I nakon mjeseca proljeća dolazi mjesec zaljubljenosti (barem za mene). Htjela sam još prije napisati ovaj post i postove prije njega, ali nekako nisam baš imala vremena (samo izlike), pa ga opet pišem na kraju mjeseca.
Što se tiče faksa, imala sam par kolokvija i prezentacija ovaj mjesec. Što se tiče kolokvija, relativno sam zadovoljna, ali moglo je i bolje. Iz dva kolokvija sam dobila 4, a iz jednog 2. Taj najlošiji je navodno jedan od težih kolegija i još smo imali veliki pritisak, jer su nam rekli da ako ne položimo prvi kolokvij, nemam pravo dalje slušati kolegiji. Za taj kolokvij sam najviše učila i bilo me je nekako najviše strah, ali eto, nije baš najbolje ispalo. Moja teorija je da kad više učim, ima previše samopouzdanja i onda sve zbrljam, pa ću ostati na kampanjskom učenju dva dana prije.
Što se tiče prezentacije, trebali smo napraviti prezentaciju na engleskom s temom vezanom za naše polje učenja, a pošto su to informacijske znanosti, naravno da sam uzela video igrice. Nažalost, imala sam toliko planova za njim, ali nisam ih sve uspjela ostvariti, jer sam počela raditi prezentaciju dva dana prije, a imala sam 1001 ideju. Prezentacija je na kraju prošla izvrsno i svidjela se profi što je najbitnije.
Osim što sam imala obveze na faksu, imala sam i malo zabave. Prije par mjeseci sam sa studentima s judaistike započela projekt oko židovskih groblja u Hrvatskoj. Tako smo jednom priliko trebali ići obići ta groblja, pa smo krenuli sa grobljem u Virovitici. Imali smo plaćeni ručak od strane grada i imali smo vodiča. Svi smo entuziastično krenuli sa čišćenjem, ali onda nas je kiša otjerala. Nije dugo trebalo da kiša prestane i da se opet bacimo na posao čišćenja, čak i po laganoj kiši sa kišobranima. U početku je bilo zabavno, ali nakon nekog vremena je postalo naporno, pogotovo po kiši.
Također sam vidjela svoju prijateljicu AMŽ koju nisam vidjela od kad je otišla na studij u RI. Bilo mi je drago vidjeti se i sjetiti se svih naših srednjoškolskih dana i svih stvari koje smo radili zajedno. Lijepo se prisjećati stari iz srednje koje su ostale u lijepo sjećanju.
Nažalost, imam i jako tužnih vijesti koje su sigurno i vas pogodile. Jedan od mojih najdražih glazbenika Avicii je preminuo. Od svih preminulih glazbenika, on mi je bio jedan od dražih i obožavam njegovu glazbu. Najgore je to što više nikada neću čuti ništa novo od njega. Ne znam dali ste vi ikad čuli za njega, ali ako niste, na kraju je jedan od njegovih najnovijih pjesama, pa obavezno poslušajte.
Njegov znak iz pjesme "Wake me up"
Dan kasnije je bio rođendan moje mame. Svake godine imam sve manje i manje ideja za poklone, pa sam joj kupila samo buketić s ružom. Izraz na njezinom licu je bio iskren, ali ostavila me u neznanju jesam li joj poklonila dovoljno za zadnjih godinu dana njezina truda i rada za mene. To nikad neću saznati.
Iskoristila sam priliku i uspjela dobiti lijepu sliku sa maminim poklonom.
Da se sad malo maknem od ozbiljnih tema tj. faksa i jedinog razloga mog života. Ako ste čitali moj zadnji post, mogli ste vidjeti da sam upoznala jednog dečka na rođendanu. E sad smo taj dečko i ja skupa.
Malo je reći da sam presretna. Stvarno mi je uživancija provoditi vrijeme s njim.
Ne mogu reći da smo normalan par, jer nismo, a opet ne mogu reći tko je luđi od nas dvoje, jer se ne zna.
U zadnjih mjesec dana bili smo svugdje i radili svašta. Prvi izlazak nakon rođendan nam je bio na groblje jer se od tamo vidi cijeli grad i pogled je stvarno prekrasan, ali je groblje tamo (ne najbolje mjesto za biti po noći). Bili smo par puta u kinu kao normalan par, kao i par puta na piću ili u restoranu. Ali prestali smo na vrijeme i počeli smo se opet ludo ponašati. Uživancija nam je izvoditi gluposti i tražiti nova mjesta po gradovima koje znamo. Jedan put je čak bio i u Zg-u kod mene. Mislim da je najbolji mogući osjećaj kad zaspeš kraj osobe koju "voliš" (mislim da je još rano za izjave ljubavi, ali znate što mislim).
Za sad je sve super i nadam se da ga neću pretjerano izmaltretirati kad budu ispitni rokovi.
Ubiti će me što sam objavila ovu sliku, ali meni je slatka.
Mislim da ću ovdje završiti. Ako čitate ovo, bravo, stigli ste do kraja mojih nebuloza (kao i uvijek) i nadate se da će sljedeći post biti puno zanimljiviji od ovoga, ali neće.
Uskoro počinju ispiti i kolokviji, pa će sljedeći post malo-puno kasniti. Sretno nam svima!
Do tad uživajte i pusa!
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.