Napokon je počelo proljeće 2019 godine. Nakon duge zime, napokon mogu uživati u procvjetalom drveću i cvijeću na putu do faksa. S dolaskom proljeća došle su još dvije stvari; novi semestar na faksu i PB-ov rođendan.
Semestar je počeo krajem 2. mjeseca, ali tek su u 3. mjesecu počela predavanja. Odmah na početku su i počeli problemi. Jedan od najvećih je to što izborni predmet koji smo svi željeli upisati (nas 6 iz društva), upisalo je samo dvoje ljudi (ja sam bila jedna od onih koji su ga uspjeli upisati). To je kolegij koji je inače stalno popunjen i bilo mi je drago što sam ga uspjela upisati. Žao mi je zbog drugih, ali oni ga mogu pokušati upisati sljedeći semestar, a pošto smo mi neki već to slušali, imaju sve informacije o profesorima, pa je i to neka prednost kasnije upisivanja.
Osim tog kolegija, nije bilo nikakvih problema na faksu osim sa tzk. Trebali smo ga prijaviti preko sustava, ali nismo mogli jer se sustav srušio, pa pošto samo ga mogli prijaviti tek kasnije, kasnije smo i počeli sa odrađivanjem (nažalost). Inače sam išla na društveni ples koji mogu reći da obožavam, ali ovaj put mi nije pasao u rasporedu, pa sam sa curama otišla na airobik mix. Ne mogu reći da je nešto loše, ali je dosta naporno za srijedu popodne (pogotovo jer imam predavanje prije toga).
Za sad su predavanja oke (jer ih većinom nemamo), ali vidjeti ćemo u 6 mjesecu prije ispita. Složila sam si raspored da nemam ništa ponedjeljkom, a petkom imam predavanja ujutro, pa mogu svako poslijepodne doma. Vidjeti ću kroz semestar koliko će to funkcionirati.
Jedan od zanimljivijih događaja su bili Dani svijetla na Gornjem gradu. Na svakom uglu se nalazio jedan dio festivala koje je bio postavljen prema različitim temama. Bilo je stvarno puno toga za vidjeti od postavljenih primjeraka do "predstava" koje su se izvodile svako malo. Jedna od najljepših stvari su mi projekcije koje su bile na zidovima. Prekrasno su ukomponirane i bile su zanimljive. Napišite me i komentare ako ste i vi posjetili festival, a za one koji nisu imama par slika da vam dočara doživaljaj:
Osim zanimljivih događaja (kao onaj opisan maloprije) naišla sam i na neke zanimljive destinacije u Zg-u. Još prije sam pričala s curama o Cat caffeu koji želimo posjetiti, ali nikako nemamo vremena, jer nije nam blizu ni usput. Ova priča je zapravo o kafiću koji se zove Greenery. Poznat je jer nemam uobičajen namještaj, nego ima ljuljačke kao stolice, doduše samo par njih. Nisam osoba koja pije kavu, ali cure su rekle da je kava odlična (vjerujem na riječ). Velika preporuka za djecu zarobljenu u odraslom čovjeku i ljude koji vole ljuljačke. Obavezno posjetite ako se nalazite u blizini Zagrepčanke.
Jedna moja umjetnička slika sa ljuljačke
Prije samog velikog deserta za kraj (proslave PB-ovog rođendana), moram spomenuti da sam imala predavanje zadnji vikend u 3 mjesecu. Profesor inače drži jedan izborni kolegij, ali zbog posla nije da u mogućnosti držati u predviđeno vrijeme predavanja, pa nas je izvijestio da ćemo predavanja odraditi jedan vikend.
Pošto je to bio jedna od vikenda kada sam morala ostati u Zg-u iskoristila sam ga da se vidim sa PB-om. On je došao u Zg nakon mojih predavanja. Imali smo u planu otići obići koji muzej, ali nismo znali da ništa ne radi subotom, pa su nam planovi propali.
Uspjeli smo naći jedna muzej koji je radio, a to je "Muzej prekinutih veza". Muzej je sam po sebi zanimljiv, ali njihova cijela postava muzeja i nije baš. Bilo je par stvari koje su bile zanimljive, ali samo par. Ako vas zanimaju takve stvari, posjetite ga, ali po mom mišljenju nije vrijedno ni vremena (bili smo oko 2 sata) ni novaca (skuplje je od drugih muzeja). Ako ste bili želim čuti vaše mišljenje o muzeju.
Nismo imali nikakvih drugih ideja, pa smo otišli u kino (kao i svaki put kad dođe u Zg). Svađali smo se za film, jer je on htio gledati film o izvanzemaljcima, a ja neki kao ljubavni (naravno da nije htio ništa takvo). na kraju smo otišli gledati film o izvanzemaljcima, jer je on bio kasnije prikazan, pa smo stigli obići cijeli muzej bez žurbe. Film se zvao "Opsadno stanje". Ako ga niste gledali i niste fan izvanzemaljaca, ni nemojte. PB-u se nije svidio, a on je jedina osoba koja ih OBOŽAVA... Film je bio zanimljiv, ali samo u neki dijelovima. Priča nije loša, ali nije dobro realizirana, pa je velika većina filma na početku nezanimljiva, a onda pri kraju postaje zanimljivije jer se priča raspetlja i to na dobar način. Ako ste ga gledali, želim čuti vaše mišljenje.
Nažalost, PB je razbio mobitel, pa sve slike na taj dan su uništene.
I šećer na kraju je PB-ov rođendan koji spominjem kroz cijeli post. Za valentinovo sam se potrudila i izradila mu našu sliku, a za rođendan sam još više i izradila mu majicu s najdražim likom iz anime. Malo je reći da je bio oduševljen, a ja sam bila još više.
Što se tiče proslave nije znao da će slaviti sve do par dana prije. U tih par dana prije je uspio sve organizirati (mjesto, ljude, hranu). Mjesto je bilo isto kao i prošle godine, nažalost, nisu svi mogli doći, ali većina ljudi (uključujući i mene, ali ovaj put kao njegova cura) su bili tu i prošle godine. Pošto sam i ja bila jedan od organizatora (recimo pomoćni), morala sam PB-a nagovoriti da kupi tortu, ali nije htio pristati na puhanje svjećica (kaže da je prestar, a nije prešao ni 25 godina), ali problem je što je kupio cheescake (mrzim ga) i što se torta rastopila (tako mu i treba kad kupi nešto što ja ne volim). Najviše smo kartali (lažeš) i igrali beer pong (PB-ove kolege, protiv njegovog društva). Nažalost, mi smo izgubili i PB-ov tim je pobijedio. Većina ljudi se pokupilo kući oko 1, pa je ostalo samo njegovo uobičajeno društvo i ja. Spavali smo u toj kući, pa smo sam ja pospremala prije nego sam legla, a oni su se ranije ustali kako bi pospremali. Nije bilo previše za pospremati, jer nitko nije napravio baš toliki nered kao prošle godine (dvoje mrtvih od alkohola).
Jedna sa rođendana sa slavljenikom aka dečkom
Početak proljeća (semestra) je bio dobar, ali vidjeti ćemo kako će ostatak (do ispita) proći.
Napišite mi u komentar kako ste vi proveli prve dane proljeća i kako vam je u školi ili na faku!
Do sljedećeg posta veliki pozdrav i pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.