žrtvovanjima ili nešto slično tome. Ako ste pogledali jedna ili oba film, želim čuti vaše mišljenje.

Obitavanje u Zg nije bilo samo zbog faksa, nego i zbog društva (osim ovog opisanog prije). Imalo smo žensko okupljanje, jer muški član naše studenske obitelji nije bio u mogućnosti pojaviti. Posjetili smo IK u njezinom studenskom domu (cvjetno). Imali smo palačinke party.

Šest princeza!

Društvo s kojim sam također bila je PB-ovo, jer jedan dečko iz njegova društva slavio rođendan. Išlo smo na koncert In Viva u jedna od klubova u PE. Ne mogu reći da je bilo toliko loše, jer nisam osoba koja sluša narodnjake, ali znala sam par pjesama koje su pjevali, a nisu bili narodnjaci. Bilo je i nešto scena (kao i inače što bude u gradu kad se ljudi napiju). Sve u svemu je bilo bolje od očekivanog.

Osim rođendan, proslavili smo i Uskrs zajedno sa njegovom i mojom obitelji (više s njegovom). Mojoj mami je još bio rođendan, pa sam zbog toga ja više bila sa svojom obitelji, a njemu je bilo žao što on nije više sa svojima, jer mu je došla obitelj iz Aus. Recimo da je došlo do male svađe (više rasprave), ali kao i sve do sad, riješili smo.
Ovaj put PB je imao sreće, pa nije završio u bolnici za blagdane. Prošle godine je završio na dvije operacije i jedna je bila na Uskrsni ponedjeljak, a druga dan nakon Božića.

Najbitniji događaj (osim rođendan moje mama) bio je početkom mjeseca tj. 8. travnja jer nam je bil prva godišnjica veza. Planirali smo je proslaviti vikend prije izletom u Plitvička jezera, ali smo zbog mojih ispita otišli poslije Uskrsa. Što se tiče poklona, htjeli smo da budu što ljepši, jer su ipak prvi, tako da je on meni kupio plišanog lava (još prije sam ga tražila neku plišanu igračku; obožavam ih), dok sam ja njemu napravila kutiju u kojoj je bilo 12 različitih čokoladica (ja sam više ciljala na nešto na nešto romantično).
Kao što sam prije napomenula, za godišnjicu veze smo otišli na izlet na Plitvička jezera. Meni je to već dugogodišnja želja, ali on se složio da bi išao (bio je prisiljen). Ne znam jeste li bili, ali politika ih je malo priglupa. Morate doći sat vremena po kartu i ako zakasnite vaša karta će se prodati nekome drugome? Zašto? Platila sam tu kartu jer želim obići park. Zbog te polite neki ljudi koji žive dalje moraju kretati par sati prije (u našem slučaju 4 sata prije otvaranja). Na kraju smo stigli na vrijeme, ali organizacija mi je sranje, pa smo čekali u redu u kojem uopće nismo trebali čekati i ušli par minuta prije roka.
Ako ništa, pričali smo jednim čovjekom koji je tu već bio, pa nas je uputio kamo da idemo, tako da smo prvo obišli gornja jezera što vlakom što pješke, pa se spustili prema donjim jezerima dio brodom i dio pješke. Bila je gužva i dio puta kiša, ali svejedno je bilo prekrasno i preporučujem svima tko nije obišao da obiđe jer stvarno vrijedi. jedna od najljepših stvari je to što su putevi napravljeni od dasaka (mala ironija ovdje). Putevi i mostovi su prekrasni i možeš uživati u prirodi.

kraj velikog slapa!

I ovim postom smo došli do kraja još jednog mjeseca, uskoro i do kraja proljeća. Uskoro će početi duži dan i toplije vrijeme, ali će također doći i onaj najgori dio faksa aka. ispitno vrijeme.
Svima želim sretan Uskrs sa zakašnjenjem i sreću na poslu/faksu/školi.
Veliki pozdrav i pusa!

Napokon je počelo proljeće 2019 godine. Nakon duge zime, napokon mogu uživati u procvjetalom drveću i cvijeću na putu do faksa. S dolaskom proljeća došle su još dvije stvari; novi semestar na faksu i PB-ov rođendan.

Semestar je počeo krajem 2. mjeseca, ali tek su u 3. mjesecu počela predavanja. Odmah na početku su i počeli problemi. Jedan od najvećih je to što izborni predmet koji smo svi željeli upisati (nas 6 iz društva), upisalo je samo dvoje ljudi (ja sam bila jedna od onih koji su ga uspjeli upisati). To je kolegij koji je inače stalno popunjen i bilo mi je drago što sam ga uspjela upisati. Žao mi je zbog drugih, ali oni ga mogu pokušati upisati sljedeći semestar, a pošto smo mi neki već to slušali, imaju sve informacije o profesorima, pa je i to neka prednost kasnije upisivanja.
Osim tog kolegija, nije bilo nikakvih problema na faksu osim sa tzk. Trebali smo ga prijaviti preko sustava, ali nismo mogli jer se sustav srušio, pa pošto samo ga mogli prijaviti tek kasnije, kasnije smo i počeli sa odrađivanjem (nažalost). Inače sam išla na društveni ples koji mogu reći da obožavam, ali ovaj put mi nije pasao u rasporedu, pa sam sa curama otišla na airobik mix. Ne mogu reći da je nešto loše, ali je dosta naporno za srijedu popodne (pogotovo jer imam predavanje prije toga).
Za sad su predavanja oke (jer ih većinom nemamo), ali vidjeti ćemo u 6 mjesecu prije ispita. Složila sam si raspored da nemam ništa ponedjeljkom, a petkom imam predavanja ujutro, pa mogu svako poslijepodne doma. Vidjeti ću kroz semestar koliko će to funkcionirati.

Jedan od zanimljivijih događaja su bili Dani svijetla na Gornjem gradu. Na svakom uglu se nalazio jedan dio festivala koje je bio postavljen prema različitim temama. Bilo je stvarno puno toga za vidjeti od postavljenih primjeraka do "predstava" koje su se izvodile svako malo. Jedna od najljepših stvari su mi projekcije koje su bile na zidovima. Prekrasno su ukomponirane i bile su zanimljive. Napišite me i komentare ako ste i vi posjetili festival, a za one koji nisu imama par slika da vam dočara doživaljaj:

Osim zanimljivih događaja (kao onaj opisan maloprije) naišla sam i na neke zanimljive destinacije u Zg-u. Još prije sam pričala s curama o Cat caffeu koji želimo posjetiti, ali nikako nemamo vremena, jer nije nam blizu ni usput. Ova priča je zapravo o kafiću koji se zove Greenery. Poznat je jer nemam uobičajen namještaj, nego ima ljuljačke kao stolice, doduše samo par njih. Nisam osoba koja pije kavu, ali cure su rekle da je kava odlična (vjerujem na riječ). Velika preporuka za djecu zarobljenu u odraslom čovjeku i ljude koji vole ljuljačke. Obavezno posjetite ako se nalazite u blizini Zagrepčanke.

Jedna moja umjetnička slika sa ljuljačke

Prije samog velikog deserta za kraj (proslave PB-ovog rođendana), moram spomenuti da sam imala predavanje zadnji vikend u 3 mjesecu. Profesor inače drži jedan izborni kolegij, ali zbog posla nije da u mogućnosti držati u predviđeno vrijeme predavanja, pa nas je izvijestio da ćemo predavanja odraditi jedan vikend.
Pošto je to bio jedna od vikenda kada sam morala ostati u Zg-u iskoristila sam ga da se vidim sa PB-om. On je došao u Zg nakon mojih predavanja. Imali smo u planu otići obići koji muzej, ali nismo znali da ništa ne radi subotom, pa su nam planovi propali.
Uspjeli smo naći jedna muzej koji je radio, a to je "Muzej prekinutih veza". Muzej je sam po sebi zanimljiv, ali njihova cijela postava muzeja i nije baš. Bilo je par stvari koje su bile zanimljive, ali samo par. Ako vas zanimaju takve stvari, posjetite ga, ali po mom mišljenju nije vrijedno ni vremena (bili smo oko 2 sata) ni novaca (skuplje je od drugih muzeja). Ako ste bili želim čuti vaše mišljenje o muzeju.
Nismo imali nikakvih drugih ideja, pa smo otišli u kino (kao i svaki put kad dođe u Zg). Svađali smo se za film, jer je on htio gledati film o izvanzemaljcima, a ja neki kao ljubavni (naravno da nije htio ništa takvo). na kraju smo otišli gledati film o izvanzemaljcima, jer je on bio kasnije prikazan, pa smo stigli obići cijeli muzej bez žurbe. Film se zvao "Opsadno stanje". Ako ga niste gledali i niste fan izvanzemaljaca, ni nemojte. PB-u se nije svidio, a on je jedina osoba koja ih OBOŽAVA... Film je bio zanimljiv, ali samo u neki dijelovima. Priča nije loša, ali nije dobro realizirana, pa je velika većina filma na početku nezanimljiva, a onda pri kraju postaje zanimljivije jer se priča raspetlja i to na dobar način. Ako ste ga gledali, želim čuti vaše mišljenje.
Nažalost, PB je razbio mobitel, pa sve slike na taj dan su uništene.

I šećer na kraju je PB-ov rođendan koji spominjem kroz cijeli post. Za valentinovo sam se potrudila i izradila mu našu sliku, a za rođendan sam još više i izradila mu majicu s najdražim likom iz anime. Malo je reći da je bio oduševljen, a ja sam bila još više.
Što se tiče proslave nije znao da će slaviti sve do par dana prije. U tih par dana prije je uspio sve organizirati (mjesto, ljude, hranu). Mjesto je bilo isto kao i prošle godine, nažalost, nisu svi mogli doći, ali većina ljudi (uključujući i mene, ali ovaj put kao njegova cura) su bili tu i prošle godine. Pošto sam i ja bila jedan od organizatora (recimo pomoćni), morala sam PB-a nagovoriti da kupi tortu, ali nije htio pristati na puhanje svjećica (kaže da je prestar, a nije prešao ni 25 godina), ali problem je što je kupio cheescake (mrzim ga) i što se torta rastopila (tako mu i treba kad kupi nešto što ja ne volim). Najviše smo kartali (lažeš) i igrali beer pong (PB-ove kolege, protiv njegovog društva). Nažalost, mi smo izgubili i PB-ov tim je pobijedio. Većina ljudi se pokupilo kući oko 1, pa je ostalo samo njegovo uobičajeno društvo i ja. Spavali smo u toj kući, pa smo sam ja pospremala prije nego sam legla, a oni su se ranije ustali kako bi pospremali. Nije bilo previše za pospremati, jer nitko nije napravio baš toliki nered kao prošle godine (dvoje mrtvih od alkohola).

Jedna sa rođendana sa slavljenikom aka dečkom

Početak proljeća (semestra) je bio dobar, ali vidjeti ćemo kako će ostatak (do ispita) proći.
Napišite mi u komentar kako ste vi proveli prve dane proljeća i kako vam je u školi ili na faku!
Do sljedećeg posta veliki pozdrav i pusa!

Pozdrav svima. Vratila sam se sa novim vijestima iz veljače. Nažalost, većinu vremena sam provela učeći, ali ono kratko vrijeme koje sam imala odmora sam iskoristila koliko sam god mogla.

U veljači se inače obilježava kao mjesec ispitnih rokova, ali ja sam imala samo dva (oba položila), tako da sam ja imala puna dva tjedna odmora od faksa (čak tri jer onaj prvi tjedan faksa imali smo jedno ili dva predavanja u cijelom tjednu). Nisam najzadovoljnija prosjekom, ali većina predmeta je 4 ili 5, a onda su mi ova zadnja dva predmeta upropastila prosjek, jer iz oba imam 2.
Osim toga što sam imala dva ispita, imala sam problema oko upisa tjelesnog (dvije godine moram ići na njega). Srušila im se stranica i nitko nije mogao prijaviti tjelesni, a problem je što nisu javili, pa smo svi mislili samo da je prebukiran sustav i stalno probavali. Na kraju sam čak molila PB (radio je noćnu, a upisi su bili od ponoći) da on proba nekad u noći, jer možda ne bude tako bukiran sustav. Dva dana nakon toga smo uspjeli prijaviti, a zbog toga smo izgubili jedna tjedan, jer smo trebali već početi s tjelesnim ,ali zato što su oni imali problema, mi smo kasnili jedna tjedan sa tjelesnim.
Osim tjelesnog, imala sam neki malih problema sa upisom godine. Problem je bio to što sam upala u sustav tek nakon 3 sata konstantnog pokušavanja. Bilo je jako frustrirajuće, ali na kraju sam upisala sve što sam htjela. Nažalost, većina kolega s kojima se družim nije. Sad nismo na pola predavanja skupa. Nadam se da će bolje biti sljedeći semestar.

Pošto se ovaj mjesec smatra mjesecom ljubavi, morali smo i mi preuzeti komercijalni blagdan Valentinova. Dogovorili smo se da pokloni neće biti ništa skupa, nego nešto od srca. Iskreno, nisam od njega očekivala ništa više od moje najdraže čokolade (dvije takve čokolade bi mi bile najbolji poklon), ali on je otišao korak dalje i kupio mi masku mačke (pošto su ipak bile maškare). Maska je jako slatka, a ja sam veliki ljubitelj mačaka, tako da sam bila oduševljena s nečim drugačijim. Ja sam njemu izradila našu sliku i napisala neko ljubavno pismo (tipično za cure). Inače, često se žali da nema stvari u sobi, pa sad može mene gledati. Pošto me ne može vidjeti svaki dan uživo, barem može na slici.

U ta dva tjedna odmora DV je slavila svoj 22 rođendan, pa je imala proslavu. Svi skupa smo se našli u jednom restoranu (bilo nas je 6) na pizzi, a kasnije smo išli kod nje doma na druženje i tortu. Kao i uvijek ona je jedna od osoba koje se obožava sređivati i slikati, tako sam smo dobrih pola sata se slikali i nju slikali dok napokon slike (jedna slika) nije bila dobra. PB i ja se nismo nešto dugo zadržali na rođendanu, ali bilo je lijepo družiti se sa starim društvom. Tužno, sada smo više stranci nego prijatelji.

Slavljenica drži kameru.

Prije nego je faks opet počeo (semestar) imali smo zabavu za kraj rokova. To smo planirali od kraja prvog mjeseca. Zabava je bila u klubu Roko. Prije smo se našli kod MZ u sobi i družili, a kasnije smo otišli u Roko. Bila je dobra zabava, ali nismo se dugo zadržali, nekih 3 sata. Kasnije su počeli više puštati narodnjake, a većina nas to ne sluša, pa smo otišli. Ja sam išla doma sa KM jedan dio tramvajem, drugi dio taksijem (jer noćni tramvaj koji je trebao doći nije došao).

S curama prije odlaska kući.

Nakon zabave u Zg, subotu ujutro sam se vraćala kući i trebala sam se naći s PB kako bi gledali paradu maškara. To je bio period kad je bilo jako hladno i smrznula sam se dan prije kad sam išla te onda kad sam došla i njega čekala, a on nije javio da će kasniti. Nije mi bilo do ničega pa uopće nisam htjela razgovarati s njim. Na kraju uopće nismo gledali paradu, nego se „svađali“. Meni je se sve nakupilo, pa sam se istresla na njega. Naravno da mi je bilo žao kasnije, ali on to nije uzeo srcu (kao što ja inače uzimam kad se on istrese na mene zbog drugih ljudi), tako da je sve na kraju bilo dobro.
Osim parade maškara, išli smo na kostimiranu zabavu par tjedana kasnije. To sam planirala od početka drugog mjeseca i već sam smislila kostime. PB je trebao biti Super Mario (ja sam radila kostim), a ja sam trebala biti lutka na navijanje (kostim koji imam od prije). Pošto je tamo svirala narodna glazba, a ne slušamo je, otišli smo prilično rano (počinjalo je oko 8, a otišli smo oko 10). Bilo je zabavno, ali osim pića i plesa nisi imao ništa drugo. Bilo je stvarno lijepih maski kao štrumfova (grupa od 10 ljudi), medicinskih sestri, can-can plasačica, grofica, pa i vila i princeza (bilo je i nešto djece). Stvarno lijepa zabava, samo da je bila bolja glazba bilo bi još bolje.

Super Mario i lutka na navijanje

I veljača je došla do svog kraja, te sad počinje novi semestar. Prije sam imala predavanje od ponedjeljka do petka, a sada imam slobodan ponedjeljak, a svaki petak se vraćam kući, pa mi je odlično.
U komentaru mi napišite kako su vama prošli ispitni rokovi (ako ste student) ili kako vam je u školi (ako ste učenik).
Također, zanimaju me vaš dobiveni pokloni i ideje za poklone povodom Valentinova. Nadam se da su bili orginalniji nego moji.
Uživajte do sljedećeg posta.
Pusa!

Dragi moja, sretna vam nova 2019 godina. Nadam se da vam je odlično počela. Prvi mjesec je prošao i imamo još 11 mjeseci za nadoknaditi sve što nismo stigli u siječnju.

Moj život se trenutno sveo na učenje i polaganje ispita. Htjela sam probati dati sve preko kolokvija, predrokova i prvih rokova. Na kraju mjeseca sam ostala sa dva ispita, ali rokovi su mi odmah početkom mjeseca, pa budemo to pokušala riješiti. Za sad su mi ocjene bolje od očekivanog. Imam jednu 5 i četiri 4. Bilo bi super kada bi i zadnje dvije ocjene bile tako dobre, ali neću se buniti ni sa 2 (ne previše).

Osim učenja za ispite provodila sam vrijeme s PB, ali manje nego inače (nažalost). Imao je neke kupone za Super Novu pa smo mu otišli obnoviti garderobu. On si je morao kupiti jaknu, a ja čizme, pa kad smo to riješili u 3 sata i zaputili smo se kući. Bili smo i dva puta vani. Jednom s jednim ljudima, drugi put s drugim ljudima, ali oba puta je bilo super. Samo što mi nismo ljudi koji vole izlaziti, pa nismo ostajali duže od 3 sata, ali ne mogu se požaliti.

Jedan od izlazaka.

Nažalost, ovaj post je full kratak, jer stvarno nisam bila nigdje osim na faksu na ispitima i u domu ili kući učila za njih.
Želim vam svima pune sreće u novoj godini i obavijest me kako je vama prošlo prvi mjesec 2019.

Uživaj i pusa!

I napokon je došao prosinac. Mjesec kojeg čekamo cijele godine, jer je uskoro Božić. Velika većina se zapravo veseli hrani (pogotovo kolačima), a meni je najbitnije da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima.

Na faksu je trenutno burno sa kolokvijima i seminarima. Htjela bi sve to riješiti prije sljedeće godine, jer bi onda imala više vremena za pripremanje ispita. Moja zamisao je uspjela, pa sam riješila sve seminare te sve prve kolokvije. Mislim da sam zaslužila malo odmora od faksa.

Jedna od najljepših i najboljih stvari u prosincu (osim snijega) je advent. Bila sam na adventu u Zgu i u svom gradu oba puta sa PB-om. U mom gradu je uređen samo park i izgleda lijepo, jer je puno lampica. Jedna stvar koja mi je zapela za oko, osim frituala, je grančica imele i natpis koji govori da ako se poljubiti ispod imele imati će te dugi i sretan ljubavni život. Znam da je kliše, ali morala sam. Čak smo se i slikali, ali pošto je bio mrak nije se baš najbolje sve vidjelo, pa slika nije baš najbolje ispala, ali je kao uspomena tu.

Što se tiče adventa u Zg-u, bila sam dva puta. Jednom sam otišla sama jer nitko nije mogao samnom i prošetala sam tomislavce, zrinjevce, trgom i gornjim gradom. Bila je jako velika gužva pa se nisam htjela previše zadržavati ili slikati previše. Htjela sam obići što više mjesta i osjetiti što više te Božićne čarolije, ali kad ideš sam ne znam koliko je ima.

Prije nego vam opišem advent s PB-om, moram vam opisati kako smo uopće došli do tu (kao i uvijek, duga je to priča).
U petak sam ja išla na promaknuće moje mame koja je sad službeno postala mentorica. Otišla sam ju podržati, a i ostati na zakuski koju si imali poslije. Priredba nije trajala dugo, jer jako puno profesora (sad mentora) nije moglo doći, jer je baš taj dan pao snijeg, pa je ljudima koji su dalje bio problem doći do Zg-a.

Poslije priredbe (i ručka) otišla sam se naći sa PB-om, a pošto je on bio gladan (kao i uvijek) otišli smo u menzu, pa onda na moje predavanje. Inače sam osoba koja ne izostaje s predavanja još pogotovo kad sam imala već dva izostanka, a dozvoljeno je tri.

Nakon predavanja smo se zaputili u moj dom kako bi uzela sve potrebne stvari prije nego smo išli na rođendan. Išli smo busom i bilo je stresno jer nismo znali kud idemo. Da nije bilo njega, ja bi se vjerojatno izgubila. Na rođendan od KM smo stigli među prvima. Tamo smo upoznali njezine roditelj i prijatelje. Također je bila i cura s faksa i njezin dečko, pa nismo bili jedini par. Većinom su se igrale društvene igre i pilo se. Igrali smo busa i nešto što se zove drinkopoly. Bilo je zabavno, ali nakon 3-4 sata su ljudi počeli odlaziti, pa smo ostali samo nas troje (mi smo spavali tamo jer nije bilo busa za nazad). Zadnju igru busa koju smo igrali PB je izrazio želju biti u busu. Skupo ga je to koštalo jer sam mu ja dijelila karte. Nisam osoba koja inače zna nešto najbolje namještati karte, ali ovaj put mi se posrećilo da nisam morala namještati nego su dolazile prave karte same od sebe. Miješala sam dva špila (igrali smo s dva špila) jednom, tako da računam da sam miješala dva puta i da je tek u trećem miješanju izašao iz busa. Ne mogu reći da se napio, ali je bio pripit. Bio je jako pričljiv i jako emotivan (što inače nikad nije). Spavali smo kod KM i pošto on baš nije bio u stanju za razgovor, otišli smo ranije leći. Jedna od najljepših noći s njim jer se pretvorio u onoj dosadnog dečka koji stalno priča nešto slatko, a ja sam uživala jer inače takve stvari ne radi. Možda je to jedna od razloga zašto sam i htjela da bude malo pripit.

Ujutro smo pomogli KM da pospremi kući, te smo onda otišli nazad u Zg. Otišli smo u kino gledati „Aquaman“ i film nije bio loš, ali je bio očekivan. Kao da sam ga već vidjela u svim superjunacima. Tako je i on bio, ali ne mogu se previše požaliti.
Na kraju dana sam išla s PB-om na advent. To je drugi put da sam išla, ali nismo previše vidjeli, jer smo išli u subotu navečer, a ja sam u nedjelju trebala učiti za kolokvij koji sam imala u ponedjeljak (koji sam prošla), pa on nije htio da ja padnem kolokvij jer smo mi bili na adventu, tako da smo samo projurili kroz grad, pa skoro i ništa nismo vidjeli. Također, nismo se slikali, a ja sam htjela sliku kraj onih krila, koju svi ostali imaju...

U subotu je spavao kod mene, a otišao je doma tek u nedjelju navečer. Moram spomenuti da je to jedan ona vikenda kada smo ostali najduže skupa. Bilo je sve skupa 52 sata i bilo mi je drago što smo ostali toliko dugo skupa.

Tjedna prije Božića išli smo skupa na koncert. Trebali smo se naći i sa MŽ koja je također išla na koncert Mie Dimšić. Koncert je trebao biti na otvorenom u parku (jedinom mjestu koje je ukrašeno kod nas), ali je zbog lošeg vremena i kiše premješten 2 sata prije početka koncerta. Bio je premještaj u dom tamo. PB i ja smo malo kasnili, pa je MŽ htjela ići kući, ali sam joj ja rekla da ipak odemo na koncert iako nismo tamo od početka. Tako smo otišli i uživali u njezinoj glazbi malo više od pola sata. Kasnije i u pizzi.

Što se tiče blagdana, Badnjak i Božićno jutro smo proveli kod mene, dok smo ostatak Božića i dan poslije proveli kod njegovih. Imali smo oboje peh s poklonima, jer je on naručio plišanu igračku kojoj je trebalo mjesec dana da se ne pojavi, nego da se zagubi, a ja nisam osoba koja ima račune za online kupnju, pa nisam ja mogla naručiti, nego je sestra, pa je bilo i problema s time. Na kraju iako smo se oboje potrudili oko poklona, ti pokloni nisu dobro prošli (došli), ali nama je i bez toga bio lijep Božić. Upoznala sam jako puno njegove obitelji i bilo je lijepo družiti se sa svima njima.

Jedna od stvari koje je obilježilo moje druženje je obitavanje na hitnoj. PB-u nije bilo dobro sutradan i otišli smo na hitnu, a tamo su nas poslali na obavi neke pretrage i sve do zadnje pretrage su bile dobre. Na zadnjoj se otkrilo da ima upalu slijepog crijeva i da treba hitno na operaciju. Svi smo bili u šoku. Ja sam cijeli dan provela s njim na hitnoj, u bolnici i na kraju sve vrijeme prije operacije. Malo je reći da sam bila shrvana, ali nisam mogla kontrolirati suze 5 minuta prije operacije. Sve je dobro prošlo i već je za 3 dana bio na kućnoj njezi.

Zbog njegovog lošeg stanja, doček nove godine je bio kod mene, tako da je on prespavao cijelo popodne do 11 kad smo prošetali i išli vidjeli vatromet. Došli smo kod mene najkasnije u pola 1 i on je već u jedan spavao kao zaklan. Ja sam igrala igrice neko kratko vrijeme i onda sam mu se pridružila.

Ono malo vremena kad sam ga ulovila da ne spava.

Na novu godinu sam se vidjela s prijateljicom AJ koja inače studira u Du, ali je bila za blagdane doma. Nisam ju vidjela 3 mjeseca, ali jako je brzo vrijeme prošlo od kad smo se zadnji put vidjele. Pošto MŽ nije mogla doći jer je bila u bedu jer je ostala sama za novu, iznenadili smo je kod nje doma.

I tako je završila još jedna godina. 2018 godina je bila jedna od meni dobrih godina, jer sam imala puno stvari kojih bi se mogla sjećati, a za to su najviše zaslužni PB i prijatelji. Nadam se da je i vaša godina bila dobra i imala odličan završetak.
Uživajte u početku nove godine i nekad ona bude najbolja do sad.
Veliki pozdrav i pusa!

Uz početak hladnijeg vremena i kraćih dana, polako nam dolazi zima. Imamo još jedna mjesec hladnih kiša prije snijega.

Na faksu je sve teže, jer počeli su prvi kolokviji i seminari te projektni zadatci kojima se moram baviti. Sve kolokvije sam prošla za sad, a projektni zadatci i seminari tek slijede. Imam jedan kolegij koji se zove „Osnove web dizajna“ i za njega imamo čak tri projektna zadataka. Kolegij kao kolegij nije loš, ali ima jako puno i dosta je naporno pripremati se i raditi na predavanju, ali za sad sve ide dobro. Čak nam je profesorica pohvalila web stranicu (samo html) koji smo morali izraditi, tako da ne mogu biti zadovoljnija. Ostali kolegiji mi se ne čine tako teški i naporni osim programiranja (imamo ga i ove godine), ali profesorica se predaje loš. Nadamo se „ne lošim“ ispitima i rezultatima na kraju.

Jedno od druženja u studenom je bilo u Escape roomu. Bili nas je 7 iz društva i išli smo u Escape room koji se zove „Grofica iz Petrinjske ulice“. Ona je bila kriva za mistična ubojstva, a mi smo detektivi koji su ju morali razotkriti. Kada smo ušli u sobu, bili smo zabrinuti jer se na jednom ormaru nalazilo 12 lokota i već nam je bilo previše. Soba je bila puna igračaka, najviše porculanskih lutki i medvjedića. Uspjeli smo riješiti sve zagonetke u sobi i otvoriti svih 12 lokota te nam je ostao samo jedan ormar s jednim lokotom. Problem tog ormara je bilo to što su vrata bila iza njega koja su vodila u dva puta veću prostoriju. Ta soba je bila puna starog namještaja i sve police i ladice su imale lokote. Pošto smo imali oko 25 minuta, malo smo bili u panici jer nismo bili sigurni da ćemo stići riješiti. Na kraju smo uspjeli pobjeći u zadnjoj sekundi.
Bilo je jako zabavno i preporučam svima koji su već bili u escape roomu da probaju. Ne predlažem to kao prvo iskustvo, jer je bilo dosta zagonetki i dosta teže nego smo mi prvi put išli.

Možda sam ja ta grofica skrivena ispod maske.

Drugo druženje je bilo na rođendanu od TČ. Slavila je svoj 20 rođendan doma te smo za početak igrali neku drinking game (naravno). Bilo nas je dosta (oko 12), pa je igra bila zanimljivija nego kad nas je inače po 5. Kasnije su neki ljudi morali ići, pa smo mi počeli igrati D&D, dok je druga ekipa igrala Cards againts humanity. Ovo mi je bio prvi put da igram D&D i bilo mi je prečudno. Nisam se mogla uživiti u igru kao što je to napravio naš Game Master. Bila je jako zanimljiva igra koju bi rado ponovila.

Jedan od najbitnijih i najzanimljivijh događaja u studenom je bilo Info gamer. Bila sam 3 dana i nije bilo najbolje kao što sam mislila. Bila sam kod PS i bilo je grozno. Ljudi tamo nisu znali što rade i kako to treba raditi te su bili jako neljubazni te nisu išli po redu nego tko je kako stao. Ja sam igrala jednom i to sam morala dugo čekati. Igrala sam COD koji nije bio toliko loš, ali pošto su nas ubacili u igru, ja sam jedno vrijeme sama igrala, jer nije bilo više igrača, pa smo tu igru izgubili, jer ja sama nisam mogla ništa protiv njih 4. Igrala sam Fortnite, ali slučajno. Brojala sam koliko računala ima tamo i pošto nisam gledala kuda hodam, stala sam u red i bila prva te je jedna cura koja je tamo stajala odmah me povukla da probam igrati. Igrala sam igru sama tj. samo sam istraživala. Probala sam igrati neke društvene igre kao školice i mini košarku samo da se malo maknem od računala.

Također sam probala Red Dead Redemption. Igrica je zanimljiva, ali bilo je jako malo PS4 na kojima se moglo igrati, pa sam i tu dugo čekala. Jedna od najboljih igrica koje sam igrala je bila Assassin's Creed Odyssey koja je bila super. Bio je tamo jedan dečko koji je samnom cijelo vrijeme pričao i pričao mi o igrici i ostalim igricama iz te serije. Probala sam i igricu koju su napravili hrvati. I za kraj sam igrala Overwatch cijelo vrijeme kad sam mogla. Bio je tamo jedan naš youtuber i jedan dečko s kojima sam igrala cijelo vrijeme. Tamo sam upoznala i jedne slatke dečke koji su tamo bili svaki dan poslije škole, pa smo skupa igrali stalno.

To se tiče ljubavi, PB i ja se dosađujemo jer je vani hladno i ne možemo ići nikuda ludovati. Postali smo dosadni par, jer samo ostajemo doma i gledamo filmove. Za sada je sve super i nadam se da će tako i ostati. Imamo neke planove što se tiče 12 mjeseca, ali o tome ću u sljedećem postu.

Krajem 11 i početkom 12 mjeseca su mi kolokviji i projektni zadatci, pa se moram malo više posvetiti tome. Nadam se da ću sve proći preko kolokvija sada, pa da imam manje ispita u 2 mjesecu. Kako je vama u školi/ na faksu? Javite mi svoje dojmove ako ste bili u Escape roomu ili na Info gameru.
Želim vam ugodan početak hladniji i kraćih dana.
Uživajte i pusa!



P.S. Prvi snijeg 2018 zime je pao 20.11.

Lišće je odavno počelo padati, tako da znamo da je listopad tu i početak nove akademske godine.

Ako ste čitali zadnji moj post, spomenula sam da imam problema s upisom na faks, jer jedan kolegij sam morala upisivati ručno. Imala sam toliko problema s indeksom da vam ja to ne mogu opisati. I onda sam jedan dan (iz 4.. pokušaja) pretresla cijeli faks i našla ga te upisala godinu (par dana prije kraja upisa).
Što se tiče kolegija koje sam upisala, dva su vezana za knjige i knjižnice (jedan je o povijesti, a drugi o svrstavanju knjiga u knjižnicama), jedan od digitalnim zbirkama, jedan o sintezi i pretvaranju govora, jedan o bazama (access) i jedan koji je vezan s programiranjem. Mislim da možete i sami zaključiti koji uopće ne volim. Pogodili ste, programiranje. I pošto sam 2 godina, moram odrađivati tjelesni, pa sam kao i prošle godine izabrala ples.
Kroz sljedeće postove ću vam javiti kako mi idu tj. ne idu kolokviji i ispiti kad do njih dođem.

Prije nego smo krenuli na faks, jedna kolegica i prijateljica s faksa je slavila rođendan, pa nas je sve zvala u svoj stan na proslavu. Njezinih roditelja nije bilo kod kuće, pa smo imali cijeli stan za sebe. Zvala je ljude s kojima se druži i nas s faksa. Imala je pripremljene igre sa čašama, pa smo po grupama igrali. Kasnije smo igrali igru koja se zove psihijatar. Jedna osoba mora pogoditi na koji način mi odgovaram na pitanja, a grupa koja odgovara na pitanja se dogovori na koji način odgovara na pitanja kao npr svi odgovaraju za mušku osobu. Bilo je jako zabavno i još sam na kraju dobila prijevoz do doma.

Slavljenica je u pozadini skroz lijevo!

Dan poslije sam se išla naći s PB i trebali smo navečer ići gledati Venoma. Kad je došao u Zg našli smo se kod njegove tete. Prije nego smo otišli na film, tražila sam ga idemo prošetati gradom. Šetnja nas je tako dovela do Gornjeg grada, gdje sam ga nagovorila da pleše samnom, bez ikakve pozadinske glazbe. Ljudi su na vjerojatno čudno gledali, ali mene nije bilo briga. U početku nije znao korake valcera i nije ga baš zanimalo, ali pošto mu nije toliko loše išlo pokušao je više puta, ali se ovaj put puno više trudio. Nakon šetnje smo otišli na kolače u novo otvorenu slastičarnicu u Ilici. Kolače koje smo jeli nisi bili loši, ali su puno skuplji nego u Vinceku (skoro duplo). Poslije smo žurili na film u Branimorovu, ali problem je bio to što se zgrada renovira, pa uobičajeni wc nije radio, a nismo znala dali ima i gdje ima neki drugi. Morali smo tražiti neki kutak, jer je njegu stvarno bilo sila. Opet smo skoro zakasnili na film, ali smo tek kasnije vidjeli da wc ima i kod dvorana. Što se tiče filma, ni on ni ja nismo bili nešto oduševljeni. Tematika filma je odlična, ali nema neke akcije. Ako ga još niste gledali, ne preporučam vam da idete u kino nego da ga pogledate doma. Manje je štete.
Ako je itko od vas pogledao film, napišite mi u komentare što mislite. Jako me zanimaju i tuđa mišljenja.

Iz kina

Jedna od najgorih stvari na kojima sam bila je bio prijateljem nastup. On se bavi profesionalnim hrvanje, a to su zapravo kečeri. Ako ne znate tko su oni, bolje za vas, ali ako znate, onda možete misliti koliko je meni bilo stresno gledati to, a tek pogovoto njegovoj curi. On je imao dva nastupa protiv 2 Mađara i jedan je pobijedio, jedan je izgubio. Bilo je lijepo vidjeti ga u svemu tome, ali mislim da mi je to bilo dosta, čak i previše.

I za kraj sam ostavila MŽ-in rođendan. Slavila je 20 rođendan i prvo nas je odvela na večeru u jedan lokalni restoran. Bili smo tamo nekih sat i poli nakon što smo se najeli, otišli smo popiti piće u kafić u kojem je ona radila (u međuvremenu je dala otkaz jer joj je bilo prenaporno i ljudi su...). Tamo smo popili jedno piće, pa smo otišli u drugi kafić koji je recimo kao neki klub tamo kod nas. Oni su svi bili tromi, pa sam ja nagovorila PB da pleše samnom (opet). Mi smo bili jedini koji su plesali, ali nama je bilo je super. Kasnije se nešto malo MŽ priključila. Nismo ostali dugo, ali bilo je zabavno (barem za nas) i lijepo druženje. Nažalost, nismo se slikali, pa imam samo par slika.

Prvih mjesec dana predavanja je prošlo, a ja se tek sad polako navikavam na početak faksa. Kolokviji su krajem 11 i početkom 12, pa se stignem pripremiti. Poznavajući sebe, učiti ću par dana prije kolokvija.
Sve vas lijepo pozdravljam, želim vam sreće i uspjeha u novoj školskoj ili akademskoj godini.
Uživajte i pusa!